Višemjesečna ukrajinska protuofenziva napreduje sporije nego što su se saveznici Ukrajine nadali, a događaji na bojištu sugeriraju i promjene u ponašanju ruskih snaga.
U prvih šest do devet mjeseci sukoba, činilo se da Kremlj nije učio iz svojih pogrešaka. Ali u vremenu od tada, ruske oružane snage poboljšavaju svoju taktiku na bojnom polju – iako sporo i uz veliku cijenu života i resursa, piše Foreign Affairs.
Naučili su kako efikasnije gađati ukrajinske jedinice i spremišta s oružjem te kako bolje zaštititi vlastite zapovjedne sustave. Zahvaljujući tome, Rusija je uspjela bolje iskoristiti svoju brojčanu i vatrenu prednost, pretvarajući ono za što su se mnogi nadali da će biti brza ofenziva u sporu, brutalnu i tešku borbu.
Veliki ruski gubici
Najmanje polovica, možda čak i dvije trećine borbeno spremnih tenkova koje je Rusija rezervirala za rat su nestali, zbog čega se Kremlj morao osloniti na rezerve iz sovjetske ere.
Velik dio druge ruske vojne opreme – uključujući oklopna vozila, topničke sustave i sustave elektroničkog ratovanja – zarobljen je, oštećen ili uništen; neki sustavi su toliko oronuli da jedva funkcioniraju, piše Foreign Affairs.
Mnoga od najskupljih i najsofisticiranijih oružja koja su ostala u ruskom arsenalu, uključujući hipersonične i visokoprecizne projektile, koriste se za gađanje civilne infrastrukture, iscrpljujući dragocjene zalihe koje će biti teško obnoviti zbog nametnutih sankcija.
Osim toga, ruske trupe su loše obučene, iscrpljene i niskog morala. Neki su tek izašli iz zatvora, a postoje izvješća o tome da su neki i na drogama. Nakon propale pobune bivšeg šefa Wagnera Jevgenija Prigožina, mnogi su analitičari nagađali da će se ruska vojska suočiti s masovnim vojnim dezerterstvom, pobunama pa čak i katastrofalnim kolapsom.
Ruska vojska i dalje uči
Ali koliko god bila iscrpljena i neučinkovita, ruska vojska je još uvijek sposobna učiti i prilagođavati se. Ovaj je proces bio spor, bolan i skup, ali se odvija i rezultati su vidljivi. Rusija je revitalizirala svoje sposobnosti elektroničkog ratovanja. Moskva je više od desetljeća modernizirala te sustave, što je dobro iskoristila u Siriji i u svojoj početnoj invaziji na istočnu Ukrajinu 2014. godine.
Ipak, nakon što ih je Rusija rasporedila protiv ukrajinskih zemaljskih sustava protuzračne obrane u prva dva dana svoje invazije u veljači 2022., ti su sustavi nestali. Nije sasvim jasno zašto Rusija nije uspjela iskoristiti ovu prividnu prednost, ali stručnjaci su ukazali na širi neuspjeh Moskve u planiranju invazije, lošu koordinaciju ruske vojske i činjenicu da bi ozbiljno poremetila vlastite komunikacije korištenjem elektroničkih ometača. Ali kada se rat prebacio u Donbas kasno u proljeće 2022., Rusija je počela pojačavati upotrebu sustava za elektroničko ratovanje.
Iako ovi sustavi još uvijek imaju određene probleme, poput ograničene pokrivenosti, ipak su se pokazali iznimno vrijednima za Rusiju.
Baš kao što je oživjela svoja sredstva za elektroničko ratovanje, ruska vojska je rekonstruirala svoju infrastrukturu i procese zapovijedanja i kontrole. Rusija je pritom napravila niz uspješnih promjena, uključujući povlačenje svog zapovjednog stožera izvan dometa ukrajinskih projektila zemlja-zrak, postavljanje prednjih zapovjednih mjesta dublje ispod zemlje i iza dobro branjenih položaja i ojačavanje ovih mjesta betonskim stupovima.
Rusija je također pronašla načine kako osigurati učinkovitiju i sigurniju komunikaciju između zapovjedništava i vojnih jedinica, uključujući postavljanje terenskih kabela i korištenje sigurnijih radio komunikacija. No, komunikacija na nižim razinama i dalje nije kriptirana zbog čega ruski vojnici često komuniciraju osjetljive informacije nesigurnim kanalima.
Promjena taktike
Ruski vojni čelnici su u drugoj polovici 2022. revidirali i pješačku taktiku i konsolidirali svoje topništvo u specijalizirane brigade, konsolidirajući svoju vatrenu moć i koristeći dronove za učinkovitiju koordinaciju i topničke napade. Zahvaljujući ovim promjenama ruska vojska je mogla iskoristiti svoje dvije primarne prednosti u odnosu na Ukrajinu: Osoblje i vatrenu moć.
Unatoč primjetnim promjenama i poboljšanjima tijekom prošle godine, još uvijek postoje mnoga područja u kojima ruska vojska i dalje ima loše rezultate. Često su veliki problemi u komunikaciji, osobito ako jedinice koje su raspoređene u blizini pripadaju različitim formacijama.
Foreign Affair ukazuje na to da je u pitanju duboki strukturalni problem koji se vjerojatno neće riješiti bez sustavne revizije ruske vojske, a možda čak i političkog sustava. Kultura vojnog zapovijedanja i kontrole svodi se na povjerenje, a vojske autoritarnih režima poput ruskog često imaju krute i fragmentirane strukture zapovijedanja i kontrole jer političko vodstvo ne vjeruje vojnom vodstvu, a vojno vodstvo ne vjeruje službenicima.
Ovi strukturni nedostaci dio su DNK-a ruske vojske i objašnjavaju zašto Rusi uče u Ukrajini neke lekcije koje su već ranije prošli, primjerice u Čečeniji. Ruska vojska uči i prilagođava se na svoj način, ali tek treba vidjeti je li sposobna za stvarnu transformacijsku promjenu.
Prilagodbe koje je izvršila ruska vojska očito ometaju i ukrajinski napredak. No, sve to ne znači da ukrajinska protuofenziva ne uspijeva niti da je Rusija na putu do pobjede. To zapravo ukazuje na to da će Ukrajina trebati strpljenje od svojih saveznika dok pokušava iscrpiti neprijatelja. Zapad će morati ponovno kalibrirati svoja očekivanja kako bi odgovarala stvarnosti, a to je da je ovo – rat iscrpljivanja.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!