Bolest joj je izmijenila život. Uz sve patnje i šokove, kaže da je i naučila mnogo. Ostala je bez posla, skončala je i s brakom, ali sačuvala život i promijenila ga. Napravila je portal na kojem žene koje se bore s rakom dijele svoje priče i iskustva - Nismo same. Gošća Pressinga bila je Ivana Kalogjera.
Hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Dubravka Šuica nominirala vas je za “Europsku građanku godine”. Poznate li se s gospođom Šuicom.
“Ne, gospođu Šuicu u životu nisam vidjela. Pratila sam nejzin rad, ali nikad nismo kontaktirale. Nazvala me prije nego što me kandidirala jerjoj je trebalo moje dopuštenje. Rekla je da intenzivno prati moj rad, da je dirnuta mojom pričom i time što sam postigla i da bi me voljela kandidirati. Moram priznati da me zatekla, nisam očekivala takvo nešto. Izuzetna mi je čast, ali i dodatna obveza da opravdam to povjerenje. Hvala joj, rekla je da će doći u Zagreb i javiti se, ja se nadam da ćemo se i upoznati.”
Bili ste savjetnica u lijevoj Vladi, je li vam bilo čudno kad vas je nazvala gospođa Šuica?
“Mene kao prati stigma glavne savjetnice Željka Jovanovića koji je bio ministar znanosti i obrazovanja. Neki kažu da zbog toga nisam ni mogla dobiti posao nakon što mi je istekao ugovor, međutim ne znam… Ja sam kao sve drugo u životu i to radila sa srcem. Kao što nisam znala gospođu Šuicu, tako prije toga nisam znala ni Željka Jovanovića. Kao novinarka sam godina pratila taj sektor, pm me pozvao na kavu i ponudio mi posao. Bila sam dosta šokirana i dugo sam razmišljala prije nego što sam prihvatila.”
Prošlo je nešto više od dvije godine otkad ste pokrenuli portal, 7. ožujka 2016. Ima li datum kakve koincidencije s Danom žena?
“Nema. Ima koincidencije da sam ožujka 2015. završila u bolnici.”
PROČITAJTE JOŠ
Kakva je bila reakcija kada su vam dijagnosticirali rak?
“Ja sam se redovito kontrolirala, išla na mamografiju, ultrazvuk… Imala sam prije problema s dojkama, više desnom. Kad sam došla u bolnicu s trombozom liječnik je napipao dojku, rekao da bi htio punktirati. Ja sam odmah znala. Navečer sam izašla s prijateljicama na večeru rekla im da imam rak, one su rekle da pretjerujem. To je bila srijeda, u petak me liječnik nazvao. Bio je to kraj radnog vremena on je rekao da imam rak da je maligno, ali da je to danas izliječiva bolest. Plakala sam, pala mi je slušalica, bio je to šok.”
Kako ste to priopćili djeci?
“Odmah tu večer završila sam kod profesora Staneca, koji me uspio nasmijati, nagovoriti da nastupim u Provjerenom. I njega sam pitala kako ću to reći djeci. Moram priznati da su djeca bila puno hrabrija od mene. Rekla su mi ok, operirat će se, proći kemoterapije i sve to i bit ćeš zdrava.”
Pet dana zaredom u bolnici ste proveli 18 sati čekajući da dođete na red.
“Jako me dirnuo, srela sam jednu gospođu koja je putovala iz Pule. Morala je doći primiti neki pripravak u Zagreb, čekala je liječnika do 15 sati, bilo je prekasno da je primi i morala je doći drugi dan. NItko nije pitao ima li ona gdje je prespavati. To je užaš, meni su kolege govorile da kažem da sam novinarka, da idem preko reda, ali to nisam htjela. Htjela sam vidjeti, isprobati kako sustav funkcionira.”
Nakon operacije i odstranjivanja obje dojke prošli ste 26 kemoterapije i 25 zračenja, onda je doašo moment gubitka kose za koji mnogi kažu da je posebno težak.
“Ja sam imala do pola leđa kosu i mislila da je kosa dio mog identiteta, mislila sam si izgubila sam dojke, sad ću i kosu. Posložila sam si to u glavi i moram reći da nikad nisam ni kupila ni stavila na glavu periku. Mene je recimo posebno pogodilo to što sam odstranila i bradavicu.”
Spomenuli ste jednom da ste imali osjećaj krivnje?
“Da, ja sam kao većina novinara dan započinjala kavom i cigaretom, preskakla bih doručak, jela prvi obrok u šest navečer… Nisam baš iz neke familije koaj se bavila puno sportom. Onda kad vam se to dogodi… Vjerojatno i sada griješim, ali ne toliko.”
Jeste li sad zdravi?
“Da, ali idem redovito na terapiju. Duševno se osjećam zdravo. Slažem se sa svima koji kažu da je rak bolest duše.”
U Hrvatskoj od raka boluje iznadprosječan broj osoba, posebice od rajka dojke.
“Svake godine 2600 žena oboli, 80 žena mjesečno umre od raka dojke. Po učestalosti je to najučestaliji rak kod žena. Ali ima najbolju prognozu.”
Postoje osobe koje odbijaju kemoterapiju.
“Da, ja osobno poznajem osobe koje su odbile. Ja vjerujem u napredak medicine i znanosti, vjerujem liječnicima i nikad ne bih odbila kemoterapiju. Naravno, svatko ima pravo na svoj životni put. Ne bih htjela nametati nikome stavove, ali mislim da je moj put za mene bio najbolji bio.”
Bolest je u Hrvatskoj još uvijek tabu tema.
“O da, rak je kod nas još uvijek jako stigamitizrana bolest. Kroz stranicu koja sma otvorila stranice i što smo sve tamo govorili utjecali smo na neki način na to da se i destigmatizira bolest.”
U jednom razgovoru rekli ste da vas je bolest promijenila kao osobu, neke stvari i u pozitivnom smislu.
“Pa da. Sve žene koje sam ja upoznala koje su oboljele od raka su žene koje nisu imale samopouzdanja. Meni je kao osobi i dosta falilo. Očito mi se trebala dogoditi bolest da me onako lupi i pošamara da počnem izgrađivati sanu sebe. Mislim da sam iznutra isto narasla.”
Ostali ste u tom trenutku i bez posla?
“Ne mogu nikoga kriviti, moja je odluka bila da ostavim stalni posao i odem za svojim idelima misleći da moje znanje i iskustvo može pomoći da se neke stvari promijene. Nikoga ne želim kriviti, ali činjenica je da sam iz tadašnjeg kabineta jedino ja ostala na cesti. Bila sam bolesna, starija od 50… Strašno je da neke žene uzimaju godišnji za liječenje jer se boje da će ostati bez posla.”
Pratite li još uvijek obrazovni sektor?
“Ne onako intenzivno. To me užasno zamara jer vidim da se vrtimo u krug i ne vidim da će se nešto promijeniti. Žao mi je što Boris Jokić nije uspio pokrenuti kurikularnu reformu. Još dugo nećemo imati tako entuzijastičku osobu i osobu koja je mogla pokrenuti mase. Plesao je po rubu htio je pomiriti sve strane… Mislim da 50 godina nećemo imati takvu osobu i prigodu.”
Posljednjih je dana u medijima i javnosti glavna tema Istanbulska konvencija.
“Nadam se da ćemo ratificirati tu Konvenciju. Činjenica je da su žene koje su žrtve nasilja to najčešće doživjela od članova obitelji. Nadam se da će Hrvatska pokazati zrelost i razum i zaštititi žene.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter |Facebook | Instagram.
