Najavljena mogućnost ukidanja minimalne cijene nastavnog sata u autoškolama i formiranje cijena prema tržišnom modelu podijelilo je stručnjake, pa jedni smatraju da to neće dovesti do pada kvalitete usluga autoškola, dok drugi očekuju suprotno.
Od 2009. godine Pravilnikom o jedinstvenim minimalnim izračunskim elementima vrijednosti nastavnog sata u autoškoli određeno je kako jedinstveni minimalni izračunski element nastavnog sata za, primjerice, B kategoriju iznosi 115 kuna. U to su uračunati troškovi rada, trošak vozila te zajednički troškovi koje imaju autoškole za sve kategorije vozila, primjerice, amortizacija, zakup… Autoškole sada ne smiju odrediti cijenu usluge ispod te minimalne, čime se nastojao zaštititi određeni kvalitativni minimum usluge, dok s druge strane jedna od direktiva Europske unije nalaže formiranje cijena po tržišnom modelu.
Vlada najavila liberalizaciju
Vlada je na sjednici prošloga tjedna u cilju administrativnog rasterećenja gospodarstva i radi poštivanja europskih pravila o tržišnom natjecanju najavila liberalizaciju otvaranja i poslovanja autoškola, kojih je, prema podacima HAK-a, sada registrirano više od 350. Izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koje Vlada planira u prvom tromjesečju ove godine, autoškole će se osnivati po tržišnim uvjetima, a planira se i ukidanje fiksne tarife nastavnog sata.
VEZANE VIJESTI
Rukovoditelj Sektora za vozače Hrvatskog autokluba (HAK) Sinan Alispahić smatra da primjena Direktive EU o uslugama na tržištu, dakle uvođenje tržišnog modela, ne bi dovela do pada kvalitete usluga autoškola, ali bi moglo doći do različitih cijena u autoškolama. “Uvođenje tržišnog modela, bez obveznih propisanih jedinstvenih minimalnih izračunskih vrijednosti elemenata nastavnog sata u autoškoli, u početku bi moglo dovesti do različitih cijena osposobljavanja kandidata za vozače u autoškolama. I sada postoje razlike u ukupnoj cijeni”, ističe Alispahić.
Smatra da bi ukidanjem tih minimalnih izračunskih elemenata moglo doći do različitih cijena u pojedinim gradovima i područjima, no kaže i da to neće dovesti do pada kvalitete usluga koje trenutno pružaju autoškole. “Sadašnji model osposobljavanja je održiv, a postoje i drugi instrumenti koji omogućuju zaštitu dostignute kvalitete rada”, kazao je Alispahić.
Objašnjava kako je od 1991. djelatnost osposobljavanja kandidata za vozače zakonom stavljena na tržište te da se zasnivala na slobodnim tržišnim načelima. “Uvjeti rada i otvaranja autoškola temeljili su se na primjeni vrlo liberalnih propisa, bez posebnih uvjeta i standarda. Autoškole su imale vrlo različite prostorne, kadrovske, materijalne i druge uvjete rada sa stalnim brojem porasta novih autoškola. Suprotno tada važećim tržišnim načelima, nelojalna konkurencija, rad na crno, neplaćanje poreza, niska cijena rada i nedovoljna stručnost kadrova te niska kvaliteta osposobljavanja kandidata za vozače dovela je do borbe za golu egzistenciju, s konkretnim posljedicama u povećanju broja poginulih na cestama, a osobito mladih vozača, nezakonitog rada i pogoršanjem sigurnosti cestovnog prometa”, objašnjava Alispahić.
U takvim je uvjetima, kaže, bilo potrebno utvrditi nove uvjete i standarde osposobljavanja kandidata za vozače i rada autoškola, a kako bi se poboljšala kvaliteta rada i osposobljavanja kandidata za vozače te smanjio broj poginulih na cestama.
Tako su zakonom od 2004. uvedeni novi kriteriji i standardi u djelatnost osposobljavanja kandidata za vozače, što je omogućilo da se ta djelatnost obavlja u općem interesu, s minimalnim utvrđenim standardima na značajno kvalitetniji način, a što je rezultiralo poboljšanjem kvalitete osposobljenosti novih vozača, smanjenjem broja poginulih na cestama i poboljšanjem sigurnosti cestovnog prometa. “U zadnjih 10 do 12 godina uspostavljen je sustav koji je pridonio uvođenju reda u djelatnost osposobljavanja kandidata za vozače, uspostavi kvalitetnijih standarda i načina rada autoškola, poboljšanju kvalitete osposobljenosti novih, odnosno mladih vozača, a što pokazuju i statistički podaci”, kaže Alispahić.
Navodi da se u zadnjih 10 godina smanjuje broj prometnih nesreća koje su skrivili mladi vozači. Primjerice, 2007. mladi vozači skrivili su 12.297 prometnih nesreća, a 2015. godine 2.967. U prometnim nesrećama 2007. poginulo je 137 osoba, a 2015. godine 45 osoba. To, smatra Alispahić, upućuje na zaključak kako je postojeći model osposobljavanja kandidata za vozače dobar i da doprinosi rezultatima poboljšanja sigurnosti prometa na cestama.
Uvođenje tržišnih kriterija udar na ionako loše stanje
S druge strane, počasni predsjednik Udruge Hrvatske autoškole Vlado Bodrožić Selak, koji je prije više od deset godina predložio sustav minimalne cijene za autoškole, kako bi se sačuvala njihova kvaliteta, kaže da su autoškole posljednjih godina kadrovski devastirane, tako da bi uvođenje tržišnih kriterija bio dodatni udar na već ionako loše stanje. “U autoškolama danas nerijetko vrlo mladi instruktori, koji su licencu u velikom broju slučajeva stekli za par tisuća kuna, a bez da su stekli dobro bazično znanje, vještinama vožnje uče također mlade vozače. Volim stoga reći da su naši budući vozači praktično samouki”, kaže Bodrožić Selak, koji smatra da je zbog loše kvalitete mnogih autoškola odavno trebalo upaliti alarm.
Smatra kako je kvaliteta rada u autoškolama pala posljednjih godina, da instruktori ne barataju vještinama pomoću kojih bi odgojili buduće vozače, dok s druge strane mladi vozači, koji prođu njihov kurs, niti približno ne znaju dobro voziti. Posljedica je, kaže, da Hrvatska, prema broju stanovnika, ima tri puta više poginulih u prometu nego, primjerice, Njemačka i da bi se situacija mogla i dodatno pogoršavati. “Što bi se tek moglo dogoditi ako se progura sustav tržišta koji bi određivao cijenu autoškole? Kakav ćemo kaos tek onda imati?”, pita Bodrožić Selak. Ističe kako je minimalna cijena autoškole i bila zamišljena da se sustav zaštiti od štete kojoj bi uskoro mogli svjedočiti.
Marušić očekuje pad kvalitete usluge
Prometni stručnjak Željko Marušić također smatra kako bi uvođenje tržišnih kriterija pri određivanju cijena autoškola proizvelo kaos na tržištu i dovelo do pada kvalitete usluge. “To je pogrešan put, autoškole ne smiju ići na tržište jer bi to bilo previše rizično i pogubno za sigurnost. Drastično bi pala kvaliteta učenja vožnje i mislim da bi minimalna cijena te usluge trebala ostati propisana kao i dosad, što jedino garantira da će kvaliteta usluge ostati na željenoj razini”, kaže Marušić.
Smatra da i ubuduće sve što je vezano za autoškole mora biti certificirano, propisano na razini državnih zakona. “U protivnom, ako na tom području zavladaju zakoni tržišta, a što je po meni populističko dodvoravanje tko zna kome, događat će se da polaznici tih škola do vozačkih dozvola dođu za bagatelu, a iza svega neće stajati znanje. Naravno, sve bi to moglo itekako utjecati na sigurnost na cestama”, ističe Marušić, koji kaže i da ne bi imao ništa protiv toga da cijena autoškola bude primjerena hrvatskim uvjetima.
Instruktor vožnje Darko Petravić slaže se s Marušićem kako bi liberalizacija dovela do pada kvalitete instrukcija, a da bi se na kraju sve moglo slomiti na “leđima”, odnosno plaćama instruktora. Ističe, međutim, kako poslodavci, vlasnici autoškola, i nemaju previše prostora za spuštanje cijena. Procjenjuje da bi cijene instrukcija mogle maksimalno pasti 10-ak posto.
Tržište već sada dobrim dijelom diktira cijene autoškolama. U gradovima, gdje ih ima mnogo, one se već u startu natječu nižim – propisanim minimalnim – cijenama usluga. S druge strane, u dijelovima gdje je konkurencija manja nerijetko se formiraju veće cijene.
Svaka autoškola može sama odrediti cijenu nastavnog sata s time, dakle, da ona ne smije biti manja od zakonom propisane minimalne cijene. U Zagrebu se tako školovanje za B kategoriju vozača nudi za oko 5.690 kuna, na što treba “nadograditi” niz ostalih stavki koje konačnu cijenu dobivanja dozvole B kategorije dižu iznad sedam tisuća kuna.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
