Kakva je situacija s migrantima u regiji i svijetu, očekuje li nas još jedan migrantski val? Odgovore na ova pitanja potražili smo kod Marijane Hameršak iz Inicijative "Dobrodošli!" u Temi dana.

Jučer nam se ponovila situacija koju smo imali prilike vidjeti i u listopadu. Oko 150 migranata pješice je iz Srbije krenulo prema Hrvatskoj u nadi da će napokon stići do zemlje koja je članica Europske unije

Odgovor na to pitanje gledamo godinu dana – u potrazi za sigurnišću i mirom pratimo kretanje ljudi koji su zaostali za zatvranjem granica iz ožujka ove godine. Radi se o 150 ili nešto više ljudi koji su krenuli iz Beograda. U kontekstu njihovog kretanja moramo gledati u kojem se to okviru događa. I u Srbiji se pojavila tendencija da se izbjeglice sele u kampove, koji su neadekvatno opremljeni, nedovoljno je prostora za sve te ljude, a radi se o ljudima kojima Srbija nije odredišna zemlja. To je prosvjedni marš. Imali smo dva slična, najpoznatiji se dogodio u ljeto 2015., tzv. ljeto migracije, kada je više od 100 ljudi krenulo prema austrijskoj granici, nakon čega Mađari grade ogradu prema Srbiji, a ruta se seli na teritorij RH pa veći dio izbjeglica ima koliko-toliko siguran prolaz.

Prošli put su krenuli pješke prema Horgošu, ovog puta prema Hrvatskoj. Tada su odustali zbog kiše i hladnoće.

Neprihvatljivi su i uvjeti koji su ih nagnali na kretanje. Marš se nastavlja, prešli su desetak kilometara i pitanje je na koji ćemo način primiti njihovu poruku. Pitanje je na koji ćemo način odgovoriti na potrebe tih ljudi. Imamo ljude u nezavidnoj situaciji i u Srbiji, i Grčkoj, i Truskoj. Značajan broj ljudi traži odgovor. Čuvanje granica ne dozvoljava da idu dalje, režim je takav da neki mogu proći, neki ne, ograničen je sustavom viza.

Zasad nema predispozicija da bi se mogao ponoviti migrantski val s kojim su se susrele zemlje u regiji. Kakve su vaše prognoze?

Inicijativa nema nikakve informacije, ali smjer u kojem trebamo razmišljati je što napraviti sa 62 tisuće ljudi koji čekaju preseljenje i kretanje u Grčkoj. Kampovi su apsolutno neprihvatljivi, oni su generator problema. Ti ljudi su već u Truskoj i drugim zemljama gdje su bili prije puta u Europu proveli neko vrijeme u kampovima i oni ne smatraju taj život dostojanstvenim za čovjeka, žele bolju infrastrukturu.

Ljudi koji prolaze kroz Hrvatsku se ipak rijetko odlučuju na ostanak ovde.

Podaci za prošlu godini kažu da se gotovo na prste jedne ruke može nabrojati ljude koji su odlučili ostati ovdje. Stotine su morale to napraviti, označeni su kao oni koji ne mogu proći dalje i mnogi od njih već nisu tu.

Prije nekoliko dana razotkrivena je mreža krijumčara migranata. Dvanaest ljudi osumnjičeno je da je migrante krijumčarilo iz Srbije. Kako to komentirate?

Neke podatke o tome vam može dati MUP, ali ilegalizacijom kretanja, ukidanjem slobodnog prolaza otvarali su se prolazi za “pomoć” krijumčara. Najranjivije skupine – obitelji s malom djecom i bolesni – u potpunosti se moraju oslanjati na njihove usluge. To je direktna posljedica politike neprimanja ljudi, neotvaranja granica za njih.

Jeste li upozorili MUP na postupanje prema migrantima?

Mi javno komuniciramo s javnošću, pa i s nadležnim ministarstvima. Kriminalizacija migracije je ono što ponavljamo u tjednim izvještajima Inicijative. Radi se o osobama kojima je dolazak u sigurne zemlje nešto na što su prisiljeni – kad se zatvori jedna opcija, otvara se druga. Takve akcije služe da se sprječavaju krijumčari, ali ta uhićenja, kao i zidovi, neće spriječiti kretanje izbjeglica. Legalnost se ne uvodi zato što su u pitanju kriminalne radnje, već se traženje azila kriminalizira, što je apsolutno neprihvatljivo.

Susjedna Srbija ima problema s manjkom kapaciteta u prihvatnim centrima pa izbjeglice jednostavno lutaju prema Hrvatskoj. Pojavile su se i priče o širenju zaraze.

U kontaktu smo s inicijativnama u regiji. Kada je o Srbiji riječ, treba to gledati u kontekstu zatvaranja granica – ondje se od zatvaranja tzv. balkanske rute mijenja se diskurs i više se ne govoi o izbjeglicama, već migrantima, govori se o zaraznim bolestima, što je klasičan topos kojim se stvara medijska panika. Naiconalne vijesti bi se trebale baviti infrastrukturom u kampovima i vidjeti zašto ljudi bježe od tamo. Kampovi nisu kuće. Od oko tisuću ljudi koji žive u Beogradu, dio njih je u noći sa srijede na četvrtak premještan uz pomoć policije u kamp u Preševu. Ljudi se zatim dalje prebacuju u Makedonoiju što je neprihvatljivo, radi se suprotna ruta, suprotnog smjera.

Kako gledate na dolazak Donalda Trumpa na vlast u Americi? U njegovom predizbornom “programu” bila je gradnja zida prema Meksiku, deportacija svih useljenika bez papira. Pojavili su se izrazi mržnje prema muslimanima i i imigrantima. Hoće li to imati utjecaj na izbjeglice?

On će sigurno imati u tjecaj, problematično je što je izabrana osoba, obilježena takvim izjavama, snažnom antiimigantskom retorikom, koja je varirala od toga da su doseljenici silovatelji i kriminalci do tog da migracije vezuju uz ekonomski pad. On svojom retorikom obuhvaća i muslimane i Meksikance, tvrdi da bi zid bi trebala platiti država čiji ljudi dolaze u SAD, a zaboravlja se da zid, barem njegovi dijelovi, već postoji. Njegova retorika dovodi do krajnosti tendencije koje već postoje u američkom i europskom društvu, a to je neprihvaćanje ljudi i migracija, kao procesa u koji su uključeni ljudi koji bi morali moći tražiti to pravo. Razlika u državljanstvu, odnosno zemlji porijekla, danas je osnova za diskriminaciju, kao što se nekad na ljude gledalo temeljem roda ili rase. Gleda se tko ima kakve papire i deportacije se vrše bez čvršćih pravnih postupaka od toga.

Vjerujete li da će on u nekoj mjeri uspjeti provesti svoja obećanja? Ublažio je već prvih dana svoju retoriku. Prosvjedi u SAD-u već su počeli, burne su reakcije na društvenim mrežama. Mnogi poznati migranti šale se na svoj račun, drugi pak žele imigrirati u Kanadu.

Radi se o reakciji na izjave kojima se izruguje deportacija. U javni govor je ušlo nešto što se sada preispituje. Jednakopravnost ljudi je očito važno za društvo u kojem se očito sada kooptira za nešto drugo.

Francuski predsjednik Hollande kaže da se migrantima više neće dopustiti izgradnja ilegalnih kampova? Calais je iseljen. S druge strane, u Parizu je u četvrtak otvoren prihvatni centar, u kojem migranti mogu boraviti i doznati informacije o traženju azila.

Svako otvaranje kampa može biti pozitivno – to može biti humanitarni prostor gdje možete doći do nužnih podataka – ali to je istovremeno segregacija, zatvaranje, i marginalizacija tih ljudi i odgađanje početka njihove integracije. U medijima se nije ponavljalo činjenica da su kamp u Calaisu osnovali ljudi s ovih prostora, kako bi se ljudi koji su bježali od rata prebacili u Veliku Britaniju.

Kako komentirate postupanja Europe, odnosno lidera europskih država?

Strategija EU se i dalje vidi kroz detencijske centre zidove. Na mirkorazini vidimo različite modele – od zida do dobrodošlice, a na razini čitave EU politike su vrlo restriktivne. Kao što vidimo, Dublinski sporazum ipak nije suspendiran. Europske zemlje su poručile da će uvesti takve mjere da će propuštati ljudi, ali taj put neće biti povoljan, bit će opterećen nizom postupaka – od procesuiranja zahtjeva do fizičkog onemogućavanja.

Njemačka, Danska, Norveška i Austrija, članice Europske unije u Schengenskoj zoni slobodnog kretanja ljudi, uvele su granične kontrole lani suočene s valom migranata i izbjeglica. Čak je i Švedska, jedna od najotvorenijih zemalja prema izbjeglicama, odlučila za još tri mjeseca produljiti mjere privremene granične kontrole.

Na europskoj razini su još tri mjeseca kontrole na unutrašnjim granicama, dakle, vraćene su stare granice Europe, a aktualni režim, koji znači ukidanje granica, ne čuvaju se samo na rubnim zemljama, već i dalje – na granicama Turske i u Africi. Tu se kontrolu pokušava staviti van EU i stavlja se opterećenje van ruba Unije.

No i dalje svjedočimo brojnim dolascima migranata, nažalost i dalje neka završavaju tragično. Prošlog tjedna pooginulo je 240 migranata u dva brodoloma kod Libije.

Dok god postoje ovakvi granični režimi i dok god su ljudi prisiljeni na ovu vrstu putovanja – smrt je nešto za što moramo svi preuzeti odgovornost.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter |Facebook | Instagram.