Hostomel, Kijevska oblast. Blok stambenih zgrada, tik uz vojni aerodrom, bio je jedan od glavnih ciljeva ruske vojske u prvim danima rata. Mjesec dana trajale su borbe za aerodrom i za Hostomel.
Na jednom od zidova netko je napisao: “Bolje užasan kraj, nego užas bez kraja,”
Koliko je ljudi poginulo, nije sasvim jasno. Četrdeset posto zgrada i kuća u Hostomelu je uništeno tokom bombardiranja i borbi.
VEZANE VIJESTI
Starosjedilac Hostomela Vasilij Ševčenko izgubio je sve – i stan i automobil pa sa ženom povremeno dolazi kako bi obišao svoj kraj.
“Ovdje je bilo ozbiljno. Od nas su bombardiranje i počeli. Naša je zgrada prva kraj vojarne. Kada je udarilo, od zgrade su ostale ruševine. Sada živimo kod kćeri. Kakve bih mogao imati planove? Htjeli su ponovno graditi, ali nitko još ništa ne radi. To je i cijeli plan. Ima ljudi u pojedinim zgradama koji su ostali živjeti u stanovima. Ostalo renoviranje još nije počelo”, kaže Ševčenko.
Također u Hostomelu, ali bliže Kijevu kuću više nema ni Tatjana Šerbak. Ona se živo sjeća noći u kojoj je spasila život sinu i sebi i ostala bez doma. Iz kuće je izašla u pidžami i s poplunom za dijete.
“Probudili smo se od eksplozije tog 24. veljače. Moja je soba bila s druge strane i pogledala sam i vidjela da sve svjetli. Prvo sam pomislila je da je rano svanula zora. Ali nažalost, to su bile bombe koje su eksplodirale jedna za drugom. Izbacila sam dijete u dvorište u čemu je bilo obučeno i sjeli smo u auto i odvezla sam nas u šumu. U šumi su već bili ruski tenkovi. Stajali su, ali nas nisu dirali. Počeli su maltretirati i pucati na ljude u automobilima dva dana nakon što smo mi otišli”, prisjeća se Tatjana Šerbak.
Cijela Tatjanina ulica je razrušena. Tek u ponekoj kući netko živi. Nekoliko kuća dalje dva radnika procjenjuju štetu.
“Ako nema nekih velikih oštećenja to, teoretski, mogu do zime završiti. Ali, ako je kuća kao ove ovdje, onda njih treba graditi gotovo od temelja, sve ponovno treba raditi i inženjerske radove i razvesti struju, vodu, kanalizaciju – sve”, kaže Serhij, jedan od radnika.
Mnogi stanovnici Irpina neće se imati gdje vratiti
Na istom potezu, glavnom putu prema Kijevu, sličnu sudbinu prošao je i Irpin gdje je oštećeno ili srušeno 70 posto zgrada i kuća.
Grad Irpin u Kijevskoj oblasti bio je jedan od prvih gradova koje su 24. veljače ove godine bombardirale ruske snage i nastavile ga bombardirati. Grad je bio pod okupacijom nešto više od mjesec dana. Mnogi stanovnici Irpina, oni koji su uspjeli pobjeći na vrijeme, neće se imati gdje vratiti s obzirom na to da stanovi zbog ruskog bombardiranja izgledaju kao ruševine.
Principi renoviranja, koji bi trebali omogućiti što većem broju ljudi što skoriji povratak u domove, jesu da se renovira prvo ono što je najmanje oštećeno. A destrukcija je ogromna. Kako u gradovima, tako i u selima.
Mještanka Novosilska: “Najvažnije je da smo živi, za ostalo ćemo se snaći”
Selo Novosilsko u susjednoj Černihovskoj regiji je skoro sasvim uništeno i to svega u nekoliko dana.
Tri rakete su pogodile jednu obiteljsku kuću u tom selu dok se, srećom, obitelj krila u podrumu pomoćne zgrade. Njihov dom su sravnili sa zemljom, a cijela ulica je izgorjela tog 11. ožujka.
Na pitanje kako se osjeća kada raščišćava ruševine vlastite kuće, Valentina iz sela Novosilovka kaže da joj se plače, ali da plače u tišini.
“Našla sam igračke, maknula da uzmem one koje su cijele. Teško mi je, ali što ću. Radili smo, živjeli, imali sve, a sada imamo to u čemu smo bili kad smo izašli iz podruma. Ali, posrećilo nam se, hvala Bogu da smo živi. A ostalo… Dat će Bog, napravit ćemo nešto, pomoći će ljudi”, ističe Valentina.
Do zime nije ostalo mnogo vremena. Popraviti sve ovdje ili u kijevskoj regiji i drugim mjestima odakle je otjerana ruska vojska, nije moguće. Stanovnike ovog sela, njih oko 350, privremeno će smjestiti u barake, donaciju poljske vlade.
Osim uništenja, iza ruske vojske ostao je i veliki broj poginulih, kako vojnika, tako i običnih građana Ukrajine. Jednako koliko su optimistični da će srušeno izgraditi prije ili kasnije, građani Ukrajine su istovremeno odlučni da sve što se dogodilo i što se i dalje događa u drugim regijama Ukrajine nikada ne zaborave.
Koliko je točno građana i vojnika poginulo od početka ruske invazije na Ukrajinu, nitko sa sigurnošću ne može reći. U centru Kijeva se postavljaju ukrajinske zastavice s imenima mjesta ili imenima rođaka i prijatelja za koje znaju da su poginuli. Svakog dana ovih je zastavica sve više i više.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!