Izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Zlatko Dalić gostovao je u emisiji Pressing Petra Šteafinića.

Jesmo li dobili dobar ždrijeb?

“Nije ni najbolji ni najlošiji. Očekujete jake protivnike, ambicije su velike i očekujemo puno. Bit će teško, imamo Argentinu, možda i favorita s Messijem. Oni su zadnjih godina promijenili dva izbornika ali su oni uvijek Argentina, to će biti pravi test, ne možemo ništa izgubiti, te se utakmice najmanje bojim. Htio sam da izbjegnemo Argentinu, Njemačku i Francusku, ali ne bojim se, možemo to odratiti.

A Island i Nigerija?

“Kad su me pitali gdje smo, koje su naše ambicije. Znam našu kvalitetu, Island nam ne može parirati”

Znate i sami da se kvaliteta ne gleda smao u zadnjem ciklusu. Prosinečki je rekao da stvarno pretjerujemo ako kažemo da ne možemo proći Island, slažete li se s njim?

“Slažem se, niti se ja bojim Islanda, ali prošli su grupu glatko, to je realnost. O Nigeriji mislim suprotno, nisu tipično afrička momčad, s igračima od 35 godina, ovaj je izbornik okupio mladu generaciju, nema zvijezda osim Migela, bit će opasni ali u pola godine ćemo ih dobro proučiti. Najvažnija je prva utamice, moramo biti na nivou i pripremiti se”.

Kažete da je uvjet proći skupinu, staju li tu ambicije? Priča se da bi mogli daleko.

“Mi smo svjetski prvaci u tome, imamo velike ambicije, nekad s pravom, nekad ne. Puno faktora i okolnosti o tome ovisi. Moramo ići korak po korak, cilj je proći grupu. Ne možemo govoriti o ambicijima, najvažnija je grupna faza”.

Koja je razlika proći grupu ili ne? Pamte se prvaci, polufinalisti…

“Da bi došli do polufinala treba proći grupu. Hrvatska reprezentacija je zadnji put prošla grupu prije 20 godina. Ne mogu gledati tako daleko”.

Gdje ćete biti kamp?

“Imamo nekoliko rezervacija, u pregovorima smo i u roku dva, tri dana ćemo odrediti gdje ćemo biti. Naći ćemo najbolju poziciju i najbolji komfor za igrače da ne putuju predaleko”.

Kako vam se sviđaju destinacije utakmica?

“Bilo bi bolje za navijače da smo oko Moskve ili Sankt Petersburg ali znamo kako naši prate reprezentaciju i za njih ništa nije predaleko”.

Kakav je organizacija prvenstva, najavljuju se problemi s ruskim huliganima, kako se Rusija sprema kao nacija?

“Koliko sam uspio vidjeti puno se dobrih stvari događa, sigurnost je na visokom nivou, puno ulažu i ovo je dobra prilika da se pokažu svijetu”.

Priča se da su si Rusi namjestili ždrijeb, da imaju najlakšu grupu?

“Na otvaranju igraju sa Saudijskom Arabijom, nije previše atraktivno za otvaranje. Za njih je to, kako su sami rekli, najlakša grupa, ali tako je ždrijeb htio”.

Sad kad su slegli dojmovi, kako Vam to sve izgleda?

“Težak je period iza mene, ključ je bio u Ukrajini, to je bio ključ svega, kasnije je bilo lakše. Dolaze ljepši dani, blagdani. Nisam bio svjestan svega, došlo je iznenada i brzo se odigralo”.

A da niste uspjeli?

“Nisam razmišljao o tome da neću uspjeti, vjerovao sam u sebe i u reprezentaciju. Nikad prije me nitko iz Saveza nije pitao za reprezentaciju, to su bila samo pisanja i glasine. Ja sam rekao da ću prihvatiti ako dođe poziv ali nisam ga očekivao. Prvi poziv koji je uslijedio je bio od Markulina i pristao sam. Bio sam svjestan rizika ali nisam stavljao opciju da neću uspjeti”.

U karijeri niste imali menadžere, kako to?

“Borim se sam, 12 godina sam trener, nisam bio puno po televiziji, velika je karijera iza mene, puno trofeja. Hrvatskim trenerima je teško dobiti europski klub, mi podcijenjujemo naše trenere, po medijima se omalovažavaju. Tudor je bio prvi u Turskoj, Biščan u Sloveniji.. ali mi to slabo cijenimo”.

Koje vam je bilo najgore iskustvo karijere?

“Bilo je teških ternutaka ali pamtim samo lijepo. Kao trener sam bio omalovažavan, ali pamtim samo pozitivu. Spakovao sam stvari i otišao sam u Aziju. Nitko nije za mene pitao u Hrvatskoj, kakva je moja ambicija, ali ja sam radio”.

Kakav ste imali status u Saudijskoj Arabiji?

“Najvažnije je da poštujete njihovu kluturu, bio sam tri godine, nisam imao nijedno negativno iskustvo. Imao sam suradnike i napravio rezultate, težak je život tamo ali ja sam znao zašto sam došao i bio sam spreman na sve”.

A što je s zabranom konzumacije alkohola i ženama koje ne dolaze na stadione?

“To je njihovo pravilo, nisam na to obraćao pažnju”.

Nakon Saudijske Arabije ste otišli u Ujedinjene Arapske Emirate pa vas tamo naslijeđuje Zoran Mamić.

“Ja sam ponosan da je na moje mjesto došao Hrvat. Mi obično zatvaramo vrata jedni drugima. Ja sam ponosan na to. Kad su me pitali za njega rekao sam sve najbolje o njemu. Veseli me da sam ja svojim radom i ponašanjem otvorio vrata mnogim ljudima tamo”.

Govorilo se i o vezanoj trgovini

“Što mogu o tome reći… Dao sam otkaz u Al Ainu kad smo izgubili utakmicu za Ligu prvaka. Nakon te utakmice je došlo do pada, psihološkog pražnjenja i bilo mi je teško. Donio sam odluku da napustim Al Ain, nisam ja taj otkaz planirao. Nakon otkaza u veljači sam se vratio u RH, kako bi uzeo odmor. Nogomet donosi puno stresa i nervoze”.

Tvrdite da s Mamićem niste ni kavu popili?

“Priču sam tu rekao, kod nas se stvaraju razne fame. Ja sam svoju karijeru sam izgradio, svojom voljom i energijom, od 14. godine kada sam otišao od kuće. Ja nisam u nikakvim kombinacijama, mene to ne zanima, svjestan sam svega što se događa kod nas. Znam da ću kroz mjesec, dva ili godinu, dvije otići s mjesta reprezentacije i spreman sam za to jer sam to prošao. Već u glavi imam trenutak kada će me maknuti, znam da će se to dogoditi, ali ću raditi pošteno i korektno, radit ću kako ja mislim da je najbolje”.

Kako je raditi posao koji 4 milijuna ljudi misli da može?

“Tako je u trenerskom poslu, to se događa svim trenerima. Sada imam posao, sad sam izbornik i ono što mi daje snagu je običan narod koji mi daje podršku”.

Kako komentirate izbori u HNS-u?

“Ja imam svoj posao. Moj posao je hrvatska reprezentacija i na to sam fokusiran”.

A Davora Šukera?

“Imam svoj fokus i svoj interes”.

Jeste li zadovoljni s ugovorom?

“Nikada u svojoj karijeri nisam govorio o ugovorima i zaradi, niti ću to komentirati. Ja ne ulazim u to tko je što imao prije mene, novci nikad nisu bili primaran cilj u vezi reprezentacije, da jesu, bio bih u Aziji. Ja ću ponoviti, meni je čast biti izbornik reprezentacije. Mene drži rezultat. Moj posao je rezultat”.

Jedan od prigovora ljudi oko Daria Šimića su nejasni kriteriji izbora izbornika, kako to komentirate?

“Ljudi koji vode klubove i reprezentacijue znaju što rade, nekad se ne pogodi ali ljudi koje vode odlučuju i imaju odgovornost”.

Koja je razlika između izbornika i trenera?

“Teže je raditi u klubu, svaki dan ste pod stresom, svaki dan je utakmica, kod reprezentacije imate ciklus, možete se odmoriti… Ne želim dočekati starost na klupi, lakše je biti u reprezentaciji”.

Ćiro Blažević je isto rekao da bi htio umrijeti na klupi. Koji su Vaši uzori?

“Imao sam puno trenera koji su na mene utjecali, ali sam složio svoju priču i strategiju. Od Poklepovića sam naučio prve korake, Ivanković me uputio u posao i trenersku školu, najzaslužniji je bio Ćiro Blažević. Od njega sam naučio puno stvari. Nismo se dugo vidjeli i zvao sam ga, tražio sam ga savjet i nikad neću zaboraviti što je učinio za mene”.

Koja je formacija po Vašem mišljenju najbolja?

“Dugi niz godina forsiram 4, 2, 3, 1, ali morate gledati profil igrača. Veliki klubovi sami slažu sistem i kupuju igrače, nama preostaje slagati prema onome to imamo”.

Koje trenere cijenite?

“Cijenim sve trenere, posebno Guardiolu, najvažnije da trener ima vremena, da napravi što hoće. U Cityu je bio na rubu, ali su mu dali šansu i sad je pobjedio. Podcjenjujemo naše trenere, da nama daju Bayern ili Barcelonu bili bi prvaci. Da memi date Barcelonu bio bi prvak Europe. Hrvatske trenere podcijeljuju. Mi vrijedimo”.

Prigovorili su vam za ispriku Kramariću. Je li dobro biti prijatelj s igračima?

“Kroz 12 godina rada gradim svoj stil. Bio sam ja i agresivan i vikao ali u rerezentaciju su igrači sve riješili i s njima ne možeš biti agresivan i strog. Što je autoriet? Ja smatram da je autoritet moje znanje, ako vide da im mogu pomoći oni će mene cijeniti. Nije na treneru da se ispričava ali sam se ispričao jer nas je odveo na kvalifikacije. Zaslužio je biti u prvoj ekipi. Shvatio je što hoću”.

Pričalo se da se reprezentacija koristi kao izlog za prodaju?

“Kad sam govorio kako ću otići – otići ću ponosno. Tko odgovara za rezultat? Izbornik, on odlučuje, a ne netko tko mi slaže ekipu, ja se slažem sam. Za prvesntvo će biti 20 igrača, za svaku poziciju po dva igrača najkvalitetnija. Neću raditi protiv Hrvatske”.

Uzeli ste Strinića, Vlašića, Rebića..?

“Strinić igra za Sandoriju, u talijanskoj ligi je među najboljima, dobio sam dobru informaciju o njemu. Rebić igra u Bundesligi, Niko je rekao da je dobar, Vlašić je došao u Everton kao budućnost. Trebali su mi dva bočna igrača, probojna. Svi koji igraju u Europi imat će šanse igrati za reprezentaciju”.

Kako biste ocijenili svoju nogometnu karijeru?

“Bio sam prosječan prvoligaški igrač, bio sam agresivniji, uporniji igrač. Nije bila sjajna karijera ali zadovoljan sam”.

Igrači naprave veću karijeru kao treneri, poput Ćire, imate li takav dojam?

“Možda me to tjeralo, ovisi o karakteru, možda igrači imaju prevelik ego da se spuste na trenersku razinu”.

Drago vam je da smo izbjegli Srbiju, zbog čega, zbog politike?

“Politiku ne miješam u sport, to je nogometna logika. Bili su prvi u grupi, imaju kvalitetnu momčad. Njihovu igrači igraju po jakim klubovima”.

Jeste li navijač Hajduka?

“Od malena sam navijač Hajduka, kao dijete sam navijao za Hajduk, kasnije sam bio u Varaždinu pa sam bio Varteksovac. Hrvatska reprezentacija mora biti iznad Hajduka, Dinama, Rijeke.. Puno griješimo kada se dijelimo, moramo gledati samo Hrvatsku i reprezentaciju kada govorimo o nogometu”.

Porijeklom ste iz BiH, što kažete na predu u Haagu?

“Ne miješam se u politiku, ali me žalosti, tragično je što se dogodilo, teško mi je to gledati i komentirati. Ja nisam političar i ne mijenjam svoje stavove koji su poznati, čvrst sam, Hrvat sam i gledam da narodu bude najbolje. Ovo nije dobro, ali nisam političar”.

Sinovima ste savjetovali da idu dalje od nogometa, kako to?

“To je težak i crn kruh, mali postotak igrača uspije, veliko je razočaranje ako ne uspiju i onda se ne snađu u životu. Bolje je da djeca idu u šklolu. Jedan je sin završio fakultet, drugi je na pola puta”.