Gost Novog dana bio je bivši predsjednik Republike, Ivo Josipović.
Vidite li rješenje u slučaju ploče HOS-a u Jasenovcu?
“Rješenje je samo jedno. Ustaški pozdrav Za dom spremni nema mjesta nigdje, ponamanje u Jasenovcu. Vlada, da želi, bi to jednostavno riješila. Cijela priča kako nema zakonske podloge, pa ju oni traže, je maska jer Vlada ne zna što da radi. Nije spremna na ono što bi trebala učiniti i izmišlj priče koje su potpuno bespotrebne. To se može riješiti na jednoj sjednici u pet minuta. Očito kalkuliraju. S jedne strane su se razdovojili od krajnje desnice, sa Zlatkom Hasanbegovićem i Brunom Esih, ali i dalje postoji uska suradnja. S druge strane, u samom HDZ-u imate takve tvrde i radikalne desničare. To je i unutarnji i koalicijski problem.”
Zašto premijer Andrej Plenković ima potrebu taktizirati? Ivo Sanader, s kojim Plenkovića često uspoređuju, imao je u ovakvim situacijama čvrste stavove.
“Valjda je bila i razlika u poziciji i snazi u HDZ-u i Vladi. Premijer Plenković pleše na tankoj oštrici. Koliko ga poznajem on nije profašistički orijentiran, ali očito se boji, kalkulira i taktizira. To nije samo pitanje stranaka niti što je rekao premijer, pitanje marginalne desne strane koja na praktičan način radi, kako ih je on nazvao, performanse, nego je problem da je kroz dugogodišnji presing hrvatsko društvo snažno zadesnilo, da nema otpora toj tendenciji. Govorio sam prije o ustaškoj zmiji i bio kritiziran, a ona vreba, javlja se i ona je sad tu.”
Zašto u javnosti ne postoji jasan stav? Desnica je danas politički zastupljenija od ljevice?
“Očito u Hrvatskoj postoji tendencija da desne strane na političkoj sceni budu jače. Nije točno da svaka desna opcija mora biti sklona ustaštvu, to nije istina. Ima puno ljudi koje poznajem, koji su i članovi HDZ-a, koji nemaju sentiment ustaštva. Vrijeme je da se i unutar desnog korpusa naprave određene diferencijacije.”
PROČITAJTE JOŠ
Jedno od rješenja oko sporne spomen ploče je i da “ode” u neko okolno mjesto?
“Mislim da su to fake rješenja. Za dom spremni, ako je ustaški pozdrav, nema mjesta nigdje. Ploča s imenima poginulih neka se zamjeni s istim imenima, ali bez tog pozdrava.”
HOS je već dugo registriran s tim pozdravom. Bili ste predsjednik.
“Nisam tada ni znao za to, HOS se nije eksponirao time.”
Nije li se tada i lijeva vlast ustručavala obračunati s time?
“Ne znam, možda nije bila svjesna te opasnosti. To možda tada nije ni imalo takvu snagu. Ja sam rekao u Knessetu da je ustaška guja tu, da spava i da će se pojaviti. Bio sam kritiziran, no nažalost se pokazalo da sam bio u pravo.”
Je li moguće da micanje Trga maršala Tita bude zamjena za ploču u Jasenovcu?
“Ne, mi smo u trendu rasta vala desne politike. Da je to europska desnica, to ne bi bio problem. Hrvatsko društvo se iz stalnog presinga – iz medija, politike i iz nekih crkvenih krugova – mijenja. Ako pogledate društvene mreže, ako pogledate što se događa na sceni vidite da stvari idu dalje i dalje i da uzimaju opasne dimenzije.
Ustaški simboli nemaju mjesta u hrvatskom društvu. Ne mora sve pisati bukvalno u zakonu. Uvijek se na kraju dolazi do nekakve prosudbe, i o zakonu na kraju prosuđuju suci. Mi već imamo nekoliko sudskih odluka koje su povik ZDS pokazale kao narušavanje javnog reda i imira. Zašto se sudksa praksa onda ne nastavi?”
Što s registriranim grbom HOS-a?
“Ima upravni postupak… Ako je netko pogriješio, a jest, postoji način da se to popravi. Jedna pogreška nije opravdanje, nego bi trebala biti motiv da se ispravi.”
Postoji li daljnja opasnost od radikalizacije?
“Sve je moguće, samo će biti drugi ciljevi. Najtvrđa desnica ima razrađenu strategiju. Desnica dovede nivo tenzija na određenu razinu, recimo promjenom naziva Trga maršala Tita ili svojom interpretacijom onoga što se događalo u Jasenovcu, a kad dođe otpor onda govore “vi ideologizirate”. Onda se sve primiri i ostane se tamo do kuda je desnica došla, a otpor se karakterizira kao izazivanje nemira u društvu.”
Sve ste “glasniji” na društvenim mrežama i u medijima. Planirate li se opet kandidirati za predsjednika Republike?
“Ovog trenutka je o bilo čijim kandidaturama nepotrebno govoriti. Sadašnje moje reakcije su rezultat mog otpora na ovo što se događa. Da imam odluku nikad se više nigdje kandidirati, smatrao bih svojom dužnosti da ovome dajem otpor. Moje akcije na društvenim mrežama motivirane su drastičnim promjenama, mijenjanju povijesti. To nije pitanje povijesti, to je pitanje budućnosti. Na temelju čega će se razvijati naše društvo, na temelju antifašizma ili ustaštva.”
Vaša stranka Naprijed Hrvatska je dio ljevice, no ne stojite najbolje?
“Cilj stranke je da motivira novo ujedinjenje na ljevici i na tome radimo, da se formiraju jedan ili najviše dva lijevo, lijevocentristička bloka. Mislim da konačno imamo partnera u vrhu SDP-a, unatoč svim onim problemima koje oni moraju riješiti. Ja sam uvjeren da antifašizam ima većinu, ali nema medije koji su spremni stati iza takvog koncepta. I stanje na političkoj je sceni je takvo da stranke koje promoviraju antifašizam imaju druge probleme.”
Kako komentirate nedavni antifašistički prosvjed u Zagrebu gdje su vijorile sovjetske zastave i zastave Socijalističke Republike Hrvatske? Je li taj prosvjed kompromitirao antifašizam?
“Nije kompromitirao antifašizam, nego organizatore. To su zapravo bile zastave radničkog pokreta, ali bilo je i zastava Socijalističke Republike Hrvatske, što je potpuno bespotrebno. Organizator je trebao srediti da tamo budu hrvatske zastave. Cijeli skup je bio amaterski i loše organiziran. To pokazuje i stanje na lijevom političkom spektru.”
Lijeva politička opcija posjećuje mise, sluša biskupe, brine se za svoj nacionalni identitet…
“Mislim da nije problem što se ide na mise. Odlazio sam i ja iz poštovanja prema građanima. Samo je pitanje reagira li se na slučajeve kada vjerski skupovi prelaze u političke, a onda i kako se reagira, kad kler izađe iz svojih okvira…”
Je li Hrvatska sekularna država?
“Ona bi to trebala biti prema Ustavu i tradiciji… Bilo je interpretacija, ali odredba u Ustavu, koja kaže da je država odvojena od crkve pogodila je bit sekularne države. To nema veze s potpomaganjima vjerskih zajednica. Tendencija da se poništi karakter sekularne države je dosta jaka. Kome bi prije, kao sada gospodinu Mikleniću nedavno, da javno tvrdi da Hrvatska nije sekularna država. To pokazuje koliko je daleko otišla promjena društva.”
Koliko dugo će opstati ova Vlada?
“Vlada će opstati do kraja ili jako dugo. Kad pogledamo tko su partneri:, HDZ kao dominantna stranka, HNS kao partner koji zapravo na idućim izborima, ako ne bude opet uz HDZ, samostalno nema nikakve izglede da bi uspio pa nema ni mogućnosti da ruši Vladu. Tu je i set manjih stranaka koje bez partnerstva s HDZ-om ne znače puno. Tu je i SDSS koji ozbiljno pridonosi stanju, glavni je “držač lojtre” HDZ-u. Pupovac tu i tamo zakuka, ali to je to.”
Je li Hrvatska sada na rubu EU? Našla se na pritisku gotovo svih susjednih zemalja – arbitraža sa Slovenijom, Pelješki most s BiH…
“Tu postoji cijeli set razloga… Mi jesmo mala zemlja, ali to nije razlog da moramo biti inferiorni. Ključ je u politici koje se vode. Mi smo, s jedne strane, na unutarpolitičkom planu sve manje simpatični liberalnim zemljama. Iako to negdje jesu konzervativne vlade, za naše pojmove vode liberalnu politiku i nije im simpatično koketiranje s ustaštvom, ksenofobija, a nekima nije simpatičan ni projekt Tri mora koji forsira predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. Taj projekt se od gospodarskog projekta promijenio u politički projekt guranja prsta u oko Rusiji, što po meni nije mudro. Hrvatska kao mala zemlja ne bi baš trebala biti prva na braniku istoka i zapada. Mi pripadamo zapadu, ali ne da budemo prvi koji guraju prst u oko Rusiji.
Sukob Hrvatske i Slovenije će tinjati i generirati razne nemile događaje kako ide vrijeme.
Komentare iz BiH o Pelješkom mostu prije svega vidim kao unutarpolitička pitanja unutar BiH. Suštinski ne vidim razlog zašto bi se BiH suprotstavljala mostu, ne vidim problem. Više mi to sliči na potpirivanje vatre.
Sa Srbijom je opet poseban problem. Umjesto politike suradnje, politika se ponovno vratila na politiku konfrontacije. Ne smijemo zaboraviti da je u Srbiji neočetništvo praktički dobilo reafirmaciju. “
Premijer Plenković kaže da treba raditi na rješavanju otvorenih pitanja. Kako se to može ako je u Zagreb stigla diplomatska nota u kojoj Ivica Dačić tvrdi da nikakve agresije na Hrvatsku nije bilo?
“I tu je u Srbiji učinjen korak natrag. Mislim da je politika Srbije za Tadića išla prema naprijed, na neki su način počeli preuzimati odgovornost. Sad se vraćamo na pozicije koje su teško prihvatljive i tu se neće lako naći zajednički jezik.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
