Rdnička fronta uputila je priopćenje vezano za opravdanja za privatizaciju HEP-a, na tragu da se time sprječva "uhljebljivanje".
Priopćenje prenosimo u cijelosti:
Dežurni apologeti nejednakosti su već počeli s povikom na “HEP-ove uhljebe”, u klasičnoj maniri demoniziranja državnog/javnog sektora.
Po toj logici ispada da je loša kad je HEP u državnom vlasništvu i kad 2 milijarde kuna godišnje ide u državni proračun. Tobože, bilo bi bolje da HEP prodamo privatnom kapitalu pa da ne samo da te 2 milijarde kuna ide u privatne džepove. I ne samo to, nego i da struja u privatiziranom HEP-u bude skuplja, a usluga lošija (kako pokazuju iskustva s privatizacijom posvuda). Sve samo da se mrskih “uhljeba”…
VEZANE VIJESTI
A što je s “uhljebima”? Nedvojbeno je da u HEP-u, kao i drugdje u državnom sektoru, vladajuće stranke (HDZ, SDP, HNS, Most…) zapošljavaju svoje kadrove. To je svakako nedopustivo.
No znači li to da zato treba HEP dati u privatne ruke, prepustiti zlatnu koku privatnom kapitalu i plaćati skuplju struju?
Uostalom, zašto dolazi do političkih namještanja u državnom/javnom sektoru? Kao prvo, u uvjetima ogromne nezaposlenosti i manjka poslova, neizbježno je traženje veza da bi se našlo posao – to nije pitanje pukog “manjka morala”. Kao drugo, to je uobičajen obrazac upropaštavanja državnih kompanija.
Prvo se u državnu kompaniju zaposle svi silni stranački kadrovi. Tako se oni koji su odradili posao za stranku nagrade i stvori se poslušna baza koja će i dalje glasati za HDZ, SDP ili tko ih je već postavio na posao. S druge strane, takvo političko namještavanje stvara i argument za privatizaciju, da bi se riješio problem “uhljeba”, rješenje je – privatizacija. Onda takve cinične argumente koriste čak i ministri u vladi poput Martine Dalić, kao da njezina vlada i stranka nemaju nikakve veze s tim politički namještenim poslovima. Dakle, sami namještaju svoje ljude u HEP i druge firme i onda to svoje namještanje koriste za privatizaciju (!).
Nakon toga se, nakon što su sve radnike u državnom/javnom sektoru demonizirali kroz medije, počne s privatizacijom, gdje politička elita uzme i sebi pinku ispod stola. I konačno, dolazi do privatizacije, gdje se zadovoljava i krupni kapital i strane ideološke gazde (od SAD-a preko MMF-a pa nadalje), koje promoviraju opću rasprodaju i privatizaciju (i pogodovanje zapadnim korporacijama na taj način).
I tako su na kraju “svi zadovoljni” – ili su bar zadovoljni korisni idioti koji pljuju po “uhljebima” i nemaju ništa protiv da plaćaju skuplju struju da bi ih se riješili, ne shvaćajući da se problem korupcije (kao da je u privatnom sektoru nema) ne može riješiti općom rasprodajom nego samo promjenom ekonomskog sistema koji je stvara.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
