Vesna Teršelič, voditeljica nevladine organizacije Documenta - Centar za suočavanje s prošlošću, komentirala je za N1 povratak nepravomoćno osuđenog ratnog zločinca Branimira Glavaša u Osijek te doček koji mu je u nedjelju navečer tamo organizirao HDSSB.
“To neprimjereno okupljanje ipak nije dozvalo tako puno ljudi, riječ je o događaju koji je organizirala stranka Branimira Glavaša i neke braniteljske udruge, a nije ga organizirao Grad Osijek. Odaziv koji nije bio tako veliki pokazuje da Osijek izlazi iz sjene zločina koje su počinili pripadnici postrojbi koje je vodio Glavaš.
Važno je da Grad Osijek to nije ni podržao ni organizirao, no prijem kao takav je pritisak za one koji su direktno osjetili što su značila ubojstva, nestanci i mučenja. Ljudima koji su navedeni u obrazloženju nepravomoćne presude je to sigurno najteže od svih”, kazala je Teršelič.
Test za institucije
“Ovo je novi test za institucije koje su se borile za procesuiranje ovih zločina. Od onog vremena kad se pravosuđe uhvatilo ukoštac s ovim predmetom, kada je Sabor trebao odlučivati o imunitetu. Pred Saborom je važna zadaća raspravljanja o izmjenama izbornog zakonodavstva koje bi ograničile mogućnost političkog djelovanja za sve pravomoćno osuđene za ratne zločine”, dodaje.
Na upit je li Documenta kontaktirala žrtve i što za njih znači povratak Branimira Glavaša u Hrvatsku, kaže:
“Vrlo je teška situacija, najteža za one koji žive u Osijeku jer mogu dobiti krivi dojam da njihovi sugrađani ne mare za zločine. Treba poslati poruku da osuđujemo nasilje i počinjene zločine”, kazala je Teršelič.
VEZANE VIJESTI
“Mi smo društvo koje se još nije suočilo s teškim naslijeđem prošlosti”, dodaje.
‘Trebamo priznati patnju stradalima’
Kazala je da je Glavaš svojim izjavama pokušava zamagliti nešto što je posve jasno, a to je povući jasnu razliku između doprinosa koje su svojim časnim postupcima dali branitelji u obrani RH od počinjenja ratnih zločina. “On je nepravomoćno osuđen za ratni zločin i pravosuđe je svoje reklo, a mi kao građani svoje procjene moramo donositi sami. Prva nam je zadaća priznati patnju onih koji su stradali i da svatko od nas može ljudski pružiti ruku onima koji su stradali, bez obzira na njihovu nacionalnost”, zaključuje na kraju razgovora za N1 Vesna Teršelič.
