"Hoće li granice biti otvorene?", "Zašto nam ovo rade?, "Kako mogu ovo dopustiti?", samo su neka od pitanja koja izbjeglice postavljaju svakodnevno, sebi i svijetu, a na koja odgovora - nema.
“Oni” koji dopuštaju da se događaju strašne stvari, “oni” koji nisu uspjeli reagirati na vrijeme, “oni” koji zatvaraju granice pred sve većim brojem očajnih izbjeglica su – zapadne zemlje.
“Ovakva pitanja popraćena su neizmjernom boli, očajem i velikom tugom. To su pitanja na koja ne možemo dati točan odgovor, barem ne na način da opravdamo jad i očaj koji se događa pred našim očima”, piše novinarka CNN-a Arwa Damon, koja svakodnevno svjedoči strašnim prizorima na grčko-makedonskoj granici.
“Na makedonskoj granici opet počinje kiša. Ljudi se stišću zajedno ispod jednog kaputa ili komada plastike. Malena tijela djece na kiši i hladnoći drhte dok traže pomoć svojih roditelja. Ovako je ovdje već četiri dana. Četiri dana mokre odjeće, a humanitarne pomoći nigdje, vlade nigdje – nigdje nikoga tko bi učinio barem jednu sitnicu – postavili šatore.
I ne, ne znam zašto se odgovorni ponašaju taku. Ne znam zašto sve nije pripremljeno na vrijeme, iako se znalo da je ovo uobičajena ruta za izbjeglice koje pokušavaju pronaći bolji život u Njemačkoj. Ovo nije novi fenomen. Niti jedno opravdanje koje sam čula nije imalo smisla”, ogorčena na Damon i prenosi riječi jedne očajne majke iz Sirije, izbjeglice:
“Požalila sam što sam došla ovdje. Da me barem ubio ISIS. Ovo je spora smrt”.