Ministarstvo znanosti iz strukovnih škola briše povijest, zemljopis i biologiju jer tržištu rada to ne treba, a ostavlja primjerice vjeronauk kao izborni predmet. Profesor na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu Ljubo Jurčić smatra taj potez katastrofalnim za društvo, lošim za ekonomiju, velikim korakom unazad te upravo kontra-znanstvenim potezom.
“Ako se tehnologije sve brže mijenjaju, a izbacite iz srednjih škola opće predmete i učite djecu samo usku struku, onda ih ne pripremate za sutra, nego za kratku današnjicu. Dokazano je da razvoj novih tehnologija i njihovo prihvaćanje ne ovisi samo o inženjerima, nego i o strukturi društva koja mora na njih biti prijemčiva, a ovime je se čini posve suprotnom”, kaže Jurčić za Novi list. Predmeti iz opće kulture, kaže, bitni su kako bi mladi čovjek dobio osjećaj da se sve razvija u vremenu i perspektivi, da nekad nije bilo kao sada, te da se ljudima dakle usadi kultura razmišljanja da može i sutra nešto novo doći. U tom smislu učiti povijest, zemljopis, biologiju… znači kreirati kapacitet za promjenu.
“Ovakvim pristupom koji zagovara ministrica Divjak naše mlade ljude pretvara se, ne u robove, nego u kmetove, jer ne uči se povijest samo da bi se znalo što se kada dogodilo, nego da bi se spoznala ideja povijesne mijene budući da ta spoznaja ukazuje da ni sutra neće biti kao što je danas”, kaže Jurčić.
Nije, veli, slučajno to što se sada pokušava provesti: rezultat je to hrvatskog društva koje izbacuje takve političare i njihove sve ograničenije uvide.
“U svakoj srednjoj školi i zanatu koji financira država mora se osigurati da mladi dobiju određenu razinu općeg znanja. Svi smo prije svega ljudska bića, bili zidari, profesori, keramičari ili što god, i kao takvi činimo društvenu strukturu. Sutra će ti mladi ljudi imati priliku donositi odluke koje se na sve reflektiraju. No, i ekonomski je sve to katastrofa jer da bi se stvarale nove tehnologije, društvo ih mora biti sposobno prihvatiti. Isto tako, zidar koji zida mora znati što je željezo, cement, kuhar mora znati sastav namirnica, tablica množenja mora se znati, jednadžbe nisu nevažne, već ključne jer razvijaju strukturu mišljenja”, kaže Jurčić.
O tzv. školi za život ne misli ništa dobro jer, kaže, škola je input proizvodnje i mora ljude osposobiti za proizvodnju, a tek onda dolazi život.
Katarina Peović s Odsjeka za kulturalne studije riječkog Filozofskog fakulteta kaže da se reduciranjem općih predmeta u famoznom “dualnom obrazovanju” smanjuje satnica općih predmeta za učenike trogodišnjih strukovnih škola. Tim će modelom, ističe Peović, ministrica ne samo deprivilegirati učenike tih škola nastave nekih važnih predmeta, već će ih deprivilegirati i vertikalne pokretljivosti, mogućnosti da se u jednom trenutku opredijele za neko drugo zanimanje.
Klasno društvo
“Ako ste završili školu za staklara, kozmetičara, prodavača ili dimnjačara, država se želi osigurati da na tom slabo plaćenom poslu i ostanete. Time nam ministrica poručuje nešto što nam libertarijanci već davno poručuju – velika većina ljudi u Hrvatskoj više nema pravo na široko obrazovanje. Bruxelles nagrađuje poslušnost, a domaći kadar izvršava što mu je naređeno. Europi na periferiji ne trebaju ni povjesničari ni filozofi, već im trebaju sobarice, kozmetičarke, majstori i konobari. To da naša djeca još uvijek imaju prilike čitati Krležu bez obzira na to čime će se kasnije baviti, trebali bismo gledati kao prednost, ne kao manu. U Nizozemskoj za njihovog velikog pisca Multatulija većina nikad nije ni čula. Ali zato ta radna većina zna napisati biografiju i molbu za posao. No, naravno od velike većine se više od toga ni ne očekuje”, kaže Peović.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
