Prema nacrtu temeljnih zdravstvenih zakona koje je izradilo Ministarstvo zdravlja, Vlada namjerava dijelom ili potpuno privatizirati ključne javne ustanove u zdravstvu i komercijalizirati sustav.
Jedna je od izmjena zdravstvenog zakonodavstva i uvođenje medicinskog i zdravstvenog turizma u Zakon o zdravstvenoj zaštiti.
VEZANE VIJESTI
Portal Lupiga odnosno novinarka Nataša Škaričić, otkrila je da je pomoćnik ministra zdravlja Siniše Varge, dr. Miljenko Bura istodobno vlasnik dviju privatnih tvrtki koje nude medicinske i turističke usluge. U ministarstvu je zadužen da privatni zdravsteni turizam uvede u javni zdravstveni sektor.
Gošća Dnevnika u 22 bila je Nataša Škaričić.
Što je sporno u pozadini ove inicijative o zdravstvenom turizmu?
Krenimo od toga da zdravstveni turizam ne bi trebao biti u zdravstvenom zakonu nego bi država ukoliko to želi razvijati kao neku gospodarsku granu trebala pomagati takvim gospodarskim subjektima kroz porezne olakšice. Zdravstveni turizam se prvi put kao institut uvodi u zdravstvene zakone uvodi kada pomoćnik ministra zdravlja postaje čovjek koji ima dvije privatne tvrtke koje se bave zdravstvenim turizmom. To je eklatantan sukob interesa.
Druga stvar je što ne vidim po čemu je gospodin Bura kompetentan zbog toga što se bavio trivijalnim aktivnostima, dovodio je turiste u Hrvatsku i dobivali su jeftine stomatološke usluge to doista nema veze s poznavanjem materije javnog zdravstva i sa stručnošću po pitanju kako integrirati zdravstveni turizam u sustav javnog zdravstva.
Kada govorimo o sukobu interesa spomenimo i to da je on imenovan za sanacijskog upravitelja Varaždinskih toplica.
Ja sam analizirala rad njegovih tvrtki. Tu nema nekih velikih projekata osim što je radio arhitektonski projekt Varaždinskih toplica i Vlada ga je postavila za sanacijskog upravitelja istih tih toplica. To je potpuno nevjerojatno.
Kako organizirati zdravstveni turizam? Ne čini li se to u ovoj inicijativi dobra ideja da primjerice bolnica na Lošinju se bavi zdravstvenim uslugama…
Ovakav tip stručnjaka nema veze s cijelom problematikom. Kad govorimo o integraciji makar se tu nikad ne radi o integraciji tada se to ne radi na način da se doslovno integrira u javni sektor. Čak i kad se to napravi na način da je to odvojeno od javnog zdravstva uočava se u svim zemljama da ipak on u jedan način utječe na kvalitetu javnog sektora jer se interes prebacuje na komercijalno. Tada javni sektor najviše trpi i stvara neravnotežu.
Mnogo zabrinutosti izazvali su novi prijedlozi zakona. Može li privatizacija poboljšati u slugu u domovima zdravlja?
Ovdje treba izistirati na traženju odgovora. Iz zakona se izmiču obaveze države da financira dubioze zdravstvenog sektora što znači da se zdravstveni sektor prestaje tretirati kao javni sektor. Zdravstvene ustanove će postati dijelom trgovačka društva i više se ne koristi naziv ravnatelji nego direktori, a to pokazuje komercijalizaciju cijelog resora.
