Vukovar obilježava 26 godina od pada u ruke srpskog agresora nakon najkrvavije bitke Domovinskog rata i tromjesečne opsade u kojoj su poginula 1624 hrvatska branitelja i civila, a grad je gotovo sravnjen sa zemljom. Naša Sandra Križanec u Vukovaru je razgovarala s vukovarskim braniteljem i logorašem Ivanom Lukićem Zoljom.
“Ova kolona ljudi koja se slijeva na Dan sjećanja je tužna, s puno pijeteta prema gradu i ono što me raduje je da s ovoga mjesta danas neće biti upućena nijedna ružna riječ. Mi jednostavno ne znamo mrziti”, rekao je Lukić.
“Ponosan sam na to vrijeme, na taj dio svoje povijesti, kada sam s nizom mladih ljudi stao da stvorimo tu neku prvu svjetlost koja se pojavila za stvaranje samostalne Hrvatske. Uvijek će ostati mrlja da je taj uspjeh napraljen s puno krvi, da se ne šalimo – i s jedne i s druge strane. Za svađu treba dvoje, ali oni koji su došli u moj grad su ipak bili malo drugačiji od nas koji smo ostali u svojim domovima.”
“Vi u tim trenucima ne odlučujete o svojim životima. Bilo je dovoljno da je netko ljut, jalan, pijan… Bilo je dovoljno da netko upre prstom u vas i vi ste bili osuđeni na smrt”, prisjeća se Lukić ratnih vremena.
VEZANE VIJESTI
Neki ljudi koji znaju istine iz rata još uvijek živi u Vukovaru, ali i dalje šute.
“Da me ne bi netko krivo shvatio, nisu svi Hrvati dobri niti su svi Srbi loši. Jedna politička elita drži Vukovar u getu. Razdvaja djecu u srpske i hrvatske škole, hrvatske i srpske kafiće… Ako netko za to dobije velike novce želi zadržati svoj status. Gledam djecu koja ne znaju što se događa, mislim da je to pogubno za Vukovar.
Ja i danas srećem ljude koji su pucali na mene i ja po njima. Ja vam stvarno ne znam mrziti. Ja sam hrvatski branitelj i kao takvog želim da me se pamti. A te priče “vi ste nama ’41. napravili ovo, mi ono”, to je još jedan pogon za stvaranje razlika”, smatra Lukić.
Vukovar danas – obnovile su se kuće, ali gospodarstvo još nije, posao je gotovo nemoguće naći.
“Obnovili ste kuću, ali najteže je obnoviti duše, naši temelji su još uvijek vlažni da bi se gradilo na njima. Što se tiče Vukovara, nema života. Ne može tu nitko doći iz Zagreba. Zašto? Da bi gulio malter sa zida da bio mogao jesti. Ovi, iz bilo kojih etničkih skupina, kad bi mogli raditi brzo bi se zaboravile razlike”, rekao je Lukić.
Tijek događaja u Vukovaru uživo pratimo OVDJE.
