Manastir Ostrog, smješten u stijeni na 900 metara nadmorske visine između Nikšića i Podgorice, u Crnoj Gori, samo u tijeku ljetnih mjeseci: u srpnju, kolovozu i rujnu, obiđe između 250 i 300.000 vjernika i posjetitelja, što ga svrstava u najveće pravoslavno svetište, ne samo na području Balkana, nego i cijele Europe.
Istovremeno, samo na dan svetog Vasilija, koji se slavi 12. svibnja u manastiru se okupi između 10 i 20.000 osoba.
Koliko se radi o važnom svetištu unutar Srpske pravoslavne crkve (SPC) najbolje svjedoči podatak da je njegov iguman – starješina sam mitropolit Crnogorsko-primorski Amfilohije.
Upravo njegov blagoslov nužan je da bi bilo odobreno snimanje u okviru manastrira Ostrog.
Ekipa Anadolije obišla je manastir, uključujući i mjesto koje je obilježeno krugom kao lokacija gdje je preminuo sveti Vasilije, ali i crkvu Časnog krsta u kojoj se nalaze originalne freske iz 17. vijeka, od kojih je njih tri UNESCO proglasio vrijednim kulturnim blagom iako je čitav freskopis znamenit zbog ljepote. U njoj se, inače, nalazi i granata iz Drugog svjetskog rata iz vremena njemačkog bombardiranja, koja na sreću nije eksplodirala iako je ranije probila ogradu i zid crkve Časnog krsta.
Ekskluzivne snimke Anadolija napravila je u crkvi Vavedenja u kojoj su izložene mošti (tijelo) svetog Vasilija. Anadoliji je naime, dopušteno je da fotografira i snimi otlar u crkvi Vavedenja što za rukom nije pošlo ni TV stanici Russia Today.
Ispred ulaza u Gornji manastir Ostrog kako se, inače, naziva dio u kojem se nalazi centralno mjesto cijelog lokaliteta – mošti svetog Vasilija, zatekli smo na stotine osoba koje u redu čekaju da svoje molbe prenesu svetitelju i zamole ga za pomoć. Mnoštvo je ispisanih poruka s željama vjernika i posjetilaca koje se ostavljaju u manastiru.
U manastir dolaze i predsjednici država
Zatekli smo bračni par Vujačić, Dejana iz Kotora, koji je pravoslavac, i Petru porijeklom iz Istre u Hrvatskoj, katolkinju. S njima je mali sin Nikola, kojeg su zaželjeli kada su prošlog puta pohodili manastir Ostrog. To što su različite vjere pravoslavne i katoličke bračnom paru Vujačić nimalo ne smeta, jer priča se da dolaze ljudi svih vjeroispovijesti i muslimani, protestanti…
“Došli smo se pomoliti za naše zdravlje, za naše obitelji da im bude dobro, i da smo napredni. Nekoliko puta sam dolazio tu, a pretprošle godine prvi put sa suprugom. Pomolili smo se da imamo sina i ispunila se želja. Sada smo tu došli da molimo za bar još jedno. Dođu ljudi i katolici i pravoslavni, i muslimani, raznih vjeroispovijesti zato što su ljudi čuli da ima i urbane legende i istinite priče gdje se zna da je tu svetac pomogao ljudima koji su se došli pomoliti, iskreno i od srca. Tako je evo i meni pomogao. To je jedna velika svetinja i to se poštuje”, rekao nam je Dejan Vujačić dok je supruga Petra sve potvrdno odobrila.
Dejan nam je naveo da je još od prije bila neka priča da je beba sa kolijevkom pala dole i kolijevka se rasula, a beba je ostala u granama spašena.
PROČITAJTE JOŠ
“Tako da ljudi mogu pročitati na internetu, da se bolje informiraju. Ovo je slična svetinja kao Međugorje u BiH”, navodi Dejan.
Na povratku s mora u manastir Ostrog svratio je s porodicom Dušan Ćirković iz Bratunca. Zatekli smo ga ispred kapije manastira, pored svete vode koja se puni i u flašama nosi kućama, sa suzama u očima.
“Došao sam posjetiti manastir. Prvi put. Meni su pravi dojmovi nevjerojatni. Poželio zdravlje, sreću, molio za moja pokojna dva prijatelja koja sam izgubio. Čuo sam sam dosta od našeg naroda jer sam dosta privržen crkvi i pravoslavlju. Osjećam se duhovno Srbin i ponosim se time. Velika mi je želja bila doći. Ispunila mi se želja da dođem ovdje. Tko je pravi vjernik, nije bitno koja je vjera. Ja sam vjernik od srca, nisam crkveno, ali pomaže. Nisam nikada gledao na vjeru. Uvijek sam gledao tko je čovjek. Ima dosta vjernika koji zlo upotrijebe kod drugih nacija”, navodi Dušan.
Na pitanje, zašto suze, kaže da su to radosnice: “Puno mi je srce svega. I zadovoljan sam svojim životom”.
Inače, saznajemo da osim vjernika i posjetilaca u manastir Ostrog, kojeg nazivaju i biser ne samo Srpske pravoslavne crkve nego i Crne Gore, dolaze i brojni političari. Tako je tu bio predsjednik Crne Gore Filip Vujanović, a nedavno i predsjednik Makedonije Gjorge Ivanov.
Naš preljubazni domaćin otac Sergije Rekić, jeromonah u manastiru Ostrog, navodi zanimljivosti ovog svetišta: “Sigurno smo bili na mnogim značajnim kulturnim mjestima, te mjestima prirodnih ljepota posjetili i vidjeli ih jednom i konstatirali da je zaista lijepo.”
“I ta zadovoljština je dovoljna što ste bili i vidjeli nešto. Međutim, kod svetog Vasilija, to je moje iskustvo bilo, kada sam došao jedanput, poslije sam dolazio stalno. Jednostavno imaš potrebu doći. Obnovi te njegov blagoslov i čovjeku unese neki mir i snagu”, priča jeromonah Sergije.
Nerijetko ćete sresti, navodi, da dolaze ljudi kako iz Rusije tako iz čitavog svijeta. Sretali su, kaže, i obraćali su im se ljudi iz cijelog svijeta od Kine, Japana, Koreje, Izraela…
“Postoji razlika, ali je mi ne radimo jer tko će suditi čovjeku i tko će znati tko je došao tražeći pravde i slave Boije, a tko je došao da se divi kada smo mi svi ljudi. U svakom od nas je iskra Božja i svako od nas može doći kao turist, a otići kao vjernik. To se nikada ne zna. Oni koji ne znaju o čemu se radi ako su otvorena srca i iskreno žele oni će i kao turisti primiti blagoslov. I prime ga. Naravno pored toga ima i onih koji dolaze i više puta, koji su došli s nuždom i nekom potrebom”, naglašava jeromonah Sergije.
Ističe da se nužda ili potreba ogleda bilo psihičkim problemom što je, naglašava, “u ovom tempu i današnjem načinu života, jednoj neizvjesnosti i brzini gotovo svakodnevica jer čovjek se nije spremio za ovaj civilizacijski tempo koji je jednostavno nametnut svima nama, tako i za zdravlje fizičko”.
“Ljudi dolaze i pomole se i dobijaju utjehu i pomoć. Stižu nam svjedočanstva: neki dolaze ponovo, neki pišu, neki pozovu, neki po prijateljima poruče. Mnogi ne kažu, tek saznam slučajno. Divna su svjedočanstva tih čudesnih iscjeljenja ljudi. Događaalo se da sretnemo ljude ovdje u vrlo slaboj kondiciji i zdravstvenom stanju, a da se vrate nakon par mjeseci i ne možemo ih prepoznati – potpuno drugi čovjek. Dolaze vjernici, apsolutno smo otvoreni za svakog čovjeka, ne mi, nego svetinja. Mi i da nećemo ne bi mogli protiv svetinje, jer ako je sveti Vasilije otvoren za to i sama svetinja to ne može nitko da spriječi. Jer, ne pronalaze utjehu i iscjeljenje oni koji su iz pravoslavnog nego i iz svih drugih vjera”, navodi jeromonah Sergije.
Brojna svjedočanstva iscjeljenja
Navodi nam jedno od svjedočanstava koje je napisala i potpisala jedna žena, katolkinja iz Bosne i Hercegovine.
“Nije mogla dobiti dijete, a to je bilo još u komunističko vrijeme. Dakle, ona je imala problem dok vjera nije bila dobrodošla u društvu za razliku od sada, hvala Bogu. Ona je žrtvovala status i posao: javno je govorila da će ići kod svetog Vasilija tražiti pomoć jer je već bila nekoliko godina u braku i nije imala djecu. Nisam htjela tražiti bolovanje, a ode u svetinju. Namjerno je rekla da ide tim povodom. Nakon što je to naprravila, nakon 9 mjeseci i dva dana dobila je prvog sina. I njena majka koja je dolazila s njom pošto je bila još uvijek mlada dobila je poslije godinu dana dijete”, priča otac Sergije i naglašava kako o ovome postoji pismeno svjedočenje.
