U gotovo 18 tisuća peći i tvornica za cigle u Pakistanu zaposleno je više milijuna stanovnika svih dobi i uzrasta kojima je jedino obećanje sloboda. Neki od njih sanjali su da postanu učitelji, policajci i doktori, ali takvi snovi daleko su od ropstva u koje su zapali.
Adnan Mohammad (24) jedan je od pakistanskih mladića koji gotovo 14 sati, od jutra do mraka, za pet dolara u peći za cigle radi na pravljenju i oblikovanju cigli ili nošenju i iskopavanju gline.
VEZANE VIJESTI
Najteže je, kako kaže, tijekom ljeta kada temperatura poraste toliko da se glina počinje topiti na dlanovima odakle se teško skida.
U njegovoj smjeni zaposleno je nekoliko stotina njegovih sugrađana, muškaraca, djece i žena iz svih dijelova Pakistana koji su zapostavili svoje školovanje radi korice kruha.
Više od 10 milijuna stanovnika Pakistana zaposleno je u sektoru ciglarstva. Od tog broja, oko dva je milijuna djece prinuđeno raditi dnevno bez osnovnih ljudskih prava, prava na obrazovanje i socijalnu sigurnost.
Rukovodstvo u pećima i tvornicama cigli daje kredite radnicima koji se zadužuju, prenoseći tako dugove s generacije na generaciju. Takva praksa otplaćivanja “dugova” rasprostranjena je unatoč tome što je ropstvo zabranjeno od 1992. godine.
Više od 21 posto Pakistanaca, koji ima 180 milijuna stanovnika, živi ispod granice siromaštva.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.