Pred Saborom se, uoči današnje sjednice, održava akcija čitanja svjedočanstava žena o nasilnim praksama u zdravstvenim institucijama “Prekinimo šutnju!”
Akcija se održava u organizaciji udruge Roditelji u akciji – Roda.
Svjedočanstva žena prikupila je udruga Roda, a čitale su ih aktivistice za zaštitu ženskih ljudskih prava, uz punu zaštitu privatnosti svake osobne priče.
‘Unatoč iskustvima tisuća žena koje o nasilju govore godinama, no čija su svjedočanstva ovih dana ponovno odjeknula u javnosti, od nadležnih institucija još nismo dobile konkretno obećanje i informaciju kako i kada će se stanje promijeniti. Žene imaju ustavno i zakonsko pravo na kvalitetnu zdravstvenu uslugu unutar sustava javnog zdravstva – zasnovanu na načelima humanosti, dostupnosti i suodlučivanja pacijentice – koju kao zdravstvene osiguranice te porezne obveznice i plaćaju. Stotine žena je poslije godina šutnje skupilo hrabrost i progovorilo o svojim najtežim i najintimnijim iskustvima poniženja, boli i bešćutnosti koje su pretrpjele u hrvatskim zdravstvenim ustanovama.
Odgovornost sada je na čitavom društvu, a prije svega na donositeljima odluka da djeluju odmah. Tražimo političku odluku o konkretnim mjerama koje će doprinijeti sustavnom rješavanju problema reproduktivnog nasilja prema ženama unutar sustava javnog zdravstva’, navode Rode.
Neka od svjedočanstava čitajte u nastavku:
– Doktorica me šiva na živo, vičem joj da me boli, a ona se dere na mene: ‘Što se dereš?!’
– Šivana na živo uz riječi ‘Da vidimo kako medicinska sestra zna trpjeti
– Dva puta šivana međica na živo, usto rodila sam dva puta bez epiduralne, uz drip pa me nije toliko boljelo.
– Porod mi je bilo najbolnije iskustvo. Puknuo mi je i dio crijeva od napora. Šivanje toga i međice bilo je bolno toliko da više nikad ne želim roditi. Posljedice imam još i danas. U otpusnom pismu ništa nije navedeno.
– Konac mi prolazi kroz tkivo, a bolovi su gori od trudova. Sestra me miluje po licu i govori da moram izdržati. Dolazi doktor, skida šavove i ispočetka me šije. Bojim se vikati jer se bojim reakcije. I danas je ožiljak nepravilan i bolan. I onda me pitaju kad ću na drugo dijete, nikad.
– Na partnerovo pitanje je li malena dobro, doktor je rekao: ‘A čujte, to vam je kao kod novog auta, nikada se ne zna’.
– Dobila sam “kozmetičke šavove” da bih “bolje izgledala mužu”, barem je tako rekao mladi specijalizant kad me šivao na živo. Šavovi su popucali čim sam došla iz rodilišta doma.
– Ginekolog koji me pregledao bio je ljut kao pas jer je krenuo kući i nedjelja je. Dere se na mene dok krvarim. Bez ikakvog objašnjenja trebaju li mi stvari i hoću li ostati u bolnici, odgovara mi: ‘Stvari ti neće sigurno trebati’, a na moje suze govori: ‘Što plačeš, to i nije bilo dijete’. Kiretaža je bila obavljena na živo, držale su me dvije sestre, nije bilo govora o anesteziji.
– ‘Normalno da boli kad hodate na dvije noge! Majmunice hodaju na četiri pa ih manje boli’.
– Doktorica mi je govorila da sam razmažena jer plačem.
– Jučer ste izgledali kao leš kojeg su otkopali nakon sedam dana.
– Bušenje vodenjaka. Dijagnosticiranje septuma vagine te rezanje septuma. Hematom veličine šake. Šivanje na živo. Posljedice: postporođajna depresija i sin jedinac koji, zahvaljujući riječkom rodilištu, neće imati brata ili sestru.
– Plazila sam po stolu i molila da me više ne šivaju. Sestre su me držale. Ne sjećam se boli od poroda, ali sjećam se boli od šivanja.
– ‘Kad si se seksala nisi plakala, a sad začepi’, rekao mi je doktor, prenose 24sata.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
