Članice umjetničkog kolektiva Montažstroj, glumica Daria Lorenci Flatz i kodramaturginja projekta, Nataša Mihoci, gostovale su u Novom danu i govorile o novom projektu u povodu otvaranja široke javne rasprave o pravu na slobodno odlučivanje o rađanju djece.

Riječ je zapravo o zvučnoj rekonstrukciji kultne njemačke drame CIJANKALIJ §218. Drama nas vodi u Berlin, 1929. godine, ozračje ekonomske krize. Na snazi je paragraf 218 kaznenoga zakona – zakonska zabrana pobačaja. Zašto je ova drama dobra ilustracija za temu koja se u Hrvatskoj ponovno intenzivirala posljednjih dana?

Mihoci: Ta drama je zapravo došla do nas i bili smo ugodno iznenađeni, jer je dokumentarna i pisac koji ju je napisao bio je liječnik, on je bio u situaciji da mu prilaze siromašne žene i mole za pomoć pri prekidu trudnoće. Obzirom da je on imao direktno iskustvo, napisao je dramu kako bi utjecao na rušenje zakonske zabrane pobačaja. Drama na zanimljiv način nama daje uvid u to vrijeme, dokumentarna je, a tema je aktualna.

Tema se doista aktualizirala i kod nas. Imamo podijeljenih mišljenja. Zašto je važno, s umjetničkoga kuta, o toj temi jasno i glasno govoriti? 

Lorenci Flatz: Povijest pokazuje da se mi kao ljudi vrtimo u krug i zapravo ne učimo. Zadaća nas kao umjetnika je da podsjetimo ljude na ono što očito nismo naučili, obzirom da i dalje neke stvari ponavljamo. To je fenomenalan dokument koji govori umjesto svih nas. Imamo nešto što se dogodilo, ne moramo stvari izmišljati, i iz čega možemo učiti. Činjenica je da su tisuće i tisuće žena umirale zbog ilegalnih pobačaja. Veliki akcent treba staviti što radimo sa životom koji je tu i na koji način štitimo taj život.

Što se događalo tada kada je pobačaj bio kriminaliziran i što bi se događalo kad bi do toga došlo kod nas? Vidjeli smo inicijative u Europi, posebice u Poljskoj s radikalnim potezima za kriminalizaciju pobačaja. Ima li realnoga straha da bi se to moglo dogoditi i kod nas?

Mihoci: Mislim da su danas, u 21. stoljeću, metode suptilnije. Mislim da danas ili u sljedeće dvije godine ne mora doći do zakonske zabrane pobačaja, a da se on učini nedostupnim većini žena. Tu su instrumenti poput priziva savjesti, povećanja cijene zahvata, stigmatizacije žena i tabu teme pobačaja. U fazi smo otvorene bitke gdje se sa čekanja odluke Ustavnog suda pažnja preusmjerila na zakonodavca i izvršnu vlast. Pobačaj i reproduktivna prava žena jedni su od niza načina na koji se žene u ovom društvu diskriminira. Mislim da se vrlo jasno treba stati u obranu ženskih prava i postojećeg i unapređenju toga.

Pobačaj u nas i nije tako velik problem, ako govorimo o stopi. Odnosno jest ukoliko to pravo netko želi uskratiti. Ali ono što jest problem je poražavajuća demografija. Teško će neka mjera potaknuti žene da rađaju sa jednokratnim poklon bonom i sličnim mjerama.  Koliko je ova Vlada učinila da ženi olakša nimalo laku poziciju?

Lorenzi Flatz: Imam troje djece i trenutno sam na porodiljnom dopustu. Moja porodiljna naknada je 1600 kuna. Kako da čovjek živi i preživi od toga? Nije pitanje zabrane ili nezabrane nečega. Ja, kao žena, smatram da je abortus traumatično iskustvo za svaku ženu i da bi ga ona izbjegla na svaki način. Mi kao društvo trebamo ići na to da žena nema potrebu ići na abortus, a ne gledati način kako da se zabrani. Mislim da su porodiljne naknade kriminalne. Naše svako peto dijete u Hrvatskoj gladno liježe u krevet. Ljude treba educirati, seksualni odgoj, kontracepcija. To su pitanja kojima se moramo baviti. Kad država bude u stanju da zbrine svako dijete, onda možemo razgovarati o zabrani nečega.

Montažstroj je na svoj način umjetničkom akcijom izrazio svoje mišljenje i dao podršku onima koji će se boriti na pravo žene. Što kažete na druge inicijative? Molitelji pred bolnicama mole za život. Radi li to teret ženama koje dolaze učiniti pobačaj?

Mihoci: Kad donese tu odluku koja je teška i nijedna žena je ne priželjkuje, vršenje dodatnog pritiska traumatiziranje je žene i stavljanje nje u razinu objekta gdje će joj netko drugi reći što treba činiti sa sobom. Mladi ne mogu uzdržavati obitelji, to se ne gleda kao simptom, ova svajetovanja koja se uvode, znali smo čuti da će doći do uvođenja edukacija, ali govori se to kao floskula, je li to edukacija prije nego što je došlo do neželjene trudnoće ili će to biti edukacija u trenutku kad žene dolaze trudne liječniku i onda ih se savjetuje? To je vrlo sklizak teren.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.