Ministar gospodarstva Darko Horvat u emisiji Novi dan komentirao je stanje u Uljaniku.
Sve oči uperena su prema Uljaniku, odnosno Uljanik Grupi, brodogradilištima 3. maj i Uljanik. Ima li u ovom trenutku novih informacija i može li se jedan od tri spominjana scenarija smatrati realnijim i mogućim o ovom trenutku?
Prema riječima Europske komisije država u ovom trenutku ne može pretjeranim angažmanom ući u spašavanje niti brodogradilišta Uljanik, niti cijele Uljanik Grupe. U ovome trenutku intenzivno razgovaramo i tražimo pravog strateškog partnera koji želi graditi i koji želi opstojnost brodogradnje i u Puli i Rijeci.
Postoji li takav strateški partner u ovom trenutku?
Smatrali smo da postoji strateški partner od onoga trenutka kada je Uprava Uljanika, uz potvrdu Nadzornog odbora, odabrala strateškog partnera. No, u ovom trenutku, bez prave financijske injekcije i bez pokrića velikih gubitaka koji su producirani u protekle dvije godine u cijeloj Uljanik grupi, a nakon toga i u samom brodogradilištu, mi u ovom trenutku sada nismo sigurni da Končar financijski može iznijeti restrukturiranje na način na koji je programom restrukturiranja zamišljeno. Zbog toga su u plan restrukturiranja i uvedene mjere koje bi kroz nekretninsko poslovanje i diverzifikaciju poslovanja, Končaru u jednom trenutku dale tu financijsku sposobnost da određenim modelima pokuša oživjeti brodogradnju na prostoru pulskog i riječkog škvera. No, ti procesi dugo traju, a i sama lokalna uprava dvoji da li želi brodogradnju ili želi neke druge stvari na tom prostoru. Dok ne dođe do stvarnog konkretnog sporazuma, sinergije, ali i nekompromisnog stava što mi želimo na ta dva prostora, do tada ćemo živjeti samo u fazi razgovora i dogovora.
VEZANA VIJEST
Postoji li drugi strateški partner osim Končara koji bi mogao ozbiljno ući i pregovarati o sudbini brodogradilišta?
U ovom trenutku na Ministarstvo gospodarstva postoje tri, odnosno, četiri inicijative da bi se na određeni način ušlo u brodogradnju u Puli i u Rijeci. Kolege iz Nizozemske, Južne Koreje, Kine i Njemačke pokazuju interes. No, međutim, modaliteti koje oni nude nisu onakvi modaliteti kakvi su predstavljeni u postojećem planu restrukturiranja.
Znači li to da bi oni dio proizvodnje zadržali, a dio zatvorili. Je li to plan koji bi smatrali realnim i mogućim?
Svaki od velikih brodograditelja danas, bez obzira s kojeg dijela svijeta dolazi, želi dio brodogradilišta i dio onakvog poslovanja kakvo bi se uklopilo u njihov trenutni poslovni angažman. U ovom trenutku o ovakvoj kompletnoj inicijativi preuzimanja Uljanik Grupe ne razgovaramo.
Uprava tvrdi da se u mjesec dana mora donijeti odluka o sudbini brodogradilišta. Kako to komentirate.
Teško mi je komentirati takve izričito definirane rokove jer razgovori i pregovori koji se događaju dosad ničim nisu bili limitirani pa tako ni rokovima. Kad želite stvarnog partnera morate mu dati priliku da dubinski snimi procese koji se unutar brodogradilišta događaju jer ni jedan ozbiljan strateški partner neće slijepo ući u investiciju bez obzira u kojoj visini ona u ovom trenutku bila ili iznosila. Postavljati uvjete da se nešto mora dogoditi unutar mjesec dana je neposlovno jer smo mi, država i Vlada, kreditom koji je Uljanik Grupa dobila u prvom mjesecu brodogradilišta držali na životu osam mjeseci. Što će se dogoditi u narednih mjesec dana, vidjet ćemo. Bez onih pravih odluka koje se neće mijenjati i povijati po onome kako to želi lokalna politika, već s iskrenom namjerom gdje ćemo svi dionici tog procesa izaći za zajednički stol i postoći konsenzus… A to su sindikati, i Uprava Uljanik Grupe i lokalna politika i centralna država. Kada neke stvari stavimo na papir i to potpisom verificiramo, tada ćemo biti ozbiljni i prema poslovanju i javnosti.
Može li Uprava koja sada vodi brodogradilište donijeti neko rješenje? Što je s Upravom koja u ovom trenutku posluje u Uljaniku.
Što i kako dalje s Upravom to nije na Vladi. U onom trenutku kada Vlada odluči preuzeti stvar u svoje ruke, u tom trenutku siguran sam da će i kroz Skupštinu, a i Nadzorni odbor, a i Upravu, pokušati s ljudima u koje ima potpuno povjerenje ustabiliti poslovanje i u Puli i u Rijeci.
Imate li u ovom trenutku povjerenje u Upravu koja vodi Uljanik Grupu?
Takva pitanja bi trebalo postaviti onima koji su Upravu odabrali. Ja kao ministar gospodarstva u ovom trenutku nemam nikakve poluge da bi tu Upravu ili mijenjao ili instalirao neke druge ljudi koji bi se, u ovom trenutku, u brodogradnji pojavili.Svjestan činjenice da je ova uprava stavila na raspolaganje, usudio bih se reći da ako Nadzorni odbor i Skupština nisu zadovoljni s onim što se u ovom trenutku kroz Upravu i menadžment događa, imaju puno pravo i legitimitet smijeniti ih.
Je li jedno od rješenja stečaj i što bi to značilo za brodogradnju u Puli i Rijeci?
Ja sam zadnji od onih koji zagovara stečaj. Ako se neke stvari ne riješe, stečaj će doći sam po sebi i on je jedan od modela insolvencijskih postupaka koji se mogu primijeniti na Uljanik Grupu. Želim jasno dati do znanja da mi pripremamo, odnosno monitoring smo oko izrade programa restrukturiranja koji se u ovom trenutku ne veže na Uljanik Grupu, nego samo i isključivo na brodogradilište Uljanik jer je to jer je to jedino brodogradilište koje u ovom trenutku ima legitimitet uopće tražiti nekakvi model restrukturiranja. Sva su druga brodogradilišta, uključujući i 3. maj, fazu restrukturiranja prošli zaključno s 31. prosinca 2017. godina zaključeno je restrukturiranje unutar 3. maja i narednih 10 godina država nema bilo kakve mogućnosti posega, odnosno, ima ali svjesna činjenice da u tom trenutku ruši postulate Europske komisije koji štite tržišno natjecanje. U ovom trenutku nisam za bilo kakav model s kojim ćemo iritirati komunikaciju s EK, no to ne znači da mi s njima ne pregovaramo i ne razgovaramo. U ovom trenutku se ne događa samo restrukturiranje brodogradilišta Uljanik, nego vrlo dobro pratimo pratimo i što se događa u Petrokemiji, Đuri Đakoviću i Borovu i ne bih volio da nesmotrenim potezom i u komunikaciji koja neće biti niti logična niti svrsishodna prema kolegama iz EK sebi, a i Vladi, zatvorim vrata oko komunikacije prema drugim procesima restrukturiranja, koji jesu u nekoj fazi i idu prema završetku i uspješno se događaju, u odnosu na ovu jednu nepoznanicu koja se događa u Uljaniku.
#related-news_0
Osjeća li Vlada pritisak 15.10 koji dolaze i plaće za 9. mjesec? Što ako se ponovno dogodi štrajk i izlazak na ulice. Svi pogledi će ponovno biti usmjereni prema Vladi i tražit će se rješenje.
Imali ste u posjeti Hrvatskoj povjerenicu EK koja vodi direktorat koji štiti tržišno natjecanje u EU. Njena poruka je bila vrlo jasna: mi u ovom trenutku imamo dva modaliteta kojima možemo ulaziti ili pripremati pripremati fazu restrukturiranja odnosno verificirati predloženi program restrukturiranja kad on bude popravljen. Ili ćemo suprotno stavu EK i dalje financirati plaće u brodogradilištu ili ćemo se uključiti u pronalazak partnera koji će u tim brodogradilištima nastaviti barem dijelom s brodogradnjom ili ćemo u jednom trenutku morati priznati da rješenja nema pa će se dogoditi stečaj ili neki drugi insolvencijski postupak. Izvan ta tri modela dalje više ne ide. Vlada u ovom trenutku osigurati plaće za 9. mjesec ne može i ni ne smije.
Što sa socijalnim pritiskom koji će se dogoditi izlaskom ljudi na ulice i štrajkom?
U razgovorima s radnicima i sa sindikatima, a i premijer posjetivši brodogradilište u Puli, iznio stavove Vlade od kojih ne smijemo i ne možemo odstupiti. Imamo dobru želju i namjeru spasiti ono što se spasiti da. Da bi se nastavila brodogradnja u Puli i Rijeci ključno je jedan dio brodova koji su u visokoj fazi završenosti pokušati modelima financiranja, ili na drugi način, prebacivanjem vlasništva na brodovlasnike, osigurati da se u nekoliko sljedećih mjeseci ti brodovi završe i isporuče. Isporukom tih brodova pritisak na proračun će se prepoloviti. Isporukom tih brodova i pronalasko modaliteta financiranja osigurat će se sigurno život brodogradilišta kroz nekoliko mjeseci. Radnici, sindikati i Uprava moraju znati da je pronalazak ključnog strateškog partnera jedini izlazak iz ovakve situacije. A koji onda neće niti stvarati pritisak na državni proračun, a niti dovesti do bilo kakvog insolvencijskog postupka.
Koliki je u ovom trenutku pritisak naplate jamstava. Jesu li koje banke aktivirala jamstva?
Svi koji zagovaraju da se iz proračuna mogle pokrivati plaće moraju biti svjesni činjenice da mi u ovom trenutku, sa punim pravom, od dvije banke koje su u prvom mjesecu dale kredit i koji je trebao premostiti imamo najavu naplatu tih kreditnih aranžmana. Kredit je iznosio 96 milijuna eura. Od toga, dvije poslovne banke, HPB i OTP banka dale su taj kredit u omjeru 50:50. Rok na koji je kredit izdat je prošao. Kvalitetan plan restrukturiranja se nije donio. Pronalazak strateškog partnera koji bi financijski pratio proces restrukturiranja se nije dogodio. U situaciji smo da s pravom i jedna i druga banka polako stvaraju pritisak u potraživanju tog kreditnog aranžmana.
To je samo jedan od kreditnih aranžmana, a ima ih puno. Kako riješiti i taj drugi drugi pritisak neizgrađenih brodova, dosadašnjih jamstava koja bi mogla krenuti na naplatu. Bi li to bio svojevrsni stampedo svih koji imaju potraživanja i jamstva prema proračunu i Vladi?
U ovom trenutku prioritet Vlade je pokušati pritisak na državni proračun, a time i na porezne obveznike, smanjiti na minimalnu moguću mjeru. Zbog toga smo se aktivno uključili u razgovore i pregovore sa svim onim brodovlasnicima koji su naručili brodove. ONi koji su dali avanse i zbog kojih brodova je Uljanik Grupa dizao kredite da bi se počela ili završila gradnja tih brodova. Za one brodove koji nisu u fazi početka izgradenje bojim se da spasa biti neće. Naša intencija i želja, i zbog toga i intenzivno pritišćemo Upravu da se razgovara sa svim naručiteljima čiji brodovi jesu ili u fazi izgradnje ili završetka kako bi taj proces, što je prije moguće, priveli kraju, a samim time i teret aktivacije jamstava i kreditnih aranžmana na račun poreznih obveznika smanjili na minimalnu moguću mjeru. Hoćemo li moći u svemu, siguran sam da ne. Koliko će na kraju opterećenje biti na proračun, to ćemo vidjeti. U ovom trenutku Vlada radi sve kako bismo taj pritisak, odnosno aktivaciju i jamstava i kreditnih aranžmana, ili prolongirali ili anulirali, sa željom i namjerom da se brodovi koji jesu na navozu završe, a za one brodove za koje su uzeti avansi, a nije počela izgradnja, da se storniraju u što moguće lakšem raskidu ugovora.
Stigla je ponuda iz Brodosplita. Razmatra li se i mogućnost da se dio naručenih brodova prebaci u Brodosplit. Je li to mogući scenarij za Vladu?
U ovom trenutku ne razgovaram sa Upravom Brodosplita na način da se neki od navoza u procesu ili postoku izgrađenosti premijesti u Split. No, poslovna politika ide u smislu i da se oni koji su naručili brodove, žele ih završiti. Nemam informaciju razgovaraju li brodogradilišta međusobno. U idućih desetak dana ću napraviti još jedan krug razgovora s tri potencijalna, vrlo zainteresirana, investitora koji žele i 3. maj i dio Uljanika. Vidjet ćemo kakav će biti rezultat tih pregovora. Oni se siguran sam neće moći dogoditi bez suglasnosti Uljanik Grupe.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
