Prošli tjedan je grupa pomagača krenula u Bosnu i Hercegovinu, na put dug 1.400 kilometara, kako bi dovela jednu šesteročlanu obitelj u Njemačku. Morali su prijeći četiri dobro čuvane granice. A to je veliki rizik. Ako ih uhvate, mogli bi biti osuđeni na kaznu do 10 godina zatvora.

Politički TV-magazin njemačkog javnog servisa ARD „Report Mainz” uspio je djelomično dokumentirati ovu akciju. Zašto pomagači riskiraju svoju slobodu kako bi omogućili drugima da žive u slobodi?

Kršenja zakona na europskim vanjskim granicama

Priča o kurdskoj obitelji koju je prenio DW je tipičan slučaj, potvrđuje odvjetnik i politolog Maximilian Pichl sa Sveučilišta u Kasselu.

Prema njegovim navodima, EU je trebao preuzeti odgovornost za te ljude u skladu sa svojim pravno-zakonskim normama kako bi se pronašlo rješenje. Sada drugi preuzimaju taj zadatak i postaju aktivni.

Za migrante je veliki problem hrvatska granica s BiH, priznaju to sami.

Pushback je, kaže odvjetnik Pichl, uobičajena praksa na bosansko-hrvatskoj granici. Tamo je na dnevnom redu nasilje: “Odbijanje migranata se obavlja nasilnim putem, ljudi se maltretiraju, oduzimaju im se vrijedne stvari. I prema maloljetnicima se tako odnose.” Ako bi obitelj iz naše priče bila uhićena na hrvatskom pograničnom području, prijetila bi joj deportacija u BiH – bez ikakve šanse da dobije zakonom zajamčeno pravo na podnošenje zahtjeva za dobivanje azila.

Humanitarna pomoć ili organizirano krijumčarenje ljudi?

Obitelj o kojoj Deutsche Welle piše uspješno je prešla hrvatsku granicu pod okriljem noći. Pomagači su ih odveli na sigurno mjesto, gdje su napravili nekoliko dana pauze prije nego što su nastavili put.

Zatim su prerušeni u planinare krenuli preko slovenskih planina dalje prema Zapadu. Krajnji cilj im je bio Njemačka.

Grupa je stigla u Njemačku prošle subote. Sada se obitelj suočava sa sljedećim izazovom: postupkom za dobivanje azila.

Besplatna pomoć migrantima – kazneno djelo

„U Njemačkoj je besplatna pomoć ljudima u bijegu izjednačena s kriminalnim činom krijumčarenja ljudi, orijentiranim na profit”, kaže Andreas Schloenhardt. Kao profesor kaznenog prava na sveučilištima u Queenslandu i Beču godinama se bavi problematikom krijumčarenja ljudi i migracijama. „Ako netko iz sažaljenja učini nekome uslugu i besplatno mu pomogne pri ulasku ili izlasku iz zemlje, to je već kazneno djelo”, kaže ovaj profesor.

Andreas Schloenhardt smatra da humanitarnu pomoć u bijegu treba vrednovati drugačije od kriminalnog čina krijumčarenja ljudi. Uostalom, kaže on, zadatak je države da omogući razumne i brze, poštene i transparentne postupke za dobivanje azila. “I tu su zakazale mnoge zemlje u Europi i EU u cjelini. Zato cvjeta trgovina ljudima”, upozorava ovaj stručnjak.

Pravosuđe bi, smatra on, trebalo razlikovati između humanitarne pomoći ljudima koji su u bijegu i krijumčarenja ljudi.

Zbog ovakvih izvještaja pojedinci su odlučili pomagati migrantima u prelasku granice. Oni do danas nisu uhićeni zbog ovakvih akcija. “Naravno da se uvijek može dogoditi da dođe do kontrole na putu i da ljudi prisilno budu vraćeni natrag. To je opasno. Ljudi se moraju vratiti i ne znate što im se sve može dogoditi”, kaže pomagač u bijegu koji se predstavlja kao Tom.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.