Današnji događaji stvaraju osjećaj završetka jedne ere. U studenom 1989., kada je pao Berlinski zid, svi smo vjerovali da je s njim u povijest otišla i podjela svijeta na Istok i Zapad. Budući da je prestao ideološki konflikt kapitalizma i komunizma, osjećali smo da smo svi na istoj strani, piše John Simpson, novinar BBC-ja.

Ali za Vladimira Putina, bivšeg KGB-ovca na dužnosti u Istočnoj Njemačkoj, kolaps Sovjetskog Saveza pretvorio se u veliku osobnu gorčinu koja je samo rasla kako je vrijeme prolazilo. Činjenica da se Ukrajina, jednom ključni dio SSSR-a, odvojila od Ruske Federacije je uvreda svemu u što je Putin ikad vjerovao.

Nije bilo važno što je Rusija potpisala međunarodni sporazum i time prihvatila granice nove ukrajinske države. Do 2014., Putin je otkrio način kako preuzeti Krim, dio Ukrajine koji je simbolički najviše „ruski“, time što je infiltrirao svoje vojnike na poluotok.

Oni su ga blokirali i, nakon referenduma većinski etnički ruske populacije, Putin je Krim pretvorio praktički u dio Rusije. To je bilo protivno međunarodnim zakonima, ali Zapad je još uvijek vjerovao da može surađivati s Putinovom Rusijom.

Bilo je govora i sankcija, ali nije se dogodilo ništa što bi natjeralo predsjednika Putina ili njegove suradnike da ozbiljno još jednom razmisle o svojoj poziciji.

Ista stvar se dogodila kad su Putinovi neprijatelji ili oni koje je stari KGB i njegov nasljednik STB smatrao izdajnicima, bili otrovani, upucani ili na druge načine uklonjeni u Britaniji ili Europi. Zapad je uvodio sankcije i izdavao upozorenja, ali Putinova Rusija bila je spremna nositi se s posljedicama.

U posljednjih 10 godina, Rusija je počela formirati novo savezništvo s Kinom – ne nužno neprijateljski raspoloženo prema Zapadu, ali dvije zemlje su jedna drugu podržavale kad bi bile suočene s kritikama sa Zapada.

Kineski predsjednik Xi Jinping i predsjednik Putin stvorili su grupu za podršku. Sada Kina odbija osuditi ruske postupke u Ukrajini, a građani Tajvana, odcijepljenog teritorija invaziju kojeg Jinping nikada nije eksplicitno isključio, počinju se pitati jesu li oni sljedeći na redu.

Sve to zajedno znači da je situacija u svijetu danas mnogo više zabrinjavajuća nego što je bila prije nekoliko godina. U usporedbi sa suvremenom situacijom, godine Hladnog rata bile su mnogo jednostavnije i pravila mnogo jasnija – ako bi jedna strana ušla na teritorij druge, postojala je stalno prisutna prijetnja potpune destrukcije i jednih i drugih. Dakle, to se nikada nije dogodilo, iako smo više nego jednom bili vrlo blizu.

Ali nakon pada komunizma, stara pravila više nisu vrijedila. Sada su granice toliko nejasne, nitko više ne zna gdje je Rubikon.

Gledajući unatrag, a sada svi sve više to i čine, neki političari i akademici kažu da je NATO možda trebao promijeniti svoj kompletni pristup nakon pada Berlinskog zida – možda nisu trebali poniziti Moskvu uzimanjem njihovih starih satelita u Istočnoj Europi i njihovim postavljanjem na način koji je Putinova Rusija protumačila kao agresivan.

Sama pomisao da bi se Ukrajina jednog dana mogla pridružiti NATO-u (iako se to nije smatralo izglednim) razbijesnila je Kremlj i uvjerila Putina da mora konačno riješiti problem Ukrajine.

Svi znamo da je to njegova politika i ničija druga. Razni ruski političari, čak i neki vojni vođe, ranije su govorili protiv bilo kakve invazije. Ali Putin se nije dao omesti. Sada, da bi se Putinovo kockanje isplatilo, njegov plan mora uspjeti i Rusija iz ovoga mora izići kao očiti pobjednik. Ali, ovakve vojne avanture često mogu poći po zlu.

Prije osam godina, Putin je na Krimu uspio, i njegova pozicija u Rusiji je bila dodatno učvršćena. Možda će uspjeti još jednom: Razbiti ukrajinske vojne snage, ostvariti velike dobitke, brzo se povući kući i održati pobjedničku paradu.

To je savršeno moguće. Ali zamislimo da se scenarij ne odigra tako. Ako ruski vojnici počnu pogibati u velikim brojevima, ako sankcije protiv Rusije budu imale dovoljno ozbiljne posljedice, Putinova pozicija će biti oslabljena.

Što će učiniti tada? Samo je jedan odgovor – još jače nego dosad će ugušiti bilo kakvu kritiku kod kuće, u ime nacionalne sigurnosti. Rusija je, čak i sada, iznenađujuće otvoreno društvo u usporedbi s prošlim vremenima.

Ta otvorenost će zasigurno nestati. Ruska ekonomija će patiti i pomoć Kine neće moći nadoknaditi sve gubitke.

Vladimir Putin, koji je po svemu sudeći započeo napad na Ukrajinu zbog 30 godina stare gorčine zbog raspada starog Sovjetskog Saveza, mogao bi Rusiju vratiti u dane SSSR-a. A Zapad, koji se toliko dugo pretvarao da je Rusija samo još jedna zemlja s kojom možemo surađivati, mogla bi uvidjeti da su se stara vremena vratila u punoj žestini.

Tijek događaja iz minute u minutu pratimo OVDJE.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.