Gost Pressinga bio je poduzetnik i investitor Nenad Bakić.
Jeste li kad razmišljali da biste se bavili politkom?
“Ovo što mi radimo je politika par excellence. Ali nekom službeno, ne. O tome nisam razmišljao.”
Je li Vas tko od političara, stranaka kontaktirao?
“Neki su mi nudili mjesta u Vladi i tako, ali mene to ne zanima.”
Zašto država nešto nije u stanju uvesti sama, nego je potreban taj poriv izvana, od drugih?
“To je stvar kulture. Island je uveo BBC micro:bite odmah, tjedan dana nakon Velike Britanije. Zašto tako ne reagira naša Hrvatska… Još uvijek imate ljude koji s kućnim ljubimcima idu po parkovima pa vidite što za njima ostane pa se pitate zašto to ne ostane negdje drugdje. Narod ima državu kakvu zaslužuje. Država ne može biti puno bolja od naroda.”
BDP nam raste iznad tri posto. Vi ste oduvijek bili spremni to komentirati i to znatno optimističnije od drugih.
“Bio sam radikalno optimističniji, ali prognozirao sam samo par puta. Bavio sam se time onda kad je točka preokreta došla i bilo ju je jasno uočiti. Prognoziranje BDP-a je komplicirana igra, ali se ponekad sažme. Bilo mi je dosta tog zatucanog hrvatskog pesimizma, provociranog medijskim presingom šlampavih ljevičarskih uhljeba. Ono, kriza je, propast ćemo, neoliberalizam nas ubija, propast ćemo… Samo moramo stavit’ šljemove na glavu… Rekao sam dosta. To mi je bio motiv. Jer to ipak utječe na narod, u jednom optimizmu ipak mnogo toga leži.”
Što dalje s tim rastom, a neprovedenim strukturnim reformama?
“Te stope rasta su praktički zagarantirane – ogroman prihod od tuzirma, doznake iz inozemstva, restrukturirani privatni sektor i niska cijena energenata. Samo ta četiri faktora garantiraju rast. Pitanje je što takav rast znači za hrvatsko društvo – loše. Mi smo ozbiljni bolesnici “nizozemske bolesti”. Ovisimo o rentnoj komponenti. Mi imamo taj turizam. Kuna jača zbog toga. Imate drugi efekt, to je iziskivanje na tržištu rad. Iz Slavonije i drugih krajeva idu u turističke pa jednostavno tamo ne ostane nitko. Taj rentni sektor guši nerentni.”
Koja su rješenja?
“Dva su lijeka za “nizozemsku bolest”: suficit na razini države koji onda omogućava da i što manje oporezuješ gospodarstvo, da bi ono bilo konkurentnije i drugi su fondovi koji upravljaju nacionalnim bogatstvom.”
Rekli ste da BDP raste od “puštanja krvi”, najbolji su otišli van.
“Već krajem 2014. doznake iz inozemstva su premašile visinu kamate koju je država plaćala na van. Ako netko nema posao u Hrvatskoj, ako ode van i šalje doma novac on doprinosi rastu BDP-u. To je tužno, ali je tako. Mladi ljudi koji se iseljavaju na paradoksalan način doprinose rastu BDP-a. Jugoslavija se od bankrota spasila zbog velikog vala gastarbejtara.”
Kolika je ovisnost ekonomije o turizmu?
“Turizam je komplicirana djelatnost, intenzivna. Kod nas je dugo bio samo skupljanje vrhnja s rentne pozicije. Ti zapravo zabodeš zastavu i imaš kamp. Ako je pola turizma rentna ozicija, netko ti je zapravo poklonio posto BDP-a. To je turbo.”
Koji su tu rizici? Loša vremenska sezona?
“Meteorološka ne. Imali smo histeriziranje oko srpanjske rupe pa se pokazalo da nije tako. Vrijeme je manji problem, veći problem mogu biti geostrateške stvari… Ali nas najviše guši “nizozemska bolest”. Hrvatska će biti Florida Europe, tu nema dileme. Imat ćemo kapitala, imamo sad i greenfield investicije i ne možemo zaustaviti proces, on će i dalje jačati. Mi možemo upravljati procesima ili oni nama.”
Je li BDP mjerilo kvalitete života?
“Naravno da BDP ne mjeri kvalitetu života, ali imate tu kamarilu ljevičara po medijima koja je, kad je BDP padao govorila da je katastrofa, da ćemo propasti, a kada je rastao govorili su da to ništa ne znači. Otkud ta negativa u Hrvatskoj u medijima?
Prije recimo 20 godina djeca Bill Gatesa su mogla imati bolju edukacije od naše, danas praktički ne mogu. Imamo putem interneta besplatna predavanja Harvarda, Yalea… To je nekad bilo nezamisljivo. Danas je razlika između Mercedesa i Hyundaija manja nego prije. Razlike se smanjuju. Gotovo svi danas imamo vrhunske mobitele od kojih ne možete imati bolje. Bill Gates ne može imati bolji, ne postoji. Bill Gates danas ne može imati bolje nego prosječni Hrvat. Bogatstvo svjeta se danas najviše ogleda u besplatnim stvarima: interneta, kultura, zdravlje… Najskuplji zahvati u zdravlju apsolutno puno koštajo, no prosječno vrijeme tvog doživljenja i života Bill Gatesa je tu negdje. Razlika se užasno smanjila. Naravno, ti ljevičari, uzimaju te neke podatke pa nešto dokazuju… Istina je vrlo jednostava.”
Za Vas je stanje u svijetu najbolje kakvogpoznaje?
“Mislim da uvijek treba kretati od činjenica i brojki. Postoje brojke kojima jednostavno vjerujem.”
Prema medijima ste dosta kritični. Mislite da su mediji baš toliko loš dio društva?
“Nisu, ali imali ste tu jednu apsolutno neprirodnu harangu tih nekakvih… Najveća fora kulturološka je bila oko Subversive festivala pa kad su ga maknuli s državne sise oni su išli raditi kao i mi na Indiegogo Crowdfunding. Čitava scena je stala uz njega. Onda ostvare šest i pol tisuća dolara, a mi smo “prljavi kapitalisti”. Koliko je bilo njih, a koliko nas u medijima? No, mainstream se ipak pomiče gdje mu je mjesto.”
Je li u Hrvatskoj optimističnija situacija u odnosu na prije pet godina?
“Sigurno smo mentalno vedirji sada nego prije dvije ili tri godine.”
Vidjeli smo sve što se događalo u Porvaci. Država nije ni većinski vlasnik, a mediji su to pratili poput realityja.
“Iskreno, nisam se bavio time. Imam neka svoja mišljenja o tome, ali to su kojekakve trakavice i maske iza maski…”
Što mislite o zabrani rada nedjeljom?
“O tome stvarno nemam mišljenje, ne znam kako se postaviti. Dođete u Austriju i vidite da je moguće bez rada nedjeljom, a s druge strane hrvatska ekonomija je orijentirana na rad nedjeljom.”
Kakvi su hrvatski menadžeri?
“Menadžment nam je u skladu s ekonomijom. Imate loših, imate odličnih. Ukupno smo ispod prosjeka. Ako nemaš velikih investiticija i stranih društava naravno da oni ne mogu dobiti taj transfer znanja.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.