Splasnuo je entuzijazam oko znanstveno učilišnog kampusa Borongaj, ako ga je ikada i bilo u ovih 11 godina otkako priča traje.

8 fakulteta i više od 35 000 studenata tamo je trebalo živjeti svoj studentski san. Ostala su 3 i nešto više od 4000 studenata. Ta tema nestala je i s točke dnevnog reda kako u Gradskoj skupštini, tako i na Vladi. I dok se loptica odgovornosti prebacuje, studenti su sve – osim optimistični.

Nekadašnja vojarna trebala je postati sveučilišni grad. No, projekt Borongaj iz 2006. ostao je tek lista lijepih želja. Jedanaest godina kasnije, malo se toga napravilo. Umjesto kampusa, sagrađena je tek nova menza i preseljeno je nekoliko fakulteta. Aktualni rektor Damir Boras problem vidi u svojim prethodnicima.

Upućeni kažu da se radi o proceduralnoj greški zbog koje nije bilo moguće povući novac iz EU fondova za mandata Alekse Bjeliša. On, pak, aktualnom rektoru sugerira da malo bolje pogleda materijale koje mu je ostavio u uredu.

Arhitektonsko urbanističko rješenje bilo je dovršeno, kaže Bjeliš, i sve je bilo spremno za apliciranje na EU fondove. Iako je kampus zajednički projekt sveučilišta i Ministarstva obrazovanja, Blaženka Divjak u srpnju je na pitanje saborskog zastupnika odgovorila da to nije u njezinoj nadležnosti.

U međuvremenu, Sveučilište je osnovalo Povjerenstvo od četiri člana za provedbu projekta koje je sada – na pauzi. Pitanje je je li ideja stara toliko godina dobra. Od Sanaderove Vlade koja je projekt pokrenula 2006. do Milanovićeve koja je 2014. darovala zemljište da bi sve uopće krenulo prošlo je osam godina. U prošle četiri nije se događalo ništa pa će tom dinamikom za projekt kojeg se procjenjivalo na čak milijardu eura trebati još barem desetljeće.

Više pogledajte u prilogu Mateje Dominiković

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.