U nizu kadrovskih promjena u Ministarstvu branitelja, razriješen je i pomoćnik ministra branitelja Ivan Grujić, čovjek koji se više od 20 godina bavi pitanjima nestalih, pitanjem koje je i nakon 20 godina od rata još uvijek otvoreno i jedno od važnijih pitanja u odnosima Hrvatske i Srbije. Ivan Grujić bio je gost Novog dana.
Kako ste primili vijest o Vašem razrješenju?
VEZANE VIJESTI
“Dakako da čovjek ne može ostati ravnodušan, poglavito s toga što se praktično cijeli svoj radni vijek bavim ovom problematikom i uložio sam i sebe i svoje znanje zbog čega su trpjeli i moja obitelj i moji prijatelji. Velika sreća je u tome što je taj posao donio veliko olakšanje i sreću nekim obiteljima. Žao mi je što nisam završio neke procese koji su započeti, ali živimo u demokratskoj državi koja ima pravila i svatko bira svoj tim i ja novom timu želim sreću.”
Vaše razrješenje podrazumjeva i razrješenje na poziciji predstojnika vladina Ureda za zatočene i nestale. Kakva je trenutačno situacija? Zakoliko osoba Hrvatska i dalje traga?
“U ovom trenutku Hrvatska traga za 1574 svojih državljana i to je proces koji će još potrajati. To je 10% svih slučajeva nestalih, ostali su riješeni. No to je nešto što će teže i teže ići.”
“U ovih 20 i nešto godina moj tim i ja smo učili jer to je posao za koji ne postoji škola. On se uči i razvija u praksi. Mi smo razvili takozvani hrvatski model traženja i on je prepoznat i tražen u svijetu. Hrvatski model praktički pokriva cjelokupan proces traženja. Imamo razvijene ljudske resurse za provođenje ekshumacije i razvijenu tehnologiju. Kod nas dolaze učiti stručnjaci iz drugih zemalja.
Kakva je suradnja sa Srbijom?
“Već 1991. godine započeli su razgovori sa Srbijom i razmjena informacija. Dosta dugo su one razmjenjivane po principu pariteta. Uspjeli smo napraviti pomak da se one izmjenjuju i na drugi način. Posljednja je bila o masovnoj grobnici u Sotinu, gdje su nam njihovi predstavnici najprije pokazali mjesta, tada smo doveli svjedoka koji je pokazao točno mjesto te smo zahvaljujući njemu našli ljude koje smo tražili gotovo 20 godina.”
To pitanje bolno je osobito za članove obitelji. Osobno ste, od 90-tih godina sudjelovali u identifikaciji više tisuća ljudi. Kako obitelji primaju informaciju, kada nakon niza godina, konačno saznaju gdje je netko njihov, izgubio život?
“Do sada je identificirano preko 4000 žrtava. Na svaku identifikaciju dođu dva ili tri člana obitelji i to su uvijek vrlo stresne situacije. Susreo sam se s preko 12 tisuća ljudi kojima sam morao izraziti sućut i reći sve što smo saznali i što se dogodilo. Poznato je da se ljudi ne mogu naviknuti na neizvjesnost i ona traje godinama. Kad oni saznaju cijelu istinu dođe do jakih emocija i ponovnog proživljavanja traume, ali nakon nekog vremena dolazi do smirenja.
Koliko je dosad ekshumirano neidentificiranih posmrtnih ostataka hrvatskih državljana? Koliko je još ostalo?
“Mislim da treba vrlo jasno reći da se nikad nije dogodila situacija da u velikim masovnim grobnicama i velikim terorističkim napadima budu svi identificirati. Pitanje je samo koliki postotak može biti. Činjenica je da smo i tu jako dobri, čak ću reći i i najbolji. Naš postotak identifikacije je preko 82%. Sve te žrtve su obrađene klasičnim sudskim metodama i DNK analizama što znači da smo mi svoj posao završili. I sad slijedi traženje tko su ti ljudi i tko bi mogli biti. Sve obitelje koje su dale krv ulaze u proces. Ima nekih koje nisu dale krv iz niza razloga, ili zašto nije osoba prijavljena kao nestala.”
Kolika je uloga suda u haaškog suda u zatvaranju sudskih poglavlja kako bi se definirale neke povijesne činjenice?
“Proces traženja nestalih osoba nije samo humanitarno pitanje već jei izuzetno važno u dokazivanju ratnih zločina i to se već pokazalo. Dokaze koje smo mi prikupili su u velikoj mjeri bili zastupljeni u svim optužnicama u Haagu. Mi smo tamo bili stručni svjedoci u tim procesima i upravo na tim dokazima donesene su presude.”
Hoće li put Srbije u Europsku Uniju, na neki način ubrzati tu potragu za nestalima?
“Taj proces pridruživanja Srbije u EU će trajati i trajati. U poglavljima u kojima se dotiče to pitanje je navedeno i mi smo to tražili da se pitanje nestalih osoba stavi kao jedan od uvjeta za rješavanje određenih poglavlja, recimo pogalvlja 23. Ako su neke stvari vrijele za nas moraju i za njih. Mi smo ispunili te uvjete ubraznim radomi i isto to očekujemo i od Srbije. To je upravo ono gdje mi možemo doći do određenih informacije. Mi možemo dobiti informacije od naših, domaćih, izvora, ali ti resursi su već gotovo iscrpljeni, a imamo dokaze da Srbija raspolaže dokumentima s točnim mjestima masovnih grobnica. Već smo dobivali inforamcije, ali koliko je to njima odgovaralo i koliko smo mi uspjeli izboriti. Sada bi se mogao napraviti pritisak na Srbiju i EU da to ispuni.”
Što očekujete od novog ministra branitelja Tome Medveda?
“Može u vladi inicirati da se to pitanje podigne na višu razinu da bude stalno prisutno i to vjerujem da hoće. A na drugim ministrima u vladi je da u okviru svojih ministarstava drže to pitanje i da idu pritiskom prema Srbiji da daju te informacije i premaEU. Važno je nastaviti projekte koji su započeti. Moram reć ida smo započeli važan projekt koji financira EU, a to je razvoj metodologije nalaženja masovnih grobnica. Ja se nadam da će se taj projekt završiti.”
“Imamo plan da nađemo i ekshumiramo barem 100 žrtava na godinu i to je do sada bilo tako. 50 žrtava već ima preliminarni identitet i nadam se da će to moj nasljednik srediti.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook.
