Gosti TNT-a bili su stručnjak za sigurnost na internetu Lucijan Carić i komunikacijski savjetnik Marko Rakar.
Slučaj Tolušić je povod da je u fokus javnosti došla sintagma fake news. Imamo li ijednu razvidnu informaciju koja bi potvrdila da se u ovom slučaju radi o fotomontaži?
VEZANA VIJEST
Rakar: Apsolutno ne, nema ni jedne solidne informacije koja bi išla u jednom ili drugom smjeru.
Koje su to softicirane metode i aparaturature kojima SOA može otkriti da je neka fotografija montaža?
Carić: Fotografije se mogu analizirati raznim matematičkim metodama, postoji i softver koji otkriva prirodne greške. Međutim, sve te analize često nisu nužno vjerodostojne, primjerice kao što imate gomilu teza je li slijetanje na Mjesec flasicifikat ili nije, nije to uvijek egzaktna znanost. Ne možemo to znati jer niti jedan nezavisni stručnjak nije dobio te fotografije kako bi ih mogao analizirati i reći u kojoj je mjeri problem. Ne znamo ni koliko slika ima, već samo površne informacije koje različiti mediji različito tumače i poziv Vlade da im bespogovorno vjerujemo, a to je smiješno, to nije dužnost građana.
Nažalost, Vlada je često ta koja sama proizvodi razne fake news. Tako smo baš jučer imali jednu krasnu eskapadu kad je tema sloboda govora. Izjava ministrice Obuljen Koržinek da je sloboda govora u Hrvatskoj samo za one koji nisu anonimni, a da anonimni nemaju pravo na slobodu govora je prvorazredni fake news i vrlo opasna izjava nekog iz izvršne vlasti jer je to ubiti udar na temelj našeg ustavnog poretka.Vrlo lako bi se moglo dokazati da građani imaju to pravo, to znaju i mediji kada se pozivaju na anoniman izvor iz Vlade. Po tom tumačenju ministrice oni to ne bi mogli raditi.
Nažalost, tužna smo zemlja, a u bilo kojoj normalnoj zemlji to bi bio zadnji dan njene političke karijere, ne možete opstati s takvim napadom na ustavna prava.
Kako se vlade bore protiv fake newsa? Zamišljeno je da u svakoj zemlji postoje punktovi s kojih bi se u jedan centar u EU-u prijavljivalo da se širi određena fake news, a koja je štetna. Tko je taj koordinator koji određuje je li nešto fake news, tko će biti taj ministar istine?
Carić: To je nemoguće, to je po meni van svih demokratskih standarda. Ti ljudi ne razumiju tehnologiju, to se ne može riješiti tehnološkim mjerama. Prije svega to je zbog nekih događanja poput onih u Poljskoj, a obit će se nekom o glavu. Gušenje medijskih sloboda, ljudskih prava i slobode govora, od kada je svijeta i vijeka završavalo je totalitarizmom. Ako su se u EU bojali totalitarnih sustava, oni im sada daju najvažniji alat i mogućnost cenzure.
Rakar: Efikasni način ne postoji. Nerealno je očekivati da naš demantij može biti učinkovit kao izvorna vijest koju su u nekom labaratoriju kreirali politički stratezi i neolingvistički stručnjaci, a koja je dizajnirana tako da se lagano širi.
Može li se uopće smisliti mehanizam koji bi se borio potiv takvih stvari?
Carić: Jedina metoda je da uzmu traku i zalijepe je ljudima na usta. Svaka vijest ima element neistine, jer neke stvari smo krivo čuli ili krivo interpretirali, ali to ne mora poništiti sliku poruke koja se šalje. Svaka laž u sebi ima i elemet istine.
Spam je lažna vijest, a znamo iz prakse da ne postoji nešto učinkovito u borbi protiv toga.
Ne znam koje bi se motode mogle primijeniti da se zaustavi nešto što je šala ili sarkazam.
Koji alat imaju građani u borbi protiv fake newsa, kako oni mogu prepoznati lažne vijesti?
Rakar: Građani se moraju obrazovati i razumjeti na koji se način šire takve vijesti kako bi imali kritičko mišljenje i znali zašto je netko i iz kojih motiva poslao neku informaciju. Treba znati odbarati koji nam mediji zaista pružaju kritičku i vjerodostoju informaciju.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
