Novinari Helena Puljiz i Marko Biočina u Točki na tjedan su govorili o sisačkoj rafineriji i ministru Slavenu Dobroviću koji je najavio njezino gašenje pa kasnije povukao tu izjavu.
Koliko je realno da rafinerija preživi?
PROČITAJTE JOŠ
Biočina: Jednostavno MOL nema mogućnost unilateralno zatvoriti rafineriju. Nedjelovanje u smislu neulaganja u rafineriju vodi u stanje u kojem će se sama od sebe ugasiti. Vrijeme nije prijatelj rafinerije i 5 do 12 je da se Vlada s tim ozbiljno uhvati u koštac. To je tek jedan od simptoma koji se mora dovest u okvire zakonitosti. Mi nikad nismo vidjeli brojke zašto je ona neprofitabilna. Iz perspektive MOL-a ulaganje u nju nema smisla. Iz perspektive INA-e kao samostalne komapnije, kakava bi trebala biti, možda je situacija drukčija.
Vlada se čini nemoćna u ovom slučaju. Od ulaska MOL-a u INA-u 5.000 ljudi je otpušteno. Samo poslovanje je svedeno gotovo samo na trgovinu. Kako je Vlada trebala postupiti?
Puljiz: Razgovaramo o gašenju rafinerije bez da znamo na temelju čega će se gasiti. Modernizacija je bila u ugovorima sklopljenim s MOL-om. Dva premijera su nam pala zbog INA-e. Politika oko INA-e stalno krivo radi. Javnost ne zna što je u toj kompaniji. Most se pokušava izboriti za svoj dio kolača unutar INA-e. Most razumije zašto je INA važna i zato su se uključili u cijelu priču oko INA-e.
Problem je što Hrvatska Vlada isto ne poštiva neke dijelove ugovora. Ta razlika u omjeru u vlasništvu vlade i MOL-a je mala, ali mi nemamo politike koje znaju što bi s INA-om pa da se tako ponašaju Imamo s druge strane mađarsku vladu koja zna što bi s MOL-om. Ja tu ne bih isključivo išla na njih nego bi se pitala gdje je tu naša politika. Hrvatska Vlada će imati socijalnih problema sa Siskom.
Biočina: Ako cijeli Sisak strahuje od zatvaranja rafinerije, a ministar s neke visine objašnjava da smo mi u tranzicij prema postfosilnom društvu i da nam rafinerja neće ni trebati za 30 godina, to pokazuje da nije svjestan situacje. Čini mi se da imamo mogućnost formirati jedinstven stav – od predsjedice preko Vlade, Sabora do oporbe prema pitanju koji je cilj u odnosima s MOL-om.
Može li MOL nakon svega i nakon činjenice da je INA oslabila ulaskom strateškog patnera ostati strateški partner?
Biočina: To nije realno jer je povjerenje izgubljeno. Povjerenja nema. Ono što bi cilj trebao biti je da se INA-om upravlja kao samostalnom kompanijom.
Država je ipak država i ima set mjera kojima može jačati svoju poziciju. S druge strane teče arbitraža i postoji niz poteza poput HANFA-inih prijava i potvrđena je njihova validnost i sad bi DORH trebao protiv ljudi u MOL-u podnijeti kaznene prijave. Ne znam zašto se to dosad nije radilo. Ima se dojam da nema jedinstvenog stava. Nije postojao konzistentan stav Hrvatske prema tome.
Puljiz: Imati predsjednika NO u INA-i nije mala stvar. Ja sam izrazito sumnjičava što se tiče vladine politike. Ono što me potpuno bacilo u skepticizam je premijerova izjava da će poduzeti sve da INA ne postane podružnica MOL-a. On je izgubio 13 godina da nije shvatio kako je ona podružnica MOL-a. Mislim da bi se trebao u INA-u vratiti Sabor sa svojim ovlastima da mi malo vidimo kakva je situacija.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
