U Novom danu gostovala je doc. dr. sc. Oktavija Đaković- Rode, , spec. kliničke mikrobiologije i parazitologije iz Klinike za infektivne bolesti “Fran Mihaljević”.
Među znanstvenicima su različita mišljenja o koronavirusu. Kakvo je vaše stajalište?
Činjenica je da su izazovi koje nam je predstavio novi koronavirus brojni i veliki, nikad euforija ni panika nisu dobri. Trebamo temeljiti naše ponašanje novoj situaciji s kojom se moramo suočiti, činjenicama, podacima koji su nam dostupni. Pozitivno mišljenje je jedino što nam može dati nadu i vjeru da ćemo se uspjeti usuglasiti i naći načina za suživot s ovim virusom, jer ne znamo u kojem će se smjeru kretati progresija ovog novog patogena koji se pojavio u cijelom svijetu.
VEZANE VIJESTI
Je li u medicinskom smislu i obzirom na angažman stručnjaka ovo najzahtjevnija situacija s kojom ste se susreli?
U zadnje vrijeme svakako. Infektolozi se tijekom svoga rada suočavaju s brojnim reemergentnim bolestima, novim patogenima koji postaju sve opasniji. Ovo je specifična situacija globalnog karaktera, promijenila je čitav svijet i učinila da se moramo ponašati drugačije. Izazovi su bili brojni, ali ovakvoga karaktera ne i to je sigurno jedna povijesna situacija koju ne možemo zanemariti i koja predstavlja dodatan izazov.
Kakav je vaš stav o tome može li se virus zadržavati na pojedinim površinama i po nekoliko sati, primjerice na pošiljkama koje se dostavljaju ljudima?
Moramo neke stvari objasniti u vezi samih virusa i njihovog ponašanja općenito. Virusi izvan žive stanice ne mogu preživjeti i ovo na površinama, preduvjet za to je da je netko izlučevinama ili na neki drugi način nanio taj virus na tu površinu i sve dok su stanice žive na površini, virus ima potencijal širenja na kontakte. Virusi ne mogu dugo opstati izvan domaćina i zato je dokazano da se može virus definirati, determinirati kao potencijalni patogen, ali da bi nastala bolest, potrebno je zadovoljiti niz parametara, ne samo karakteristike ovog virusa, koji ima izrazito veliku sposobnost mutacije, rekombinacija svojeg genoma, što mu osigurava prilagodbu na nove domaćine. Tako se i ovaj novi koronavirus prilagodio na čovjeka, ali treba zadovoljiti niz drugih parametara za razvoj bolesti. On treba stanicu zato što je insuficijentan, nema sposobnost razmnožavanja, treba domaćina da bi se mogao umnožavati i da bi se mogao umnožiti u dovoljnoj količini, tada izlazi iz stanice na neki način i ponovno traži novoga domaćina. Nema cilj uništiti domaćina, nego mu se prilagođava, ali traži nove žrtve kako bi opstao u prirodi. Klinička slika ovog virusa je vrlo raznolika. Imamo asimptomatične prijenosnike, a s druge strane druga kategorija ljudi koji razvijaju različite simptome, o kojima zapravo učimo, jesu li respiratorne ili gastrointestinalne, hoćemo li daljnjim promjenama vidjeti da su neke kasne posljedice bolesti, sve ćemo to morati čekati da vidimo kakve su posljedice koje će virus na nas ostaviti.
Znanost daje sve od sebe da nađe cjepivo, a nedavni uspjeh Klinike Fran Mihaljević je da je uspjela uzgojiti koronavirus. Koliko je to važno i što znači domaći soj koronavirusa?
Načelno u dijagnostičkom postupku bitno je pokušati dokazati uzročnika u smislu njegove produkcije i umnožavanja i dobiti ga u njegovom prirodnom obliku. Ovaj uspjeh zaista jest velik, da smo uspjeli uzgojiti domaći soj, da vidimo kakva vrsta ciruklira u našoj populaciji, jer to je uvjet da možemo znati što možemo očekvati od cjepiva. Daleko smo od univerzalnog cjepiva, ali ovo jest preduvjet. Kad se tipizira uzročnik, vidjet ćemo o kojoj se vrsti radi, je li se promijenio otkako je otkriven u Wuhanu, koliko se promijenio, moći ćemo pratiti njegovo kretanje i vidjet ćemo kako se iz Italije širio virus i kako je došao do nas i kako se ponašao.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
