Nakon zagađenja zraka Brođani muku muče i sa zagađenom vodom, a Ivana Smolčić Jerković iz udruge Brodske mame u razgovoru za N1 istaknula je da nemaju nikakvih informacija i da se osjećaju kao u filmu katastrofe - pitamo (se) što je sljedeće i koliko vrijede naši životi?
Kako se ovih dana živi u Slavonskom Brodu?
Kažu da ni u ratu nismo bili bez vode, sada smo dočekali i to. Prvi je dan bilo malo kaotično dok ljudi nisu vidjeli kako to funckionira, sada ljudi imaju nekakav ritam, prvi je dan bila panika.
A kako to izgleda u kućanstvima?
Ne smijemo ni suđe prati u toj vodi, u posudama peremo pa ispiremo u vodi koju smo dobili. Mi mame ne kupamo djecu u toj vodi jer ne znamo otkad je onečišćena, nitko nam ne govori kako se to apsorbira u tijelu, znamo da oštećuje, istraživale smo same po internetu, ali trebamo stručnjake da nam objasne stvari.
VEZANE VIJESTI
Imate li dovoljno informacija, vjerujete li institucijama?
Moramo jer nema druge, oni to moraju riješavati, mi ih kao građani moramo podsjetiti, o ovome se sada govori jer mi pričamo o tome. O Rafineriji pričam već devet godina, ali očito moramo biti još glasniji. Ljudi se pitaju što će biti kasnije, ne dobivamo ništa, nikakve odgovore osim što samo ponavljaju da ne bi trebalo utjecati.
Jeste li zadovoljni posjetom i porukom koju ste poslali premijeru, izgledalo je to dramatično?
Ne bih rekla da je bilo dramatično, meni je to bio vapaj upomoć osobi na najvišoj poziciji koja stručnjacima treba reći da nemaju odgovore, bilo mi je jako bolno, taj je istup bio jedino što sam kao majka mogla napraviti za djecu. Netko nas truje, pomozite nam, ovo nema smisla, u 2018. živjeti u ovakvom gradu ovako, razmišljam o tome da ne želim više rađati ovdje djecu. Imam prijatelje koji žive vani, lako će me navigirati do Njemačke i Irske, ali dok smo ovdje – mi punimo proračun, doprinosimo društvu – tko će se igrati na igralištu za pet godina? Oni trebaju voditi brigu o nama, a mi smo tu i trebamo ih na to podsjećati.
Grad se počinje spajati na crpilište Sikirevci, obećana vam je voda, ali spominju se redukcije?
Uz redukciju je obećana, to opet ne rješava naš problem. Možemo mi čekati tri mjeseca, ali gubimo strpljenje jer nam se stalno događaju katastrofe. Pitamo se što je sljedeće – hoće li nešto s neba padati? Mi mame se pitamo jesmo li u nekom filmu katastrofe.
Kakvi su daljnji planovi?
Mi kao mame smo možda bili najglasnije, ali i drugi nas podržavaju i želimo svi u zajedničku borbu, sva sazanja i sumnje koje imamo odnijet ćemo u Zagreb premijeru i da on kroz institucije pokuša doći do odgovora.
Mislite li da se nešto zataškava?
Nemamo informacija, ne znamo, je li zataškavaju, ne znamo, nemamo informacije, a trebamo ih. Što je u pozadini, o čemu se radi, koliko vrijede naši životi?
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
