Bivši njemački kancelar Helmut Schmidt (96) umro je u utorak, javlja Reuters.
Schmidtov liječnik rekao je ranije danas da je on “trenutno rijetko pri svijesti”. U zadnja dva dana Schmidt je samo povremeno u svjesnom stanju, rekao je liječnik. Njemački Focus javlja kako je Schmidt preminuo u svojoj kući u Hamburgu, a nedavno je liječen u bolnici u istom gradu, gdje je i operirao krvni ugrušak u nozi. Nakon dva tjedna htio je napustiti bolnicu i vratiti se na kućnu njegu, gdje je neprestano bio pod nadzorom.
Iako su se liječnici nadali da će mu se snaga vratiti, preminuo je u utorak oko 14.45 sati. Njegov liječnik i dobar prijatelj rekao je kako je stajao uz krevet u trenutku Schmidtove smrti, javlja Bild.
“Izgubio je svijest oko 14.45, i više se nije budio. Zaspao je vrlo smireno i opušteno. Jednostavno je prestao živjeti. Nažalost više nije trebao”, rekao je liječnik. U kući su bile i njegova životna partnerica Ruth Loah i njegova kćer.
“Pozvao sam ih obje da se dođu oprostiti od njega. Svi smo stajali pokraj njega neko vrijeme”, rekao je liječnik i dodao da je bivši kancelar umro onako kako je i htio, “u svojem domu i bez bolova”.
“Ovo je tužan dan za sve nas, i za mene, jer nam je umro blizak prijatelj.”
Desetljeća političkog prisustva
Helmut Heinrich Waldemar Schmidt rođen je u Hamburgu 23. prosinca 1918. godine. Nakon rata u Hamburgu je studirao ekonomiju i završio studij 1945. godine kao diplomirani ekonomist. Godine 1946. postaje član SPD-a.
Od 1961. do 1965. godine bio je ministar unutarnjih poslova u pokrajini Hamburg. 1969. postaje ministar obrane i nakon toga ministar financija u SR Njemačkoj. 16. svibnja 1974. godine izabran je za kancelara nakon ostavke Willy Brandta.
Schmidt je vodio tadašnju Zapadnu Njemačku od 1974. do 1982. godine, u turbulentnim vremenima terorističkih napada Frakcija crvenih brigada (RAF), ali i gospodarskih uspjeha kojim su položeni temelji za kasnije uvođenje eura. Iako je sišao s vlasti 1982., socijaldemokrat Schmidt nikada nije do kraja napustio političku scenu, radio je kao izdavač i politički komentator, a rijetko ga se viđalo bez njegova zaštitna znaka – cigarete.
Helmut Schmidt: Za politiku su potrebne samo volja i cigarete
Bivši njemački kancelar Helmut Schmidt, koji je umro u utorak u dobi od 96 godina, najpoznatiji je po borbama s domaćim terorizmom sedamdesetih godina prošlog stoljeća i polaganju ekonomskih temelja za uvođenje eura.
Helmut Heinrich Schmidt rođen je u Hamburgu mjesec dana poslije završetka Prvog svjetskog rata. Vodio je zapadnu, demokratsku polovinu Njemačke, dok ju je potresao terorizam RAF-a i usred Hladnog rata. Među njegovim trajnim političkim ostavštinama je euro, koji je uveden 1999. godine, ali su temelj položili Schmidt i francuski predsjednik Valery Giscard d’Estaing kad su dvadeset godina prije osnovali Europsku monetarnu uniju.
Schmidt je bio unovačen u njemačku vojsku u Drugom svjetskom ratu i služio je u tenkovskoj diviziji na istočnom frontu. Socijaldemokrat je postao u britanskom zarobljeničkom logoru. Kasnije je studirao ekonomiju i cijeli život proveo u politici.
Oženio je svoju ljubav iz djetinjstva Hannelore još 1942. godine. U braku su bili do njezine smrti 2010. Političar bez dlake na jeziku prvi je put zapažen kao ministar unutarnjih poslova grada-pokrajine Hamburga kad je zbog velikih poplava u pomoć pozvao vojsku. Tom je odlukom vjerojatno spasio nekoliko stotina života svojih sugrađana, ali je tehnički prekršio ustav. Kad su ga kritizirali, odgovorio je: “Tih dana nisam gledao gdje mi je ustav”. Njegov izravan i pragmatičan pristup doveo je ga je i do uspona i na saveznu i na svjetsku scenu, ali kasnije i uzrokovao ideološke sukobe s kolegama iz vladajuće koalicije.
Kad je kancelar Willy Brandt 1972. morao podnijeti ostavku zbog špijunskog skandala, njegov iskusni ministar financija Schmidt preuzeo je kancelarsku dužnost.
U prvom je mandatu stekao ugled odlučnog državnika, posebno u vanjskoj i financijskoj politici, bio je suosnivač skupine G7 i znao govoriti da se “karakter dokazuje u vremenima krize”. Krajem 1977., kad se zemlja našla na udaru terorista Frakcije Crvenih brigada (RAF), Schmidtov karakter bio je na kušnji do krajnjih granica. Odbio je zahtjeve RAF-a da oslobodi zatočene teroriste iz zatvora u zamjenu za život otetog predsjednika njemačke uduge poslodavaca Hanns-Martina Schleyera. Schleyer je zbog toga ubijen.
U gotovo isto vrijeme otet je zrakoplov Lufthanse s 86 putnika i članova posade. Schmidt se obratio javnosti i rekao da će država odgovoriti “nužnom čvrstoćom”. Naredio je specijalcima da upadnu u zrakoplov na pisti i taj put imao više sreće. Specijalci su oslobodili sve putnike.
Početak kraja očinske figure lijevog centra
Njegova politika prihvaćanja nuklearne enegrije, jačanja vojske i NATO-a te favoriziranja poduzetništva dovela ga je u sukob s ljevičarima u vlastitom političkom bloku, što je zapravo bio početak njegova kraja. Godine 1982., u svom trećem kancelarskom mandatu, izgubio je parlamentarnu većinu prelaskom liberala na stranu CDU-a i šest mjeseci poslije toga, nakon što mu je Bundestag izglasao nepovjerenje, na mjestu predsjednika vlade zamijenio ga je Helmut Kohl. Izvan kancelarskog ureda, Schmidt je kao ugledni državnik i dalje zdušno zagovarao euro, bio vanjski urednik tjednika Die Zeita i postao svojevrsna očinska figura lijevog centra.
Napisao je više od 30 knjiga o vanjskoj i unutarnjoj politici, često se koristeći urođenom duhovitošću za podbadanje modernih političkih ega. Kao sposoban glazbenik, snimio je klavirske koncerte Mozarta i Bacha.
Čak i svojim devedestim godinama redovito je gostovao u političkim emisijama. I, nevjerojatno za čovjeka s pacemakerom, nije se odvajao od cigarete. Pušio je u javnosti, na televiziji, u restoranima, svagdje gdje je to zabranjeno, a policija je jednostavno odbijala goniti bivšeg kancelara. Rekao je da su za nevjerojatnu političku karijeru kakva je bila njegova potrebne samo dvije stvari – volja i cigarete.
