Politički konzultant i IT stručnjak Marko Rakar gostovao je u Pressingu s Petrom Štefanićem.
Direktiva o autorskim pravima nije prošla u Europskom parlamentu. O čemu se u njoj radi?
Pokušala se progurati direktiva koja bi onemogućila puno toga o čemu današnji internet ovisi. Ona bi između ostalog omogućavala da se onemogući dijeljenje sadržaja tipa da netko podijeli na Facebooku vijest da smo bili u emisiji na N1 televiziji. To je nazadno i štetno razmišljanje o tome kako bi internet morao funkcionirati koji promoviraju veliki izdavači, klasični izdavači, poput izdavača novina. Uredbu su pisali ljudi koji ne razumiju internet i što je na njemu normalno. Zamislite da imate internet bez internet tražilica poput Googlea i Binga.
Kome je osim klasičnih izdavača bilo u interesu da tako funkcionira internet?
U turbulentnom smo razdoblju i pravila o tome što demokracija je i gdje prestaje – sve je to na stolu i raspravlja se i granice se preispituju i pomiču. Teško je reći tko bi to gurao. Nije sporno pitanje autorskog prava i intelektualnog vlasništva, no to ne znači da u procesu zaštite moramo osakatiti internet i njegovu elementarnu funkcionilanost.
Bila je velika priča i rasprava o GDPR-u. I o tome su se vodile polemike?
Problem s digitalnim dobom je da se svaki podatak može zabilježiti. Sve se negdje bilježi. Moderan IT kakav je omogućava da se podaci bilježe trajo i gotovo besplatno. I svatko može za tim posegnuti i koristiti ih kako im odgovara. Trebamo štititi pravo privatnost, ali istovremeno internet ima svoja pravila i suludo je pokušavati implementirati takve radikalne mehanizme jer tehnologija ne dopušta primjenu toga. Zašto bi osakatili Europu kada ostatak svijeta funkcionira na drugi način. U Americi je dopušteno gotovo sve.
Što mislite o korištenju aplikacije za glasovanje o Agrokorovoj nagodbi?
Ta aplikacija je rješavala logistički i pravni problem. Ako Agrokor ima 5-6 tisuća vjerovnika i svaki mora reći glasa li za ili protiv nagodbe trebalo je to napraviti na način koji je izvediv. Vjerojatno bi i sada traja sjednica jer bi neki zapisničar morao prozivati vjerovnike i zapisivati svakog pojedinačno. To je mala pobjeda IT sektora i ne vidim nikakvog spora ili problema s tom aplikacijom.
VEZANA VIJEST
Što mislite o nagodbi u Agrokoru?
Mislim da je pobjeda hrvatske politike. Ljudi su jako kritični, no Plenkovićeva Vlada, odnosno lex Agrokor sa svim problemima koje je proizveo, u konačnici je donio od svih mogućih scenarija najbolji ili najbolji koji se iz danoga mogao izvući. 80 posto dugova smo nagodbom riješili. Ostalih 20 posto će vjerojatno biti podložno tužbama, ali i da se dogodi najgori scenarij i svi oni dobiju na sudu, to neće ugroziti proces.
Je li recept Estonije nešto što se može primjeniti u Hrvatskoj za ubrzavanje javne uprave?
Estonija je u svoju digitalizaciju krenula prije 20 godina i 20 godina rade na tome. Mi smo cijelo to vrijeme radili malo ili ništa. Njihova taktika iz 2002. nije više primjenjiva jer je tehnologija otišla puno dalje. Internet koji nije bio dostupan velikom broju građana danas je dostupan svima. A mi i dalje pokušavamo raditi na načine kako se radilo puno ranije. Hrvatska država ovisi o IT stručnjacima iz državnog aparata koji su neškolovani za te poslove, a nemaju puno motiva da se školuju. Onu edukaciju koju dobivaju dobivaju od dobavljača koji im žele prodati nešto bolje i veće pa smo osuđeni na megalomanske projekte koji se u svijetu više ne rade. Hrvatska razvija koncept dijeljenjih usluga što će nas koštati velik novac, a to je cloud i to možemo napraviti za nekoliko minuta sa kreditnom karticom. Oni će to dati FINI ili APIS-u koji ne znaju to raditi. To je totalna katastrofa. Istovremeno zemlje tipa Estonija, VB, SAD ne rade više sa ogromnim projektima nego kreiraju pojedinačne male projekte koji su jeftiniji i na natječaju traže ljude koji mogu proizvesti rješenje za taj konkretan problem.
To bi trebao rješavati privatni sektor?
Ako SAD svoje podatke pohranjuje u privatnom sektoru, ne vidim zašto bi Hrvatska imala svoj vlastiti “oblak” i developere.
Servis e-građani je ipak olakšao građanima poslove s državom.
Nezgodno je kritizirati takav projekt jer kažemo da je alternativa da nemamo ničega. I bolji je, ako je druga opcija nemamo ništa. No, to je spektakularno loše izveden projekt. Samo da bi se ulogirali treba vam veliki broj koraka, a i sami znate koliko vam treba da se ulogirate u gmail.
Zbog objave Registra branitelja bili ste na policiji?
Policija je imala stav u tom trenutku, da ako je baza podataka, politika i internet, onda sam to ja. Ili ako nisam ja, onda znam tko je. Bio sam uhićen, 10 dana na ispitivanju, imao policijsku zaštitu mjesecima nakon toga. To se nije pretvorilo ni u što jer nije bilo nikakvog dokaza, a nije moglo ni biti. Ministarstvo je kasnije napravilo stranicu koja je bila gotovo ista toj stranici. Postoje stotine postupaka protiv ljudi koji su se vodili u knjigama, a ne postoji podataka da su bili u vojsci. To je trenutak kada smo kritičnije počeli promatrati način na koji su ljudi skupljali beneficije koje im ne pripada.
Jesu li kod nas javne nabave javne?
2011. godine smo objavili oko 150 tisuća ugovora o javnoj nabavi. Na ogromnom uzorku smo proučavali kako funkcioniraju. Zaključili smo da u svim javnim nabavama u kojima je 3 i više ponuditelja, to se dođe do fer cijene. Pronašli smo tvrtke koje su isključivo radile s državom ili jednim subjektom u državi. Očigledno je da su osnovani samo kako bi crpili novac iz države i ne vjerujem da se tu nešto promjenilo i ne vjerujem da postoji politička volja da se to promjeni.
Kako komentirate stanje u SDP-u?
Ako govorimo o predsjedniku SDP-a, on je mrtav čovjek. Vjerojatno je i on toga svjestan, ali to neće reći. Postoji borba u Predsjedništvo gdje ljudi pokušavaju pozicionirati sebe, a izbaciti druge jer u trenutku kada ode Bernardić, a otići će brzo, oni će određivati što će se događati. Ljudi iz Predsjedništva koji su nešto govorili proteklih dana, nitko nije ništa lijepo rekao o predsjedniku, svi su se složili da mora otići. I on mora otići, nema više mogućnosti manevra. Imamo stari ešalon, Komadina, Ostojić, Vidović, Jelušić, Antunović koji prolaze iz doba Račana, sad se pokušavaju vratiti natrag. Novija ekipa za koju možemo reći da su povezani s Milanovićem, Grbin, Hajdaš-Dončić, ispadaju van. Vraćamo se tamo gdje smo bili prije 18 godina. To je kao da netko dođe na ideju da se smijeni Plenković i kaže “ajmo sada staviti Matešu”.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
