Ruski dezerter odlučio je podijeliti svoju priču o tome kako pomaže nekadašnjim suborcima pobjeći iz Rusije, ali i koje su strogo čuvane vojne tajne, s naglaskom na one koje se tiču nuklearnog naoružanja.
Progovorio je za BBC, a zbog sigurnosti njegovo pravo ime nije otkriveno. Zato ga se kroz tekst oslovljava lažnim – Anton.
“Čim je krenula invazija na Ukrajinu, nuklearna baza u kojoj sam radio već je bila u stanju pune borbene pripavnosti. Bili smo spremni lansirati snage u more i zrak, te, teoretski, izvršiti nuklearni napad.
Naime, Anton je bio časnik u tajnom objektu u Rusiji. Pokazao je i dokumente koji potvrđuju njegovu jedinicu, čin i bazu. Ipak, BBC nije mogao neovisno provjeriti sve događaje koje je opisao, iako su u skladu s tadašnjim izjavama ruskih vlasti.
“Sve što smo imali bila je državna televizija. Nisam baš znao što sve to znači. Automatski sam izvršavao svoje dužnosti. Nismo sudjelovali u borbama, samo smo čuvali nuklearno oružje. Stanje pripravnosti ukinuto je nakon dva do tri tjedna.”
Njegovo svjedočanstvo daje uvid u strogo povjerljive unutarnje mehanizme nuklearnih snaga u Rusiji. I iznimna je rijetkost da netko s takvom odgovornosti u ruskoj vojsci dezertira, a potom se otvori medijima.
“Proces odabira je vrlo strog. Svi su profesionalni vojnici – nema ročnika. Svi prolaze stalne provjere i testiranja na detektoru laži. Plaće su znatno veće i ti se vojnici ne šalju u rat. Njihov zadatak je odbiti ili izvršiti nuklearni napad. Moja odgovornost bila je osigurati da vojnici ne unose telefone u nuklearnu bazu. Također, to je zatvoreno društvo. Ako želite da vas roditelji posjete, morate podnijeti zahtjev minimalno tri mjeseca unaprijed.”
Anton je bio dio sigurnosne jedinice baze – snaga za brzu reakciju koja je čuvala nuklearno oružje.
“Imali smo stalne vježbe. Naše vrijeme reakcije bilo je dvije minute.”
Prema podacima Federacije američkih znanstvenika, Rusija ima oko 4380 operativnih nuklearnih bojevih glava, ali “samo” ih je 1700 raspoređeno ili spremno za uporabu. Sve članice NATO-a zajedno posjeduju sličan broj. Njihova bi uporaba ipak dovela do opasne eskalacije rata. Svejedno, Kremlj čini sve kako bi testirao živce Zapada.
Je li ruski nuklearni arsenal u potpunosti funkcionalan?
Neki zapadni stručnjaci sugeriraju da oružje uglavnom datira iz sovjetske ere i da možda čak ni ne funkcionira. Anton to odbacuje.
“Možda negdje ima starijih tipova oružja, ali zemlja ima ogroman nuklearni arsenal, veliku količinu bojevih glava, uključujući stalne borbene patrole na kopnu, moru i u zraku. Rad na održavanju nuklearnog oružja provodi se stalno, bez trenutka prestanka.”
Njegovi problemi počeli su kad nije želio ročnicima držati predavanja o tome kako su ukrajinski civili zapravo prerušeni vojnici i da ih sve treba uništiti.
“Rekao sam da je to ratni zločin i da ne želim širiti takvu propagandu. Odmah sam kažnjen… Premjestili su me u jurišnu brigadu, tzv. “prvi val”.
“Bio sam “topovsko meso”, kao i svi oko mene. Tamo se šalje bivše zatvorenike, kriminalce i one kao ja, koje je sistem odredio kao nepodobne ili neposlušne.”
Ali, prije nego je mogao biti poslan na bojište, Anton je potpisao izjavu da odbija sudjelovati u ratu i protiv njega je pokrenut kazneni postupak. Pokazao je dokumente koji potvrđuju premještaj u jurišnu brigadu i pojedinosti o kaznenom postupku. Zatim je odlučio pobjeći iz zemlje uz pomoć volonterske organizacije za dezertere.
“Da sam pobjegao iz baze nuklearnih snaga, lokalni FSB bi odlučno reagirao i vjerojatno ne bih uspio napustiti zemlju. No, zbog toga što sam premješten u običnu jurišnu brigadu, sustav najviše sigurnosne provjere je zakazao. Sad želim da svijet zna kako su mnogi ruski vojnici protiv rata.”
Volonterska organizacija koja pomaže dezerterima, “Idite Lesom”, potvrdila je za BBC da broj dezertera koji traže pomoć raste na 350 mjesečno.
Rizici za one koji bježe također rastu. Najmanje jedan dezerter ubijen je nakon bijega u inozemstvo, a zabilježeno je nekoliko slučajeva muškaraca koji su prisilno vraćeni u Rusiju i izvedeni pred sud. Iako je Anton napustio Rusiju, kaže da ga tamošnje sigurnosne službe i dalje traže. Uz to, otkako je pobjegao, pomaže drugima učiniti isto. Bez obzira što se radi o velikom riziku za njega osobno, ali i one kojima pomaže…
“Razumijem da što više to činim, veća je vjerojatnost da bi me mogli pokušati ubiti”, zaključio je Anton svoju priču.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare