Gost Pressinga bio je zaborski zastupnik SDP-a Franko Vidović.
Opet je aktualno putovanje Zorana Milanovića u Albaniju na račun stranke. Je li on tamo išao obavljati stranački posao ili sebi tražiti posao?
“Koliko znam izašlo je i priopćenje stranke i on je u to vrijeme bio predsjednik stranke i putovao je na prethodno dogovoren poslovni put.”
Je li usput tražio posao?
“Ma dajte. Ne idu ljudi uokolo na takav način tražiti posao. Išao je dolje zbog otvaranja suradnje. Tamošnja socijaldemokratska stranka je tražila suradnju oko ulaska Albanije u EU. To su uobičajne stvari. Onaj tko izbacuje takve stvari i spina ne želi dobro SDP-u.”
Tko je to?
“Ne mogu u to ulaziti, ne bavim se obavještajnim radom.”
Netko iz SDP-a?
“Očito da jeste. Kad bih imao spoznaje rekao bih to na organima stranke. Što smo otkrili s tim podatkom? Da je putovao u Albaniju i vratio se. To je nekakav podatak?”
VEZANE VIJESTI
A njegovo hodanje u restoran Tač?
“Svatko od nas, koji obnašamo javnu dužnost, ima potrebu povremeno odvesti nekoga s kime razgovarate odvesti na ručak.”
Nije prečesto išao tamo?
“Odakle bih ja to znao.”
O tome se javno razgovara i to je jedna od činjenica. Jeste li i Vi bili s njime tamo?
“Jesam, jednom. To je uobičajni ručak. Stvarno ne vidim u čemu je problem. Onaj tko s tim prijeti nema ni korporativnu kulturu.”
Priča se da je sadašnji odnos između Bernardića i Milanovića kao nekad onaj između Jadranke Kosor i Ive Sanadera?
“Ne, niti blizu. Ne vjerujem u to. Kod nas u SDP-u su sasvim drugačiji odnosi. Imamo svoje trzavice, ne skrivamo ih, ali nije ni blizu tako.”
Pređimo malo na Vaš Šibenik. Dugo je imao status grada slučaja. Je li se što pomaklo?
“Šibenik je moj rodni grad i prema njemu imam posebne osjećaje. On je stagnirao i za to je bila zaslužna tadašnja vlast. Od 1995. pa sve do 2010., 2011. je stagnirao. Tada su se stvari pomakle. Došao je veliki festival, Terraneo, krenuli su europski projekti. Ja znam koliko sam dobio udaraca zbog tvrđave Sveti Mihovil koja je postala jedna od najljepših pozornica na Jadranu. Šibenik je dobio plažu nakon više od 70 godina. Grad je oživio.”
I onda ste izgubili izbore?
“Ok. Za tristotinjak glasova, ali je demokratska volja bila izražena.”
Neki kažu da ste se uljuljkali od tih rezultata?
“Ne, bili smo više zaokupljeni onime što radimo nego prezentirajući to. Imali smo pogrešan pristup novinarima, reklami tih projekata i to nas je koštalo tih izbora.”
Nasljednik Burić je nastavio te projekte?
“Jeste, međutim prava nevolja je što on nema vlastitih projekata. To je trajalo sljedeće dvije godine i onda je stalo i Šibenik opet stagnira.”
Ankete pokazuju da ima veliku potporu u ovom trenutku. Čak da pobjeđuje u prvom krugu?
“Sretno mu bilo. Nema protukandidata, još se nije zakuhalo… Polako.
Ivan Klarin je dao ostavku na čelu predsjednika županiskog ogranka stranke.
“Mislim da je kolega Klarin ishitreno reagirao. Emotivno, a nije dobro u politici s emocijama.”
Jeste li Vi sad glavni?
“Nisam glavni, ne volim te riječi. Na mene je pala dužnost da v.d. obnavljam dužnost jer sam bio potpredsjednik. Bliži su mi izrazi preuzeti odgovornost, pokazati što znaš…”
Kakvi su odnosi s Klarinom? Je li se on pasivizirao?
“Nije, nije. Ujutro sam se čuo s njim. Ide kao kandidat za načelnika općine Tisno i vjerujem da će i pobijediti.”
Idemo na neke slučajeve u šibeniku. Spomenuli ste glazbeni festival Terraneo. Što se dogodilo?
“Pitajte Burića. Pokušava sa sebe skinuti odgovornost, ali on je odgovoran za Terraneo, odgovoran je za niz stvari u Šibeniku, za stagnaciju.”
Što je ta stagnacija?
“Napuštanje. Festivali su se manje-više makli, barem oni najveći. Autohtoni su ostali, radnih mjesta nema ni za lijek. Jednostavno nema… Preko ljeta je Šibenik u ponoć pust.”
Je li on turistički grad?
“Očito da nije. Zaustavljeni su projekti, stoje u mjestu.”
Kako biste htjeli definirati taj grad?
“SDP je od 2009. do 2013. napravio strategiju grada i ona je jednoglasno usvojena. Nažalost, ona dalje nije “updateana”. Slogan je bio grad zelenih industrija. Grad oko sebe ima niz izvora energije, onda se išlo u smjeru da idemo pokušati usvojiti tu energiju, povezati poljoprivredu s turizmom. Imamo jedan od najvećih resorta na Mediteranu, turske investitore – Doguš grupu. Gradonačelnik ne komunicira s tim ljudima. Odmah im je po dolasku digao komunalnu naknadu.”
Što je s novcima iz EU fondova?
“To je također stalo.”
Nedavno ste rekli da Vas je iznerviralo što su na ulasku u grad postavljeni plakati Šibenik – grad Dražena Petrovića.
“Ne da me iznerviralo, nego da je to potpuno promašena prezentacija. Gradska uprava je odlučila na ulazima u grad postaviti plakate sa slikom Dražena. Meni je sporno da je Šibenik puno više nego grad Dražena Petrovića, a on je puno više od tog plakata. Zaslužio je puno bolje obilježje od tog malog plakata i on ga ima. Plakat odaje duh provincije. Niti njega kao čovjeka možete koristiti na taj način jer Šibenik je i grad Fausta Vrančića, Arsena Dedića, Ive Brešana i niza drugih ljudi. Ne možete samo na taj način istaknuti jednog čovjeka. To se radi na drugačiji način.”
Nije li Dražen simbol?
“Sportski, da. Ako sam ikad imao idola, onda je to bio Dražen. Uložio sam svu svoju energiju u podizanje spomenika njemu.”
Iskorištava se to ime u provincijalnom duhu?
“Spušta i Šibenik na razinu provincije i spušta Dražena.”
Što je sa slučajevima poput pobune Crvke protiv buke?
“Potpuno pogrešan pristup gradske uprave. To je jedan od lokala koji je zaživio u moje vrijeme. Ne može Crkva odlučivati gdje će se što događati. Ja Crkvu itekako uvažavam, ali granice moraju postojati. Osim Crkve u Šibeniku postoji niz stvari.”
Imali ste problema i ekscea u svom životu?
“Bože moj, tko ih nema.”
Nakon proslave s kolegama iz rata mopedom ste se zaltejeli u rivu u alkoholiziranom stanju?
“Ne, nisam bio alkoholiziran. Krenuo sam iz lokala, padala je kiša, sjeo sam na skuter. Krenuo sam, ispred mene je bio nekakav turist. On je odlučio zakočiti od nikud i ja sam morao. Da sam i Valentino Rossi, pao bih svejedno.”
Najobičnija nesreća?
“Pao sam, otišao na hitnu pomoć. Nikome štetu, nikome nažao nisam nanio. Samo sebi.”
Na stranačkoj sjednici kolegu pogodili plastičnom bocom?
“Mogu reći da se taj čovjek godinu dana nakon toga meni ispričao za što je govorio. Bila je pogrešna moja reakcija, ali nosim se s tim posljedicama. Pogriješio sam, ali to se događa ljudima, žao mi je zbog toga.”
Jeste li nagao čovjek?
“Mislim da sam prije bio, ali s godinama mislim da više nisam ni blizu.
Jesu li branitelji od HDZ-a dobili što su očekivali?
“Čitava priča je krenula traženjem ustavnog zakona. Sad smo izmislili neku stavku – jedinstveni zakon. Koliko ja znam svaki je zakon jedinstven. Što je to? Može biti organski, ustavni ili običan zakon. Mislim da, kao što sam i onda govorio, taj prosvjed sa šatorom nije bila principijelna stvar. Politički je bio napravljena stvar i politički se ugasio.”
Jesu li sada branitelji u boljoj poziciji?
“Ne vidim gdje bi bili. Nijedno braniteljsko pravo nije poboljšano, nije se dogodilo ništa u tom sektoru, mislim da je Predrag Matić radio korektno.
Generalno mislim da branitelji imaju svoje probleme, populacija su koja je opterećena problemima i dugi niz godina je vođena kriva politika. Misim da su prerana umirovljenja za ljude koje su fizički radno sposobni bila kontrupraduktivna za njih same. Država je davno prije drugačije trebala pristupiti problemu, priča bi se razvijala drugačije.”
Bili ste u ratu. Bojite li se novog rata?
“Kao i svatko, uvijek se bojim rata. Svi koji imaju ratnog iskustva se boje rata.”
Sjetite se rata?
“Ne, to je stvar koja je iza mene, ja sam čovjek koji se okrenuo budućnosti.”
Počeli smo s vojnim rokom i strategijom domovinske sigurnosti?
“Kod nas objektivno… Mi nemamo definiranog neprijatelja u neposrednom susjedstvu, neku potencijalnu opasnost. Mislim da je sve malo prenapuhano i da se puštaju neki probni baloni.”
Militalizira li HDZ društvo?
“Jednim dijelom da. Nama treba obrazovanje društva, a ne militarizacija. Mi smo i ovako malo previše nabrijani. I u diskursijama i svemu.
Neki pričaju da smo već u svjetskim sukobima?
“Nija Hrvatska mali Pale sam na svijetu. Imamo prijatelje, partnere, članica smo NATO-a, imamo svoju vojsku, svoje službe.”
Živite li u stanu Josipa Stojanovića Jollyja, šibenskog tajkuna?
“Živim u unajmljenom stanju koji je u vlasništvu njegove tvrtke, koja je u stečaju. Imam ugovor, plaćam stanarinu.
Upravo sam u postupku dizanja kredita i kupnje tog stana. Nigdje mi nije pogodovano, postoji ugovor i može ga svatko vidjeti.”
Jeste li nešto dužni velikom tajkunu?
“Ne. Ako plaćam stan od 84 kvadrata 3100 kuna, što bih trebao biti dužan?”
Za Vas je brak zajednica muškarca i žene?
“Za mene da, zajednica muškarca i žene.”
Na referendumu ste bili za?
“Ja ne. Nemam s tim problem, nemam problem s drugim skupinama i nemam ogradu prema tome.”
Jeste da se Ustavom zaštiti?
“Ne, nisam bio nikad pa nisam ni sad.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
