Naslonjen na prozoru, Roberto gleda udesno pa potom ulijevo, ali njegova mala ulica u srcu Rima, obično prepuna turista i stanovnika te stare četvrti, sablasno je prazna.
Od drastične odluke vlade da građani moraju ostati kod kuće, Roberto Fichera, živahan osamdesetogodišnjak guste sijede kose, izlazi iz kuće samo ako mora: “Radi kupnje namirnica i s vremena na vrijeme skočim u ljekarnu po svoje lijekove.”
S obzirom na to da je Italija zemlja s najstarijom populacijom u Europi, gotovo četvrtina stanovnika starija je od 65 godina, i s obzirom na to da ih malo živi u domovima umirovljenika, njihova izolacija postala je pitanje od najveće važnosti.
VEZANE VIJESTI
Nasreću za Roberta, u četvrti Monti u kojoj živi, između Koloseuma i željezničkog kolodvora Termini, ima puno trgovina i sve može obaviti pješice, što je za njega pravi blagoslov jer živi sam i nema vozačku dozvolu.
“Stojim u redu kao i svi poštujući sigurnosnu udaljenost, ali često me puštaju naprijed zbog moje visoke dobi, a ja to drage volje prihvaćam. Starost je barem po nečemu prednost”, rekao je glasno se smijući.
Za sada dobro podnosi prisilnu izolaciju. “Kućni sam tip i volim biti kod kuće. Počeo sam veliko proljetno pospremanje koje me je okupiralo nekoliko dana”, kazao je.
“Naravno, morao sam se odreći nekih stvari, poput izleta s prijateljem u Ikeu da si kupim novi stol, ali preživjet ću”, šali se taj ‘mladić’ od 84 godine.
Treba ga malo pritisnuti da prizna da mu je ova izvanredna situacija poremetila svakodnevicu. “Jedino što me plaši je tišina”, priznaje.
“Ne čuje se nikakva buka, nijedan automobil, ulice su prazne… Kada iziđete u šetnju i čujete korake iza sebe, gotovo vas bude strah i zabrinuto se okrećete”, rekao je.
“Čuje se čak pjev ptica, u samom centru, shvaćate”, pitao je uznevjereno.
Utjeha u hrani
Noću spava kao klada: liježe oko 1 sat ujutro, ustaje oko 9, i svako jutro stetoskopom posluša kako diše, jer koronavirus češće napada starije osobe koje su osjetljivije. Oni koji su u Italiji umrli od koronavirusa imaju u prosjeku gotovo 80 godina. “Nema vrućice, ne kašljem… sve je dobro”, uvjerava se.
#related-news_0
S druge strane rijeke Tiber, u četvrti Trastevere, Carla Basagni, slikarica i pjesnikinja u slobodno vrijeme, također provodi puno vremena na svojem prozoru u Ulici della Lungaretta, glavnoj ulici koja je jednu stanicu tramvajem udaljena od Trga Santa Maria u Trastevereu i njegove veličanstvene fontane.
Njome obično neprestano protječe rijeka turista, uličnih glazbenika i prodavača. Danas je pusta. Carla, krhka visoka ženica krupnih snenih očiju, utjehu pronalazi u čitanju.
#related-news_0
“Knjižare su zatvorene, pa si ne mogu kupiti knjige, ali dosjetila sam se: ponovno čitam knjige koje su mi otvorile duh i srce. Samo ih treba potražiti i kao nekom čarolijom pojave se na mojim policama”, kazala je. “I još mi jednom pomažu da se prisjetim da je vrijeme na našoj strani, samo treba biti strpljiv!”
Čekajući, Carla, koja također živi sama, snalazi se kako može kako bi ostala u formi: “Vježbam kod kuće. Pijem vodu najmanje pet puta na dan, i vrlo malo vina, iako ga jako volim!”
“Pa onda ponekad dodam u vodu malo Aperola (liker) da dobije lijepu narančastu boju”, priznaje pomalo buntovnički.
“Spremam si također fina jela”, dodaje ta epikurejka, koja također vježba mozak pišući poeziju “koja je poput uspavanki, onih koje djeca vole više od priča za odrasle, u protivnom ostaju u svojoj sobi…”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
