Gost N1 televizije povodom obljetnice pada Vukovara bio je saborski zastupnik SDP-a, Bojan Glavašević.
VEZANE VIJESTI
Vi ste vukovarsko dijete. Koliko su vam ovi dani teški s obzirom na osobnu tragediju? Kakva su vam sjećanja za Vukovar?
“Ovaj dio godine, ne samo ovi dani, su uvijek teški, ali to su privatne stvari koje se uvijek unutar obitelji trudimo preživjeti. Znamo da nismo jedini, da je naša priča samo jedna. Vukovara se volim sjećati kakav je bio prije rata. Slike iz rata i ove danas kako Vukovar izgleda je nešto što ne možemo izbjeći, ali ja uvijek volim maštati kako će jednog dana grad izgledati još bolje.”
Koje uspomene vas najviše vežu uz Vukovar?
“Bio jedan od najpropulzivnijh gradova u bivšoj državi i to se moglo osjetiti na ulici. Formiralo me na neki način što se moglo čuti mnogo jezika, različitosti… To je bio grad u kojemu čovjeku nikad nije bilo dosadno.”
Gotovo da nema Vukovarca koji nije osjetio strahotu rata. Grad se obnovio… Jesu li se ljudi promijenili?
“Naravno da su se promijenili. U ratu se dogodio ogroman egzodus, malo je ljudi koji danas tamo žive, a živjeli su i prije rata, što je razumljivo s obzirom na okolnosti. Vukovar je živ grad, on se mijenja. Danas živimo u ovome vremenu i trebamo svi razmišljati kako da on bude bolje mjesto za život. Razumljivo je da su se ljudi promijenili nakon rata, da su zatvoreniji. Naravno da svi iz Vukovara nosimo tu traumu sa sobom i da ona barem jednim dijelom oblikuje ono što jesmo. Ja bih htio da Vukovar ima onu energiju koju je imao prije. Pokazuje se kao tragično mjesto, ali mislim da je ipak življi grad, nego što se da iščitati iz medija. Nije lako živjeti ni u Vukovaru ni drugdje u ovoj zemlji.”
Svjedočimo svake godine istim slikama, istim događajima. Vukovar se pretvara u grad slučaj. Njih muče isti problemi, nezaposlenost, besperspektivnost. Što se može poduzeti? Gradu se nije dovoljno dalo u 25 godina?
“Mislim da mu se dalo jako puno i nastavit će se davati, mislim da to nitko ne dovodi u pitanju. Predrag Matić je za taj isti Vodotoranj gradonačelniku Penavi nudio 22 milijuna kuna, ali on to nije htio prihvatiti, ali u te stvari neću ulaziti. Mislim prije svega da taj Vodotoranj, koliko god je simbol… Ja bih bio sretniji da Vukovar dobije novce za probleme koje ljudi imaju – zapošljavanje, socijalne trgovine… Vodotoranj jest bitan kao simbol, ali od ti milijuni bili bi bolje uloženi u nešto drugo. Ja sam uvjeren da će prije svega gradonačelnik procijeniti što im je najpotrebnije.”
Vlada danas tamo održava sjednicu, najavila je niz poteza, ali nekako je opći dojam nakon svih godina da se malo toga zapravo realizira u praksi.
“Najveći teret je na lokalnim vlastima. Vlada može nešto dati, kao i za svaki drugi grad. Sve što je loše u cijeloj Hrvatskoj u Vukovaru se osjeti tri put više iz niza razloga. Imamo više etničkih zajednica koje pokušavaju uspostaviti zajednički život, lošu ekonomsku situaciju, Vukovar je po nekim analizama najskuplji grad za život u državi. A sve ono što je dobro u Hrvatskoj teže će doći do Vukovara zbog svih tih okolnosti. Teško je osjetiti te stvari jer su one nekad apstrakne. Rast od recimo 2,8 BDP-u, kada se to prenese na Vukovar pomaci su puno manji. Puno veći utjecaj na život u gradu ima lokalna vlast. Ja bih volio da ove mjere pomognu. Nisam siguran kako će mjesto posebnog pijeteta pomoći, osim na simboličnoj razlini. Ne bih volio da se Vukovar zatvori u ulogu žrtve, volio bih da on postane i nešto drugo. Ja bih da on bude mjesto posebnog razvoja, napretka, ekonomije. Vukovar je i prije bio mjesto puno života. Pijetet će imati svatko tko dođe tamo i bez i sa dekretom Vlade.”
Koliko mladi, i njihove inicijative u Vukovaru, mogu uspjeti?
“Mislim da svi mladi koji ostanu u Vukovaru, ako se odluče angažirati, moraju znati da će se njihov svaki, pa i najmanji, trud osjetiti. Problem je kao i u ostatku Hrvatske da mladi odlaze.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
