Gost Dnevnika u 22 sata bio je Damir Novotny, ekonomist.
Premijer tvrdi da nije svih ovih osam tvrtki na prodaju, a predstojnik DUUDI-ja kaže da su u strategiji privatizacije. Je li ova današnja press konferencija premijera bila neuspio pokušaj smirivanja koalicijskih partnera?
Moguće je. To je pitanje kominikacije. Sadržaj problema je da su sve hrvatske vlade od 2000. naovamo stvarale veike deficite i javni dug, koji se mora smanjivati inače nas čeka grčki scenarij. Obvezali smo se Europskoj komisiji da će imati privatziacijske prihode odnosno da ćemo prodati imovinu, udjele i nekretnine od 500 milijuna eura ove godine.
Pogledajmo brojke koje je premijer iznio, a koje planira zaraditi prodajom četiri tvrtke. Za dionice Končara očekuje 46 milijuna eura, za Sunčani Hvar 17, za Eutelsat 30 milijuna. Za Croatia osiguranje nije naveo. Ostaje još 107 milijuna do željenih 200, je li moguće da se za udio u CO dobije toliko ili se ipak računa i na druga poduzeća?
Gotovo je sigurno da će se prodavati i druge tvrtke. Pitanje je samo dnevne politike kako će se komunicirati. Na državnom vlasništvu se ne može razvijati nacionalna ekonomija – daleko smo iznad razvijenih zemalja po vlasništvu države u tvrtkama, imamo više od 50 posto državnih i paradžavnih tvrtku u ekonomiji, zato nam je nužna privatizacija.
Najspornije među navedenim tvrtkama su ACI i Podravka – Zoran Milanović tvrdi da je ACI od strateškog interesa za hrvatski turizam te ako ga kupe Turci da bi nam to štetilo. HSS i Most protive se prodaji Prodavke, kažu ključna je za poljoprivrednike i domaće kooperante.
Političari su stvorili ACI i oni kontroliraju Podravku, one stagniraju, ne investira se godinama. Kakav je tu veliki nacionalni strateški interes, teško mi je reći. Ja ne vidim koristi, upravo suprotno, te tvrtke imaju loše rezultate, ACI ne investira. Na Jadranu konkurentne zemlje, recimo, Crna Gora investira više. Zašto se država bavi turizmom ili proizvodnjom juhe, to bi trebao reći Milanović. Vidim tu samo interes političara, ne i nacionalni interes.
Ima li mogućnosti da hrvatska država ipak zadrži udio spasi INU?
Pitanje je kakav je to nacionalni interes. Naftaške zemlje odustaju od toga, investriraju u nenaftne biznise. Države više ne investiraju u naftu. Mi iz naše provincijske perspektive mislimo da je nafta velika stvar, ali razvoj je u zelenoj energiji, ljudskom kapitalu i visokim tehnologijama. Pitanje je treba li je uopće zadržati.
Vaš je stav, vidim, sve prodati.
Moj je stav – zašto ne prodati? Koji je interes da imamo 49 posto u INA-i? Gorivo je skuplje, nego u Austriji i Njemačkoj, gdje vlada nije u vlasništvu naftnih tvrtki.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.