Veće koncentracije prizemnog ozona koji je zabilježen prije nekoliko dana u Osijeku i koji utječe na zdravlje, nisu tako rijetka pojava. Prije četiri godine višim razinama ozona bilo je izloženo čak 30 posto europskih urbanih područja.
Povećana koncentracija prizemnog ozona u Osijeku koja šteti ljudskom zdravlju samo je jedan u nizu primjera narušene kvalitete zraka u našoj neposrednoj okolini. Također je jedan od navedenih problema u Izvještaju Europske agencije za okoliš o kvaliteti zraka u urbanim područjima u Europi, prenosi Dnevnik.hr.
Osijek je tek jedan od gradova u kojima se bilježe ove pojave. Čak je 12 posto urbanih područja Europske unije u 2018. izloženo iznadprosječnim koncentracijama ozona. Iako je to značajan pad od prije četiri godine kada je višim razinama ozona bilo izloženo 30 posto urbanih područja, još uvijek je veći od 2014., kada je samo sedam posto urbanih područja bilo izloženo povećanoj koncentraciji ozona.
”Zagađeni zrak glavni je uzrok preranih smrti i bolesti te je najveći okolišni zdravstveni rizik u Europi – uzrokuje oko 400.000 preranih smrti godišnje. Srčane bolesti i srčani udari najučestaliji su razlozi za prerane smrti koji se pripisuju zagađenju zraka, a slijede plućne bolesti i rak pluća”, stoji u Izvještaju kvalitete zraka u Europi 2018.
VEZANE VIJESTI
“Kada se govori o preuranjenoj smrti (u izvješću), onda se to odnosi na pokazatelj “life expectancy” ili “očekivano trajanje ljudskog života”. Taj pokazatelj izveden je na osnovi analize smrtnosti odrasle populacije (ljudi stariji od 30 godina) neovisno o njihovu konkretnom zdravstvenom stanju. Izračun je pokazao da se na razini statističke signifikantnosti duljina očekivanog ljudskog vijeka (koji se razlikuje od zemlje do zemlje), zbog atmosferskog onečišćenja, smanjila u prosjeku za devet mjeseci. Na primjer, ako je očekivani ljudski vijek u Hrvatskoj u prosjeku 78 godina za žene, onda je vjerojatnost da će on biti kraći za devet mjeseci statistički dokazana”, rekla je za Dnevnik.hr Sonja Vidič, voditeljica Službe za istraživanje kvalitete zraka, modeliranje i primjenu u Državnom hidrometeorološkom zavodu.
“Ovaj pokazatelj ne govori o konkretnim bolestima ili dobi kada će se to dogoditi, on povezuje onečišćenje zraka kao vanjski stresor sa skraćenjem vijeka ljudskog života. Naime, duljina ljudskog vijeka ovisi o velikom broju stresora: područje u kojem živite, kvaliteta i stil života, prehrana, nasljedni faktor, stvarna izloženost onečišćenju itd. Identificirane su rizične skupine ljudi na koje će utjecaj biti veći, npr. mala djeca, adolescenti, starija populacija, ljudi koji su već u zdravstvenim problemima. Oni se uvijek ističu kao populacija koja se najprije mora zaštititi i skloniti u slučaju vanjskog onečišćenja. Svatko od njih reagirati će na onečišćenje na individualan način i unutarnji zdravstveni okidači pokrenut će one bolesti na koje je ta osoba osjetljiva. Kod ljudi sa slabim srčanim i krvožilnim sustavom upravo će on biti izložen riziku, kod ljudi s respiratornom osjetljivošću taj će biti ugrožen, alergičarima će se pojačati alergije i slabjeti imunološki sustav itd. To se jednako odnosi i na stare i na mlade, samo će intenzitet reakcije biti drugačiji”, kaže Vidič.
Kada je u pitanju Hrvatska, ne postoje sistematska istraživanja koja bi pokazala kakvo je stanje.
“Imajući u vidu istraživanja koja su provedena u razvijenim zemljama, znamo da će pobolijevanje biti regionalno uvjetovano: ovisit će o svim faktorima koje sam gore navela (siromaštvo, loša prehrana, loša kvaliteta života) i konkretnoj izloženosti (stanovanje u blizini prometnica, konkretnih izvora onečišćenja (osobito ako nisu regulirani), tamo gdje se u domaćinstvima kao dominantni emergent koristi drvna biomasa (loži se i grije na drva) i slično”, objašnjava Vidič.
“Svojim nemarnim odnosom ne samo prema okolišu nego i njegovanjem i zadržavanjem navika koje ne samo neposredno nego i posredno utječu na stanje okoliša: generiranje previše otpada, prevelika i nepotrebna potrošnja energije, neracionalna potrošnja vode itd. Drugim riječima, stilom života koji nije osvijestio povezanost naših dnevnih rutina i ponašanja s kvalitetom okoliša. Danas se općenito tvornice i drugi pojedinačni izvori emisija ne smatraju najvećim problemom u okolišu jer su svi ti izvori izrađeni po strogim tehničkim i tehnološkim normama i nadziru se. U svakodnevnom životu (osim u slučaju havarije, što je rijetko) oni nisu velika ugroza za okoliš osim u slučaju kada im je koncentracija na jednom mjestu velika (kod nas to nije slučaj). Najveću ugrozu danas predstavlja promet, nekontrolirane instalacije/kotlovnice male snage (manje od 10 MW) koje se ne kontroliraju, loženje na drva, mazut, fugitivni izvori (odlagališta otpada) i slično”, nastavlja Vidič.
Sve dok se očuvanje kvalitete zraka ne definira kao prioritet, kaže ona, teško je govoriti što bi država trebala poduzeti.
“Regulativa sama po sebi rješava samo dio problema jer ona ne može obuhvatiti sve aspekte o kojima treba voditi računa. Nedovoljno se ulaže u infrastrukturu i ljudske resurse za potrebe praćenja kvalitete zraka (osobito u gradovima), tako da mi niti nemamo cjelovitu sliku kakvo je stvarno stanje. Mjerenjima su obuhvaćeni samo veliki gradovi, dok su mjesta s brojem stanovnika od 40.000 stanovnika i manje potpuno izvan sustava praćenja koji bi po zakonskim normama trebale organizirati loklne jedinice samouprave. U okolnostima kada samo očuvanje kvalitete zraka i zdravlja ljudi nije prioritet to je teško provesti. Kao što sam gore navela, svi mi moramo mijenjati navike i prestati rasipati resurse koji su ograničeni. Kada osvijestimo odgovornost prema sebi, osvijestit ćemo i odgovornost prema okolišu. To se može postići postupno i spontano te trajati desetljećima ili to možemo ubrzati koristeći sredstva informiranja koja nam stoje na raspolaganju”, zaključuje Vidič.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
