Bivši ministar pravosuđa, Orsat Miljenić gostovao je u Novom danu.

Zašto je stanje u pravosuđu gore nego prije desetak godina, kako ga vidi izvješće State Departmenta?

Sad mislim da ta ocjena nije do kraja točna. Stanje je sigurno bolje nego što je bilo prije desetak godina. Broj neriješenih predmeta se i dalje smanjuje, suđenja su brža i kvalitetnija. Stvar se bitno popravlja, međutim, ona građanima, koji uđu u proces koji traje deset godina, ne znači ništa da statitstički proces traje 3 godine. Percepcija je bitno lošija nego stanje i na tome trebaju raditi svi koji se bave pravosuđem, prvenstveno Vrhovni sud i Državno odvjetništvo.

Ako je dobro, zašto nemamo nijednu pravomoćnu presudu u korupcijskim slučajevima?

Kad govorimo o boljem stanju, ono je bolje nego što je bilo. Kazneni postupci su jedan mali segment pravosuđa, koliko god oni izazivali pozornost javnosti. Zašto oni traju? Traju prvenstveno zato što smo mi 2008., tijekom ulaska u Europsku uniju, pokušali prijeći na novi sustav, a nismo ga doveli do kraja. On je stao na pola, zadržali smo ono loše otprije i uveli nove elemente. Vrijeme je da se Zakon o kaznenom postupku donese novi, mi smo ga krenuli pisati, nadam se da će kolege nastaviti. Drugi element je oduzimanje imovinske koristi. Ako se ne oduzima imovinska korist, kazneni postupak nema smisla. To su stvari koje se mogu napraviti, treba napraviti, ali treba hrabrosti za to napraviti.

Vesna Nađ u Pressingu je ustvrdila da je ministar oštetio državni proračun jer joj nije dao rješenje i rasporedio je na novo radno mjesto. O kakvom je slučaju tu riječ?

Ja sad ne mogu ulaziti konkretno u procjenu kakvo bi bilo kazneno djelo, ako jest. Ali činjenica jest da je ministar samovoljno i kršeći zakon odlučio ne rasporediti gospođu Nađ na radno mjesto na koje je imala pravo po zakonu. Ova afera o kojoj se pričalo, o Kovačiću, ostavke, to je smiješno. Ne otvara se ovo pitanje da dolazi jedan ministar u ministarstvo i određuje tko će raditi, a tko neće.

Koliko je takvih slučajeva bilo u vaše vrijeme?

Ja ne mogu reći da ih nije bilo, ali ja za njih ne znam.

Jeste li pressicu ministra Kovačića i njegova savjetnika doživjeli kao obranu ljudskih prava ili predizbornu kampanju?

Ja te nekakve dramatične najave ostavki i puštanje razloga da je to zbog neprovođenja reformi, ja ne vidim zašto je trebalo dramatizirati. Očito se radi o predizbornoj kampanji, a Most radi ono što uvijek radi, a to je da se pokušava distancirati od HDZ-a, poprilično nevješto i smiješno.

Kako vidite rasplet afere Dnevnice? Još nemamo rješenja i epiloga, je li se istraga proširila i na Sabor?

Po meni je veći problem to što smo u onim tjednima kad je krenulo prema Sauchi imali brzopleto rješenje u tri dana. Sad nakon dramatične pressice glavnog državnog odvjetnika i premijera prolaze dani i tjedni i ne događa se ništa. U onom trenutku su stavili u pritvor osobu koja nije mogla utjecati na svjedoke. Ovo hoće li sad trajati više ili manje, ja sam za to da se predmet dobro obradi, ali to pokazuje koliko je ono bilo ishitreno.

Kažu da nema više od 10-15 svjedoka slučaja, što se čeka?

Ne znam. To treba pitati ljude koji ga vode.

Kakve će biti posljedice za DORH i glavnog državnog odvjetnika?

Ne bi trebale biti nikakve bitne. Ovo je nešto izolirano, treba vidjeti kako će biti. Ja sam dosad podržavao rad glavnog državnog odvjetnika, mislim da je radio dobro i očekujem da će tako nastaviti, svi mogu pogriješiti.

Most i HDZ prijete da bi mogli u izvješću za 2015. tražiti njegovu ostavku.

Načelna stvar i sramota Hrvatskoga sabora je da se o izvješću 2015. raspravlja 2017. To je sramotno. Rasprava o onom o čemu treba biti skrene se na nešto drugo. Ja ne očekujem da će ona krenuti, otvorit će se mnoga pitanja i treba o njima razgovarati, za to služi izvješće. Što će HDZ i Most odlučiti – ja ne znam, to je teško procjenjivati, ali pretpostavljam da neće biti uvod u smjenu, da će ići ovako do kraja mandata i razmišljat će hoće li ići dalje ili ne.

Kakav je stav SDP-a oko izvješća?

To je stvar našeg dogovora, ja mogu govoriti u svoje ime. Govorimo o izvješću iz 2015. i bit će pozitivno.

Ovih dana suočavamo se s događajima s Poljuda. Orepić najavljuje nove akcije i mjere, ali slučajevi se pojavljuju svakih nekoliko mjeseci. Zašto Hrvatska ne može riješiti problem nasilja na sportskim terenima? 

Zato što se time ne bavimo, zato što politiziramo na način da ih ne uznemiravamo. Stalno se radi pakt i koketiranje s huliganima i to je krivo. Ako policija može otkrivati niz stvari koje se tek trebaju dogoditi, sigurno može i ovdje. Ove reakcije nakon su loše, jer taj čovjek koji je to napravio, dobio je svu slavu što je htio. On je postigao svoj cilj.

Kakva su zakonska rješenja?

Zakon nije problem, puno je veći problem provedba. Ima zakon da se ljudima koji su nasilni zabrani pristup utakmici, to postoji, samo to treba primjenjivati. Treba se ići žestoko i jako. Sve zemlje su išle jako i išle preventivno.

Kažete da koketiraju s huliganima. Tko je koketirao?

Prvenstveno HDZ. Oni stalno tako. Zakon o sportu se i dalje ne provodi, imali ste Mamiće kao najveće i velike donatore HDZ-a i predsjednice u kampanji i to je to, vi šaljete poruku da je u redu primiti njihovu donaciju, pa kako ćete onda postupati prema njima?

Most je pozvao HDZ da povuče sve svoje članove iz Hrvatskog nogometnog saveza. Je li HNS razlog krize u sportu?

Ne znam dovoljno o tome, ali loša je slika kad su pripadnici neke stranke u bilo kakvim sportskim savezima. To je loše i toga ne treba biti. Sportom se trebaju baviti ljude koje sport zanima, a ne u političke svrhe. Most je koalicijski partner HDZ-a, ne treba samo pozivati nego i postavljati uvjete.

Kako komentirate rad ministra pravosuđa Ante Šprlje?

Jedna primjedba je da neke stvari idu sporo. On je vrlo korektna osoba, ima ideju i trudi se napraviti sve što može.

Ovrhe koje su javnobilježnička isprava ne poštuju u Europskoj uniji. Europski sud donio je odluku. Zašto onda Hrvati plaćaju nešto što, primjerice, Nijemci ne moraju?

Ja nisam čitao tu odluku, pa ne mogu konkretno komentirati. Ovaj sustav javnobilježničke ovrhe uveden je 2010. upravo na inzistiranje Europske komisije. On je uveden, Europska komisija ga je cijelo vrijeme poticala i tražila da se još više širi. Upravo ovaj sustav koji postoji tražila je i progurala Europska komisija. Ako je takva odluka Europskoga suda morat će ga se preispitati, naravno da hrvatski građani ne mogu biti drugačiji od drugih. Dogodi se da Europski sud neke stvari naknadno označi kao pogrešne i mora se reviditrati.

Kakav je Ovršni zakon? Ovih dana u javnosti se pojavio slučaj u kojemu se zbog simbolične kazne ide u ovrhu obiteljske kuće.

On ne stavlja tu vrstu ograničenja. U tom smislu treba se podići ta razina na 10-20 tisuća kuna ispod koje se ne može ići na nekretninu. Ja sam uvijek govorio da Ovršni zakon ne rješava stvari, on dolazi nakon. Problem je što veliki broj građana nema od čega platiti režije. Nije rješenje da se kaže da onaj tko nema ne mora platiti, treba omogućiti da mogu platiti. Problem je nezaposlenost, male plaće.

Je li Ovršni zakon pravedno predvidio da se ovrhe od stotinjak kuna plaćaju ovrhe od nekoliko tisuća kuna?

Mi smo srezali odvjetničke i javnobilježničke troškove preko 50 posto. Trošak nikad ne smije postati nerazuman i pojesti glavnicu. Ono što je vrlo bitno, mi smo srezali zateznu kamatu za pola. To su stvari koje treba raditi. Građanima treba ići poruka – dug moraš vratiti, ali vraćanje treba biti uz minimalni trošak i kamatu što je manja moguća.

Kakvo je hrvatsko sudstvo?

Još uvijek nije popunjeno Državno sudbeno vijeće. To je apsolutno loša poruka, ja sam kolege pozivao da to riješe. Vrlo je loša poruka kad Sabor šalje poruku da u 6 mjeseci nije sposoban izabrati dvoje ljudi koji to mogu raditi. Čujem da će se to razriješiti ovih dana, ali na razini poruke nije bilo dobro.

Kako komentirate imenovanje suca Ivana Turudića za predsjednika Županijskoga suda u Zagrebu?

Većina je odlučila da je on najbolji kandidat. Ja i u ono vrijeme, ne znam kakav je njegov novi program, onaj nisam podržao. On je izabrani predsjednik i treba mu postaviti određena očekivanja i očekivati da će raditi dobar posao.

Glavni tužitelj haškog suda, Serge Brammertz, stigao je u Zagreb. Ne zna se razlog njegova posjeta. Imate li vi više informacija?

Nemam. Nisam ni znao da je u Zagrebu.

Kako vidite završetak rada haškog suda?

Hrvatska je surađivala na način cijelo vrijeme nastojeći izvući maksimum da bi zaštitila svoj interes. Sam sud po meni na kraju neće položiti povijesni test, ostat će previše repova, postupci su se predugo vodili, kazne su nesrazmjerne. U njemu nema zločina agresije i nema dobra temelja. Ostat će gorak okus nakon toga, puno novca je potrošeno, ljudske sudbne su oštećene, neki zločinci nisu odgovarali, ne vidim previše pozitivnih stvari.

Kako vidite problem jurisdikcije sa Srbijom?

Tu se nije ništa promijenilo, mislim da je to i dalje veliki problem na kojem Hrvatska treba inzistirati. Žao mi je što se o tome šuti, ali to je tako.

Kako vidite arbitražnu odluku, Juncker je podržao Cerara.

Juncker se gura tamo gdje mu nije mjesto. Predsjednik Europske komisije nema ništa s arbitražom i o tome ne mora govoriti. Sabor je jednoglasno donio odluku da nas ta arbitraža ne obvezuje, s razlogom jer su je Slovenci kontaminirali svojim postupanjem i to je to.

Što ako sud donese odluku?

Ništa, mi je nećemo priznati. Na svima nama je da posljedica ne bude. Uvijek je veća posljedica ako trajno izgubite teritorij od toga ako odete nekom službeniku i s njim razgovarate o tome.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.