Više od šest tisuća ljudi u subotu je na prosvjedu u Zagrebu reklo je dosta obitelljskom nasilju.
Inicijativa #SpasiMe u samo nekoliko dana na Facebooku je skupila gotovo 50.000 članova, a stotine intimnih priča o zlostavljanu – od strane bliskih osoba a onda i od strane nefunkcionirajučeg i često bešćutnog sustava – nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim.
Gošća Intervjua tjedna Točke na tjedan bila je producentica, glumica i inicijatorica ove Facebook grupe i ovog prosvjeda Jelena Veljača.
Kako ste zadovoljni jučerašnjim prosvjedom?
“Ja sam osobno prezadovoljn prosvjedom, kako je izgledao, atmosferom, brojem ljudi. Moj osobni doživljaj je da je uspio mada je zapravo važno što se događalo zadnjih 15 dana, od kad smo osnovali grupu do jučer jer se nekako stvorio dojam da se pravi posao događa tijekom tih 15 dana i da je prosvjed bio samo šlag na torti. Postalo je jasno da je ženama, koje su žrtve nasilja u obitelji i žrtve sustava koji ne funckionira, naša inicijativa postala sigurno mjesto. No, ako Facebook grupa zatvorenog tipa u 15 dana dobije 44.000 poruka žrtava, da grupa postane sigurno mjesto, ispovjedaonica, nije li to sramota?”
Zašto si se baš sada osjetila pozvanom da moraš reagirati?
“Već desetak godina se bavim tom i sličnim temama. Nije to posve slučajno, to je moja velika tema o kojoj pišem i istražujem. Nije posve ne pripremljeno, no moja objava na Facebooku jest bila strastvena i spontana reakcija. Uvijek je potreban taj netko, možda sam sada ja taj netko.
U Hrvatskoj sve često brzo nestane, prosvjedi se rasplinu, mi ćemo nastojati da u našem slučaju to ne bude tako, inzistirat ćemo na onome što smo složili kao naše zahtjeve. Zaista o tome želim razgovarati, sutra idemo na sastanak u Vladu. Ono što je gospodin Plenković izjavio zvuči fantastično i svojim pojavljivanjem nam je dao neki legitimitet. S druge strane, to mogu biti PR bodovi, na to nećemo pristati. Želimo ozbiljan razgovor.”
VEZANA VIJEST
Javnost je podijeljena oko dolaska premijera na jučerašnji prosvjed. Je li to pozitivno ili negativno? Prosvjeduje li građanin Plenković protiv premijera Plenkovića?
“Ja bih rekla da je to fantastičan prosvjed njegovor tima, da sam na njegovoj poziciji učinila bih isto. Lijepa je mentalna slika da dođe podržati svoje građane, to djeluje fantastično, urbano. Je li to doista tako, nisam sigurna. Moći ću konačno mišljenje dati kada sjednemo jedni prekoputa drugih. Osigurao nam je medijski prostor koji možda ne bismo dobili. S moje pozicije kao suorganizatorice, to je dobra stvar. Prosvjeduje li građanin Plenković protiv premijera Plenkovića, to zbuči zanimljivo. Što onda građanin Plenković misli os vojoj ministrici? Zašto se ona nije ispričala za izjavu ‘tako je to u obitelji’. Ta izjava je suštinski problem našeg društva. Ona je tom izjavu dala legitimitet nasilju. Nasilje nije obiteljska stvar i ako ova država želi da obitelj bude sigurno mjesto, mora nešto učiniti po tom pitanju.
Žrtve se ne mogu boriti sa sistemom. Mi smo jučer, umjesto da slavimo, imali slučaj djevojke koja je doživjela obiteljsko nasilje za vrijeme našeg skupa, nije imala gdje otići, kome se obratiti, iz malog je grada. Obratila se nama, mi smo zvali Sanju Saranvku, ali to su kanali koji su poluprivatni i koji ne bi smjeli tako funkcionirati.”
Kao problem se navode loši centri za socijalnu skrb, sudski procesi koju traju godinama, a i kazne, kada dođu, budu blage.
“Rekla sam da smo dobili 44.000 poruka u ovih 15 dana koje govore o obiteljskom nasilju. Jedno 50 posto njih nije prijavljeno jer se žrtve boje ili su već prije prijavile nasilje, a nisu dobile zaštitu. Policija ima pravo kvalificirati zločin u trenutku kad ga prijavljuje. Zašto se taj zločin često prijavljuje kao prekršaj, ja još uvijek ne znam, odgovor na to nisam dobila. Zašto bilo koji policajac misl ida su šamar i šaka u glavu prekršaj? Da ne govorimo o težim stvaria. Premijer je komentirao da je dao nalog ministru pravosuđa da se, kad se može, fizičko i seksualno nasilje kvalificira kao kazneno djelo. ‘Kad se može’ je jedan mutan trenutak u toj izjavi, ja bih jako voljela znati kako će se definirati taj ‘kad se može’.
Čuli smo da je premijer pročitao naše zahtjeve, to je fantastično jer mislim da su oni vrlo konkretni, jasni, koncizni. Rekli smo kako predlažem oda se problem riješi. Hoće li se to stvarno dogovoriti, tek ćemo vidjeti.”
Treba li potpuno ukinuti kategoriju da je nasilje u obitelji prekšaj?
“Ako mene pitate – da. Svako seksualno i fizičko nasilje unutar obitelji.”
Da postoji svijest o veličini problema, bi li Nada Murganić ostala ministrica?
“Moram reći da ne.”
Zašto? Zbog izjave da ‘to nije tako u obitelji’?
“Ne samo zbog te izjave, ona je nešto što na što se simbolički svi možemo uloviti, što je genijalan medijski naslov za to koliko je ona indolentna. Veći problem je nefunkcionalan sustav. Ako se prihvatite toga posla kao ministrica, vi morate raditi na problemima sustava, ne može se 2019. dogoditi da se netko ispovijeda Facebook grupi koju vodi glumica. Ministrica bi se trebala osjećati užasno jer je to dokaz da ne poznaje sustav, ne poznaje i ne prepoznaje potrebe žrtava. Da sam ministrica, osjećala bih ogromnu osobnu odgovornost. Mi smo pet dana raspravljali je li ravnateljica centra u Zadru dobra osoba ili nije dobra osoba. To nije važno, možda jest dobra osoba, ali da je odgovorna i o tome nemamo što raspravljati. U ovoj državi to više ne smije biti prihvatljivo. I zato je moj odgovor ne. Ne samo zbog izjave, nego stoji iza resornog ministarstva koje ne funkcionira.”
Hoće li njen odlazak biti jedan od vaših zahtjeva?
“Ne bih se voljela baviti političkim odlascima i dolascima, nego onime što nam je cilj – zaštita žrtava od nasilja. Premijer će se baviti svojim ministrima.”
Jesi li na prosvjedu očekivala predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović?
“Apsolutno. Ja sam nevjerojatno sretna što trend ženskih lidera u svjetskoj pa i u hrvatskoj politici ojačava. U tom smislu sam mislila da će se ona, koja je puno najvaljivala u tom području, barem pojaviti. Čini mi se da bi njena, barem simbolička podrška bila potrebna. Nije se pojavila, apsolutno mi je žao. Pozvali smo sve političare i u tom smislu sam jako razočarana. Ja sam se nadala da će ona kao žena doći podržati incijativu.”
Mnogi sa scene bili su razočarani kada je predsjednica ustala protiv Istanbulske konvencije. Što je konvencija promijenila?
“Ne volim tu temu iz nekoliko razloga, temom se jako medijski manipulira i to od strane desčničarskih medija u smislu ‘evo, dobili ste Konvenciju, ništa se nije promijenilo’. Mi Konvenciju nismo dobili, ona je u Hrvatskoj samo simbolički ratificirana, što znači dea je potpisana. Hrvatski zakoni su zapravo prilično sinkronizirani s Istanbulskom konvencijom. Postoje neke potrebne promjene, ali zakon nije ključan problem, problem je praksa – Istanbulska konvencija se u praksi uopće ne provodi.”
Prije nekoliko godina imali smo dva prosvjeda za kurikularnu reformu koji su okupili više desetaka tisuća ljudi, no na kraju se ništa nije promijenilo.
“Zato jučer nisam bila opterećena brojkama. Mislim da je ovo tema koja bi trebala senzibilizirati društvo i pokrenuti naše političare jer je obiteljsko nasilje i nasilje općenito prisutno u svakom dijelu hrvatskom društva. Ono je glorificirano, uobičajeno, normalizirano. Dok se to ne promijeni, Hrvatska ne može dalje. Doista vjerujem da je normalizacija nasilja u društvu jedan od ključnih problema Hrvatske.”
Kako inicijativa misli dalje pratiti tijek događaja?
“Zahtjeve Vladi uručujemo sutra, oni su napisani, predočeni medijima i moglo ih se analizirati. Očekujemo zdrav dijalog s njihovom stranom, izvještavat ćemo o koracima i odgovorima koje ćemo dobiti. Ja se nadam da ćemo u sljedećim tjednima sjesti i razgovarati.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter|Facebook| Instagram.
