Hrvatska znanstvenica Ivana Radačić, predsjednica je Radne skupine UN-a o diskriminaciji žena što djeluje pri UN-ovu Vijeću za ljudska prava.
Unatoč velikim pomacima rodna ravnopravnost nije postignuta ni 40 godina od usvajanja UN-ove Konvencije o uklanjanju diskriminacije žena i 25 godina otkad su Bečkom deklaracijom prava žena proglašena nedjeljivim korpusom univerzalnih prava, no osnaživanje žena ne može se zaustaviti, istaknula je hrvatska znanstvenica Ivana Radačić, predsjednica Radne skupine UN-a o diskriminaciji žena što djeluje pri UN-ovu Vijeću za ljudska prava.
“Iako živimo u vrlo izazovno doba porasta fundamentalističkih i ekstremističkih pokreta, populizma i političkog konzervativizma kao i rastuće nejednakosti, s negativnim učincima na prava žena, moj je dojam da se osnaživanje žena ne može zaustaviti, da je put ka rodnoj ravnopravnosti neminovan, iako dug.
Kao što možemo svjedočiti iz masovnih prosvjeda i kampanja te borbe za reproduktivna prava, žene više ne toleriraju diskriminaciju i dižu svoje glasove, katkad uz velike rizike za svoju sigurnost”, istaknula je Radačić za Hinu, nakon što je tijekom 38. zasjedanja Vijeća za ljudska prava Radna skupina UN-a o diskriminaciji žena u zakonima i praksi predstavila svoje godišnje tematsko izvješće.
Sve je više muškaraca uključeno u borbu za rodnu ravnopravnost
Radačić ističe da se pokreti za ljudska prava sve više solidariziraju pa je u borbu za rodnu ravnopravnost uključeno i sve više muškaraca.
“Međunarodna zajednica jasno se određuje prema pravima žena kao nedjeljivom korpusu univerzalnih prava i mnoge države rade na postizanju rodne ravnopravnosti, kao što je potvrđeno tijekom mog dijaloga s državama prilikom izvještavanja.
Međutim, smatram da je potrebno jasnije odgovoriti na izazove i onemogućiti da se kulturološki i religijski argumenti koriste kako opravdanje za kršenja prava žena ili da se obiteljske vrijednosti postavljaju u opoziciju s načelom rodne ravnopravnosti”, upozorava Radačić.
Ističe i da kultura i religija nisu homogeni, statični koncepti te ne postoji konsenzus. Također, dodaje, postoje različite obiteljske forme i vrijednosti pa države trebaju jasno odgovoriti na narative kojima se krše ljudska prava i podržati interpretacije ovih vrijednosti koje su u skladu s pravima žena.
Ravnopravnost temeljna vrijednost sustava zaštite ljudskih prava
“S tim u vezi ženama treba osigurati mogućnost punog sudjelovanja u kulturološkom i religijskom životu. Ako je smisao kulture, religije i obitelji osigurati pun razvoj svakog pojedinca, kao društvenog i spiritualnog bića, rodna ravnopravnost nameće se kao centralna vrijednost. Pored toga, ravnopravnost je temeljna vrijednost na kojoj počiva cijeli međunarodni sustav zaštite ljudskih prava. Ako ga želimo sačuvati, potrebno ja hitno djelovati u tom smjeru”, naglašava Radačić..
U svom godišnjem izvještaju Radna skupina kojoj je na čelu analiza je postignuća u području prava žena i rodne ravnopravnosti od svog osnutka 2011. godine, kao i trenutne izazove. Također razlaže rad radne skupine u proteklom mandatu i iznosi viziju za sljedeći.
Radna skupina u izvješću navodi da je diljem svijeta došlo do poboljšanja po pitanju međunarodnih i regionalnih standarda i njihove implementacije. Politička i ekonomska participacija žena je porasla, a došlo je do pomaka i u sferi prava žena u obitelji te reproduktivnih i seksualnih prava. Mnoge su mnoge države uvele mjere kako bi potakle političku i ekonomsku participaciju žena te osigurale ravnopravnost žena u obitelji kao i slobodu od nasilja, a sudskim, parlamentarnim i referendumskim djelovanjem nedavno su u nekim jurisdikcijama ukinuti restriktivni zakoni o pobačaju, stoji u izvješću.
Postoji rizik za očuvanje stečenih prava
No, unatoč tim uspjesima, rodna ravnopravnost još nije postignuta, napredak je spor i neujednačen, te postoji rizik za očuvanje stečenih prava. Osim toga, porast autoritarnih političkih režima, fundamentalističkih i ekstremističkih pokreta, kako i sve veća ekonomska nejednakost, predstavljaju dodatne izazove za prava žena, navodi se u izvješću.
Na kraju prvog šestogodišnjeg mandata, Radna skupina zaključila je da su najveći izazovi u području prava žena u obitelji i kulturi te u području reproduktivnog i seksualnog zdravlja te naglasila kako diskriminacija u ovim područjima ima negativne učinke na sve aspekte života žena.
Posebnu pažnju u svom izvještaju Radna skupina dala je diskriminatornim interpretacijama kulture, religije i obiteljskih vrijednosti kojima se opravdavaju kršenja prava žena. Međunarodnu zajednicu uputila je da bi trebala blokirati bilo koji poziciju koja se poziva na patrijarhalne i diskriminatorne norme i zloupotrebljava kulturu, religiju i argumente o suverenosti kao opravdanje za kršenje prava žena.
“Ovakvo stanje ne može se više tolerirati i normalizirati. Hitno je potrebno djelovati kako bi se zaštitila stečena prava te učinili pomaci ka postizanju stvarne ravnopravnosti za žene i time osigurala univerzalnost ljudskih prava. Danas, više nego ikada, moramo biti ujedinjeni kako bismo sačuvali demokratski prostor“, zaključuje se u izvješću.
