Finska djecu uči borbi protiv fake newsa već od malih nogu: Nikad nije prerano!

Svijet 30. sij 202012:48 > 12:50
Izvor: Unsplash / Gautam Arora

Možete početi već od najranije dobi, kaže Kari Kivinen. Zapravo, svakako biste trebali: "Bajke uvijek mogu dobro poslužiti. Na primjer, nešto na temu lukave lije koja uvijek slatkorječivo prevari druge životinje. To i nije baš loša metafora za određenu vrstu političara, zar ne?"

Dok demokratskim društvima po cijelom svijetu prijeti, čini se, nezaustavljiva poplava lažnih informacija, Finska je shvatila borbu protiv tog problema toliko ozbiljno da je ona uvedena u osnovnoškolsku nastavu, javlja britanski The Guardian.

U srednjim školama, poput državnog koledža u Helsinkiju, gdje Kivinen radi kao glavni nastavnik, multi-platformska informacijska pismenost i jako razvijeno kritičko razmišljanje postali su temeljna sastavnica nacionalnog kurikuluma koji je uveden 2016. godine.

Na nastavi matematike, Kivinenovi učenici uče kako je lako lagati koristeći statistiku. Na nastavi likovnog odgoja, mogu vidjeti kako se može manipulirati značenjem neke slike. Na nastavi povijesti, učenici analiziraju povijesno glasovite propagandne kampanje, a na nastavi finskog jezika učitelji s djecom vježbaju preoznavanje niza načina kako se riječi mogu zlonamjerno koristiti da se nekog zbuni, obmane ili prevari.

Stvaranje odgovornih građana

“Cilj je da stvorimo aktivne, odgovorne, građane i glasače”, kaže Kivinen. “Kritičko promišljanje, provjeravanje činjenica, interpretiranje i evaluacija svih informacija kojima je netko izložen – bez obzira iz kojeg izvora – je ključno. Zato smo to ugradili u temelje svega što podučavamo, u svim školskim predmetima.”

Novi kurikulum je dio jedinstvene, cjelovite, strategije koju je razvila finska vlada nakon 2014. godine, kad su se u toj zemlji iz susjedne Rusije počele plasirati lažne vijesti, zbog čega je vlada shvatila da je nastupila tzv. post-činjenično (post-fact) vrijeme.

Taj program – koji se pokazao toliko uspješan da je Finska na samom vrhu godišnjeg indeksa koji mjeri otpornost na lažne vijesti u 35 europskih zemalja – ima za cilj osigurati da svatko, od učenika do političara, može prepoznati lažne informacije i dati svoj obol borbi protiv njih.

“Taj problem utječe na sve nas,” kaže Jussi Toivanen, glasnogovornik ureda finske premijerke. “Meta mu je cijelo finsko društvo, a krajnji cilj je potkopavanje naših vrijednosti i društvenih normi, i povjerenja u institucije koje naše društvo drže na okupu.”

Finska, koja je 1917. proglasila neovisnost od susjedne Rusije, nalazi se danas na prvoj liniji informacijskog rata na internetu, koji se drastično ubrzao prije pet godina, nakon što je Moskva anektirala poluotok Krim i pružila podršku separatistima u istočnoj Ukrajini, kaže Toivanen.

Otpornost na fake news – kao civilna zaštita

Većina takvih fake news kampanja – koje često preuzimaju i šire domaći ekstremni desničari, nacionalisti, “alternativni” finski portali i profili na društvenim mrežama – bave se najviše napadanjem Europske unije, isticanjem imigracije i problema vezanim za nju, te pokušajima da se utječe na javnu raspravu oko punopravnog članstva Finske u NATO savezu.

Finska je tradicionalno neutralna država, iako blisko surađuje s drugim NATO članicama u zapadnoj Europi. Pitanje bi li se Finci trebali i formalno pridružiti NATO savezu je posljednjih godina postalo velika tema oko koje se lome koplja u finskoj javnosti, dok se Rusija izričito tome protivi.

Razvijanje otpornosti na fake news se stoga promatra gotovo kao pitanje civilne zaštite, ključna sastavnica cjelovite sigurnosne politike u Finskoj. “Mi smo mala zemlja, nemamo mnogo prirodnih resursa, i moramo se oslanjati na svakog pojedinca da doprinese kolektivnoj obrani društva.”

Kroz program koji to želi postići, kojim upravlja nadzorni odbor u kojem sjedi 30 članova iz 20 različitih vladinih tijela – raznih ministarstava, dobrotvornih organizacija, policije, obavještajnih i sigurnosnih službi – već je prošlo više tisuća javnih službenika, novinara, učitelja i knjižničara u zadnje tri godine.

“Riječ je o koordiniranom planu širokog pristupa kojemu je cilj podići svijest,” kaže Saara Juntunen, znanstvenica iz ministarstva obrane. “To je kao anti-virusna zaštita na vašem računalu: vlada je, naravno, odgovorna za određeni stupanj zaštite, no na kraju je ipak na svakom pojedincu da instalira softver.”

Nema prerane dobi za učenje o pouzdanosti informacija

Kivinen je većinu karijere proveo u školama izvan Finske prije povratka u domovinu kako bi preuzeo francusko-finsku školu u Helsinkiju i tamo uveo prvi program informacijske pismenosti. On tvrdi da nema prerane dobi da se se počne učiti o pouzdanosti informacija na koje djeca naiđu.

“Današnja djeca ne čitaju novine i ne gledaju vijesti na TV, koje su ovdje u redu… Oni zapravo ne traže vijesti, oni na njih nailaze, na servisima tipa WhatsApp, YouTube, Instagram, Snapchat… Ili bolje rečeno, kompjuterski algoritam bira vijesti koje im prikazuje, skrojene baš za njih. Zato moraju biti u stanju pristupiti takvom sadržaju kritično. Nikako ne cinično – ne želimo da misle kako baš svi lažu – već kritično.”

Fake news tj. lažne vijesti, prema njemu, nije baš dobar izraz, osobito za djecu. Daleko je korisnija definicija tri odvojene kategorije: krive informacije (misinformation) što bismo mogli opisati kao pogreške; dezinformacije (disinformation) koje su zapravo lažne informacije koje se namjerno plasiraju u svrhu prevare; i zlobne informacije (malinformation) tj. tračevi – informacije koje možda i jesu točne, ali im je svrha da nekom nanesu zlo.

“Čak i mala djeca mogu ovu podjelu shvatiti… Jako se vole igrati detektiva. Ako im pritom date da ispituju stvarne osobe poput novinara i političara o stvarima koje su im bitne, ako sudjeluju u priređenim debatama i školskim izborima, ako ih zatražite da napišu i točne i lažne sastavke o tom… onda demokracija – ali i prijetnje kojima je izložena – počnu dobivati nekakvo značenje,” kaže Kivinen.

Pitanja koja on želi da učenici postavljaju su npr. Tko je proizveo ovu informaciju, i zašto? Gdje je objavljena? Što se u njoj doista kaže? Na koga ona cilja? Na čemu se temelji? Ima li za nju nekakvih dokaza, ili je ovo samo nečije mišljenje? Može li se ta informacija provjeriti negdje drugdje?

I čini se da takav pristup daje rezultate.

Pravilo broj jedan: nema Wikipedije

“Uvijek morate provjeriti činjenice. Pravilo broj jedan je da nema Wikipedije, i da uvijek treba biti tri ili četiri različita i pouzdana izvora… To nam govore na nastavi svakog predmeta,” kaže Mathilda, 18-godišnja učenica koja se s još pet kolega zatekla u učionici malo prije ručka.

Njena kolegica Lila kaže da je rešetala lokalne političare na panel raspravi koja se prenosila uživo na radiju. Alexander, 17-godišnji učenik, kaže da je najviše naučio kad je morao sam prirediti fake news kampanju. Lažne vijesti su bitan problem, kaže on, jer “na kraju dobijete krive brojke napisane na autobusu, i glasače koji tim brojkama vjeruju” – jasno aludirajući na britansku referendumsku kampanju koja je zagovarala Brexit.

Priya, koja ima 16 godina, kaže da je obrazovanje najbolja metoda borbe. “No problem je što bilo tko može objaviti bilo što. Vlada ne može mnogo učiniti kad na suprotnoj strani stoje multinacionalni divovi poput Googlea ili Facebooka – a ako učini previše, to se onda pretvori u cenzuru. Dakle, svakako, obrazovanje je najučinkovitiji način za suzbijanje tog.”

Finska prednjači po pitanju informacijske pismenosti, i uvijek je blizu vrha ili na samom vrhu svim međunarodnih mjerenja novinarskih sloboda, transparentnosti, obrazovanja i socijalne pravde. Finski učenici su na zadnjem PISA istraživanju ostvarili najbolji rezultat u čitanju u cijeloj EU.

“Razina povjerenja u nacionalne institucije, u medije, u društvo u cjelini, obično jest viša u nordijskim zemljama nego na drugim mjestima po svijetu,” kaže Mikko Salo, član neovisne ekspertne skupine EU za borbu protiv lažnih vijesti. “No to znači da sad moramo biti još oprezniji da bismo se pripremili za sljedeću fazu. Jer inače imamo mnogo više za izgubiti.”

Uoči zadnjih parlamentarnih izbora u Finskoj u travnju 2019., vlada je otišla toliko daleko da je financirala reklamnu kampanju da upozori birače na oprez zbog mogućnosti da naiđu na lažne vijesti. “Finska ima najbolje izbore na svijetu. Razmislite zašto,” glasio je slogan.

(Preveo David Spaić-Kovačić)