Nešto manje od 25 godina rada Međunarodni sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji donio je 90 presuda u ukupno 161 predmetu.

19 osoba oslobođeno je krivnje, 15 je prepušteno nacionalnim sudovima, 20 optužnica je povučeno, a kod 17 optuženih smrt je bila brža od pravde. Najpoznatiji takav slučaj je onaj Slobodana Miloševića.

Upravo oni koji su slijedili Miloševićevu politiku dobili i najveće kazne. Za zločine u Hrvatskoj osuđeno je šestero Srba na ukupno 92 i pol godine zatvora. Za zločine u BiH šestero Srba osuđeno je na doživotni zatvor, a još 46 na ukupno 798 godina zatvora. Za zločine na Kosovu osuđena su šestorica na ukupno 113 godina zatvora.

Kad je riječ o Hrvatima, jedina optužnica za zločine u Hrvatskoj završila je oslobađajućom presudom, a za zločine nad Bošnjacima u BiH osuđeno je 17 osoba na ukupno 268 godina zatvora.

Kod Bošnjaka samo šest presuda. Četvorica pripadnika Armije BiH dobila su 45 godina zatvora za zločine nad Srbima, a dvojica su za zločine nad Hrvatima srednje Bosne dobila ukupno 5 i pol godina zatvora.

Sudilo se i kosovskim Albancima te Makedoncima, po jedna pravomoćna presuda od 13 odnosno 12 godina. Protiv Slovenaca i makedonskih Albanaca nije podignuta nijedna optužnica.

“Njima nismo izdali optužnice, svima drugima jesmo. Dokazi su varirali, imali smo snažne dokaze u nekim slučajevima, a u drugima slabe, ali smo svejedno vjerovali da postoji potencijal za razvoj slučajeva”, zaključili su u Tužiteljstvu.

U Tribunalu ističu da za uspjeh moraju ponajprije zahvaliti iskazima ukupno 4670 svjedoka.

Ono u čemu Haški sud nije uspio jest pomirenje i suočavanje s istinom.

“Morate imati u vidu da se Tribunal nosi s percepcijama koje su stvorene tijekom ratnih godina, tijekom ratne propagande. A zatim i u posljeratnim godinama kada su elite koje su vodile zemlje bivše Jugoslavije tijekom rata nastavile voditi svoje zemlje nakon ratnih sukoba. Njima nije bilo u interesu da se razotkriju ratni zločini koje su počinile snage pod njihovim zapovjedništvom i oni su protivTribunala vodili otvorenu kampanju”, kaže glasnogovornik Haškog suda Nenad Golčevski.

Djelomično zbog takve kampanje, a djelomično i zbog neujednačene kvalitete presuda i dan danas se u većini zemalja bivše Jugoslavije zadržala percepcija da je Haški tribunal politički. Ipak, utvrđivanje karaktera sukoba i ratnih zločina te milijuni stranica svjedočanstava koje ostaju u arhivi sigurno spadaju u pozitivnu ostavštinu njegova rada.