Vlada ukida rok od 30 godina nedostupnosti arhivskog gradiva

Ilustracija

Vlada je u četvrtak sa sjednice u saborsku proceduru uputila paket konačnih prijedloga zakona iz nadležnosti Ministarstva kulture, među njima i zakona o arhivskom gradivu i arhivima kojim se postavlja temelj za djelovanje arhiva u digitalnom vremenu.

Očekujemo da će odredbe ovog zakona, koje omogućuju da se sve ono što je vezano uz digitalno poslovanje u digitalnom obliku i pohranjuje u arhivima, značajno smanjiti trošak gospodarstvu, istaknula je ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek koja naglašava da se predloženim zakonom liberalizira dostupnost arhivskog gradiva.

“To je ključna novina kojom smo maksimalno otvorili pristup arhivskom gradivu u odnosu na sve dosadašnje ranije postupke”, ističe ministrica.

Zakon tako predviđa ukidanje roka od 30 godina nedostupnosti pa time svo arhivsko gradivo postaje dostupno odmah, već od trenutka njegova nastanka.

Podatci nastali do 30. svibnja 1990. – dostupni bez ograničenja

Konačnim prijedlogom zakona rješava se i pitanje dostupnosti arhivskog gradiva nastalog u razdoblju od 1945. do 1990., pa će podatci nastali do 30. svibnja 1990. postati dostupni bez ograničenja, osim zaštićenih osobnih podataka. Međutim, to se ne odnosi na podatke o obavljanju službenih dužnosti i poslova, utjecaju i ulozi osoba koje su obnašale javne dužnosti te pripadnika i suradnika službi sigurnosti nedemokratskog režima.

Konačnim prijedlogom zakona o muzejima temeljitije se definira pojam muzeja i muzejske djelatnosti te uloge muzeja čije se osnivanje olakšava te se uređuje i mogućnost osnivanja muzeja vjerskim zajednicama. Uvodi se i rok za završetak procesa inventarizacije cjelokupne muzejske građe u RH do konca 2020. godine.

Radi jačanja nacionalnoga sustava muzeja, zakonom se predviđa jača uloga Muzejskog dokumentacijskog centra, koji će postati središnje tijelo za koordinaciju sustava muzeja, te djelokrug Hrvatskog muzejskog vijeća kao najvišeg savjetodavnog tijela Ministarstva kulture.

U sustavu arhiva i u sustavu muzeja uvode se i izmjene u načinu upravljanja i podižu stručni kriteriji za imenovanje tijela javnih muzeja, upravnog vijeća, ravnatelja i stručnog vijeća te se traži odgovarajuća visoka stručna sprema za te poslove, kako bi se osiguralo ispunjavanje stručnih standarda u radu javnih muzeja te spriječilo imenovanje osoba koje te standarde ne mogu ispuniti.

Konačnim prijedlogom zakona o audiovizualnim djelatnostima, u odnosu na prijašnji zakon, bolje su definirane ovlasti tijela u HAVC-u, uvedena je nova struktura Hrvatskog audiovizualnog vijeća, postroženi su kriteriji za imenovanje njegovih članova, te je uvedena nova struktura Upravnog odbora.

Pitanje sukoba interesa u AV djelatnostima riješeno je uvođenjem instituta zamjenika članova Hrvatskog audiovizualnog vijeća. Odnosno, član vijeća čiji je projekt eventualno prijavljen, tijekom roka u kojemu se odlučuje o sukobu interesa, odredit će svojeg zamjenika.

Ojačat će se i sustav potpore izvozu filmskih usluga te je uvedena mogućnost većeg postotka sufinanciranja za one projekte koji će se snimati u manje razvijenim dijelovima Hrvatske. Iznos financijskoga poticaja povećan je, naime, s 20 na 25 posto, te je dodatno otvorena mogućnost ostvarivanja poticaja u iznosu od 30 posto za projekte snimane na nerazvijenim područjima.

Zakonom su proširene definicije audiovizualnih djelatnosti i audiovizualnog djela na videoigre, a povećan je i postotak izdvajanja sredstava kinoprikazivača za provedbu Nacionalnog programa promicanja audiovizualnog stvaralaštva s 0,1 na 0,5 posto.

U Sabor je upućen i konačni prijedloga zakona o potvrđivanju Konvencije Vijeća Europe o kinematografskoj koprodukciji (revidirane) kojim će se stvoriti povoljniji uvjeti za stjecanje statusa koprodukcije kinematografskog djela u kojima sudjeluju proizvođači iz Republike Hrvatske.

Ključne su izmjene, ističe ministrica, pitanje statusa koprodukcije kinematografskih djela, jer snižava minimalni doprinos u ukupnom troškovima koprodukcije s 10 na 5 posto u mnogostranim koprodukcijama te s 20 na 10 posto u dvostranim koprodukcijama, a adekvatno se uvećava postotak za većinske koproducente.

“To je jako važno jer filmska proizvodnja u Europi uglavnom poseže za tim modelom financiranja i za Hrvatsku kao zemlju malog produkcijskog kapaciteta jako je važno da se hrvatskim filmom može smatrati i koprodukcija u kojoj sudjelujemo s 10 i manje posto”, objašnjava Obuljen Koržinek.