Cijevi kojima buši naftu i plin i koje se zbog istrošenosti više ne mogu upotrebljavati Ina prodaje kompaniji ovlaštenoj za zbrinjavanje te vrste otpada. Jedna pošiljka s takvim cijevima ovih je dana vraćena s talijanske granice zbog kontaminiranosti radioaktivnim tvarima.
Tu informaciju su potvrdili i u Ini, piše Večernji list.
“Inu je ovlašteni vanjski zbrinjavatelj otpada obavijestio o povratku pošiljke s talijanske granice zbog povećanog ionizirajućeg zračenja”, odgovoreno je iz te kompanije.
Naglašavaju, međutim, kako je utvrđeno da se radi o prirodnom ionizirajućem zračenju koje se može pojaviti tijekom bušenja kroz razne slojeve Zemljine kore, ali i da Ina u dosadašnjoj proizvodnji u Hrvatskoj nikad nije zabilježila tu vrstu zračenja.
Zato su, kažu, “poduzeli dodatne aktivnosti kako bi se utvrdilo porijeklo prirodnog ionizirajućeg zračenja u nekim cijevima i spriječilo moguće štetno djelovanje na ljude i okolinu”.
Vijest o “prirodnom ionizirajućem zračenju” zbunjuje i dobro upućene u tehnologiju bušenja nafte i plina, koji također tvrde da u Hrvatskoj do sada nije bilo takvih slučajeva. Pojašnjavaju da su se cijevi mogle ozračiti jedino pri geološkim radovima tijekom istraživanja, u kojima se koriste različite metode. Najbrža i najpreciznija je nuklearna magnetska rezonancija – u zemlju se uvode sonde s nuklearnim materijalom pomoću kojih se utvrđuje ima li na nekom mjestu nafte ili plina i koliko.
Stručnjaci sumnjaju, međutim, da su vraćene cijevi kontaminirane na taj način. Tvrde da je metoda potpuno sigurna za okoliš i da se izvodi uz poštovanje vrlo visokih standarda. S obzirom na to da i sama Ina kaže da utvrđeno zračenje do sada nije zabilježeno u Hrvatskoj, nejasno je kako su se takve cijevi uopće mogle naći u pošiljci koja je otpremljena u Italiju.
Posebno je pitanje što će se dalje dogoditi s ozračenim cijevima, s obzirom na to da Hrvatska još nema skladište za trajnu pohranu nuklearnog otpada. – Vraćeni materijal uskladišten je kod ovlaštenog vanjskog zbrinjavatelja otpada, a o svemu je obaviješten i Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost – kažu u Ini. Tko je “vanjski zbrinjavatelj” i gdje je njegovo skladište, ne otkrivaju.
Povrat ozračenih cijevi potvrđuju i u tom zavodu, kao i u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike, u kojem otkrivaju kako je s talijanske granice vraćeno više vagona “sumnjivog” otpada, ali i poručuju da utvrđena razina radijacije nije opasna za okoliš.
“Sve vraćene vagone primili su i pregledali ovlašteni stručni tehnički servisi i inspekcije Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost. Zabilježene razine kontaminacije na materijalima koji su se vratili iz Italije nisu izravna prijetnja za zdravlje ljudi i okoliš. Izdvojeni radioaktivni materijali čuvaju se na siguran način u prostorijama vlasnika pošiljaka”, kažu u Ministarstvu. Ističu da će zavod nakon što primi zahtjev za zbrinjavanje izvršiti analizu i usporedbu s najboljom svjetskom praksom i odobriti postupanje koje osigurava zaštitu zdravlja ljudi i okoliša kao i radnika koji će biti uključeni u aktivnosti zbrinjavanja, a sve u skladu s pozitivnim propisima zaštite od ionizirajućeg zračenja.
Radioaktivni otpad u RH se čuva u dva institucionalna skladišta – u Institutu Ruđer Bošković te u Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada, oba u Zagrebu. Nadležni kažu da su oba skladišta sanirana i zatvorena, a manje količine radioaktivnog otpada skladište se u privremenim skladištima u institucijama u kojima nastaju. Država godinama pokušava naći i trajno rješenje za nuklearni otpad, a predložena je lokacija na Trgovskoj gori, gdje bi se gradilo središnje skladište u kojem bi se trajno skladištio otpad proizveden u RH, ali i onaj iz nuklearke Krško koji se sada skladišti u Sloveniji, piše Večernji list.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.