Svaki dan si pomislim, dobro sam prošao. Mogao sam se roditi u Burundiju. Živjeti u kolibi sklepanoj od blata i limenih otpadaka. Ali dobro sam prošao. Rodio sam se u zemlji koja je nestala u krvavom ratu. Koji sam preživio.
Dobro sam prošao. Mogao sam biti u Sisku onaj dan kad su Igor i njegova ekipa otišli u Sunju. I izgubiti oko. Ali, dobro sam prošao.
Taj dan sam bio na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Mogao sam i ne završiti ga. Išao sam na neka predavanja i po nekoliko puta. Profesor Vlado Leko me skužio. Pred cijelom dvoranom, bilo je to u trici, pitao me “Kolega – niste li vi već jučer bili s drugom grupom na predavanju?”
Dobro sam prošao, nije me izbacio van.
Ekonomski fakultet Zagreb mi je tada dozvolio slušati predavanja profesora za koje sam smatrao da me mogu nečemu korisnom naučiti, a dozvolio mi je i ne pohađati predavanja profesora koji su predmete poput Organizacije poduzeća predavali pišući definicije po trostrukoj ploči. Ne sjećam se niti jedne definicije, ali za moje tvrtke kažu da su odlično organizirane. Valjda sam i tad dobro prošao.
Da je postojao Facebook, zasigurno ne bih dobio diplomu…
Studirao sam i radio, na kraju fakulteta Insako je već imao desetak zaposlenih, a ja 4 nepoložena ispita. No, dobro sam prošao. Tri sam riješio relativno brzo, ali Analizu financijskih izvještaja sam krvavo savladao. No, dobro sam prošao. Profesorica Nidžara Osmanagić Bedenik je zaključila da sam dovoljno naučio.
Predao sam temu za diplomski. Nekoliko dana nakon isteka studentskih prava. No, dobro sam prošao. Platio sam samo naknadu i mogao pristupiti obrani. I obranio sam ga, profesor Ivo Andrijanić i povjerenstvo su zaključili da sam dovoljno dobar da postanem diplomirani ekonomist. Dobro sam prošao. Dobio sam diplomu. A mogao sam i ne dobiti. Da je tad postojao Facebook i da su onda zasjedala povjerenstva, zasigurno je ne bih dobio.
…a ne bih je dobio jer su me profesori naučili imati stav i braniti ga
Ne bi je dobio zato jer su me moji profesori naučili razmišljati. Imati stav. Obrazlagati ga i braniti. S nekima smo bili toliko dobri, da su u kabinetu pred nama znali i upotrijebiti pokoju psovku. Kako bi naglasili poantu. Imali su neki i “tekućih problematika” u ormarima. Pa bi nekad i nazdravili zajedno. Bili su ljudi. Od krvi i mesa. Ne znam jesu li dobro prošli, ali sjećam ih se s poštovanjem i nikad neću zaboraviti koliko su me naučili. Konkretnih stvari.
Tada sam, na Ekonomskom Fakultetu stvarno dobro prošao. Osim mene, u istoj generaciji, dobro su prošli i kolegice i kolege koji su vodili ili vode najveće banke, velike tvrtke, male obiteljske tvrtke, fondove… Kolega koji je na generaciji dobro prošao upravo radi IPO s ciljanim iznosom 130 milijuna kuna, a kolegica koja je dobro prošla vodi ured EBRD-a. Ima nas još i da, dobro smo prošli.
No, izjava voditeljice povjerenstva koje je na tom istom fakultetu odlučilo 20.11.2014 studenticama koje su komentirale na Facebooku loš rad referade izreći “stegovnu mjeru” – Opomena pred isključenje uz zabranu polaganja svih ispita u trajanju od 6, 9 i 12 mjeseci – kojom, ona tvrdi da su studentice “dobro prošle” jer su mogle biti i izbačene s fakulteta, me šokirala. Čak više nego sama stegovna mjera.
Referada ni prije 20 godina nije radila kako treba
Krimen studentica je negativno komentiranje na grupi u kojoj studenti (a i profesori) EFZG komentiraju događanja na fakultetu. Krimen je tim gori jer su “lajkale” i komentirale ispod jednog vrlo vulgarnog ispada anonimnog komentatora koji se potpuno neprimjereno izrazio o zaposlenicima referade EFZG. Taj mamlaz, bilmez, kreten, zločinac, pokvarenjak, govno, ljigavi anonimus (vidi kako sam nepristojan, a imam diplomu fakulteta) je vrlo pogrdnim riječima napao dame koje rade na referadi.
Studentice nisu koristile takav vulgarni jezik.
Referada na EFZG nije radila onako kako bi trebala ni pred 20 godina. Činjenica. Sporo i neučinkovito je radila tada, a isto tako, po komentarima velikog broja studenata radi i danas. Kupi obrazac u skriptarnici, pa donesi, urudžbiraj, pečatiraj. Rade sa studentima dva sata dnevno. Ima redomat, pa si uzmeš broj. Pričekaš satima i ako sve riješiš, smatraj da si dobro prošao.
Na stranu što ne vidim smisao postojanja referade, kao što ne vidim ni smisao odlaska u banku. A banka mi čuva ono što mi je draža uspomena nego dokumenti u referadi. I za vrijeme faksa mi je banka bila draža od referade. Banku sam mogao mijenjati, referadu ne. Banka mi je omogućila da s njom komuniciram internetom i samouslužnim uređajima, referada nije. Banka mi je slala čestitku za Novu Godinu, referada nije. Neko će reći – dobro sam prošao, jer banku i njene usluge sam dobro platio, referadu nisam. I tu će napraviti grešku koja ovu zemlju košta svega. Ne samo ekonomski.
Platili smo mi tu referadu, i plaćamo je svaki dan i zato studenti imaju pravo dobiti uslugu kakvu zaslužuju
Gospodo i drugovi – platili smo mi tu referadu i to studiranje i plaćamo to svaki dan. Plaćamo iz proračuna, ali plaćaju studenti i raznorazne naknade. Plaćali su i ljetne škole, koje im je vodila profesorica koja sad vodi povjerenstvo koje ih kažnjava tako da “dobro prođu”. Plaćaju neki i studiranje iz svog džepa. I za sve to što plaćaju, IMAJU PRAVO dobiti uslugu kakvu zaslužuju. A zaslužuju znanje koje će im omogućiti zapošljavanje. Zaslužuju podršku službi poput referade, koje će im biti na usluzi, tehnikom koja se koristi u ovom stoljeću. Ne žigovima i papirima. Ne skriptarnicom i zahtjevom u tri primjerka. Ne tako da student mora čekati satima. Ne tako da rade za studente samo 2 sata u danu.
Ako su one dobro prošle, šteta je i da ja, nakon svega što sam napisao, ne prođem isto tako dobro.
Suspendirajte mi diplomu, brišite me iz registra
Kako sam ja napao fakultet koji sam uvijek branio i čiji sam dignitet čuvao (barem onoliko koliko su ga napale i one svojim komentarom ), neka i mene snađe taj dobar prolaz. Suspendirajte mi diplomu. Ukinite je. Tražite da je vratim. Brišite me iz registra. Izmaknite mi neki poštambiljani papir i optužite da nikad nisam diplomirao. Mora bit´ neki način, pravnik na referadi će sigurno znati.
