U podrumu zgrade Senata SAD-a radi Charles Gladden, šezdesettrogodišnjak, zaposlen u kafiću. Njegovo radno mjesto je zapravo i njegov dom posljednjih pet godina, jer je Gladden beskućnik.

U zgradi kojom ordiniraju neki od najmoćnijih ljudi današnjice, i koje Gladden svaki dan pozdravlja, ovaj čovjek zarađuje sebi, ali i svojoj obitelji za život. Njegove kćeri i unuci ne žive ništa bolje, a pored plaće (satnice od 10.10 dolara), skromni radnik kaže da nitko u toj zgradi nema pojma o njegovoj materijalnoj situaciji.

U priči koju je ispričao za Washington post Charles Gladden kaže da je u životu napravio niz grešaka koje su ga dovele do pozicije u kojoj se nalazi. Prije posla u Senatu, radio je kao dostavljač hrane i zidar. Danas, svoju plaću dijeli s tri kćeri i njihovom djecom jer kako kaže ”…obitelj nije teret. Želim da žive bolje od mene”.

Najveći problem s kojim se suočava je pronalazak sigurnog mjesta gdje će sakriti svoj inzulin, jer je uz sve životne probleme koje ima, i dijabetičar. No, što se njega tiče, trenutno zaposlenje mu godi zbog besplatnog zdravstvenog osiguranja. Na pitanje kada je odlučio svoje radno mjesto učiniti i svojim domom, Gladden je odgovorio: ”Iz skloništa za beskućnike izašao sam kada su ostali stanari skloništa uzimali moj inzulin, misleći da je neki narkotik”.