Najava kako bi se Zakon o gospodarenju otpadom uskoro trebao naći u e-savjetovanju na prijedlog Ministarstva zaštite okoliša i energetike, uzburkao je duhove među domaćim proizvođačima iz industrije plastike i gume, ali i u dijelu stručne i znanstvene javnosti koja navodi kako dijelovi zakona koji bi se odnosili na zabranu prodaje plastičnih vrećica, ne bi polučili željene ekološke učinke ili bi čak bili štetni.

Navodno bi u prijedlogu zakona sporna stavka bila zabrana uporabe plastičnih vrećica debljih od 15 mikrona, što nema uporište niti u ekologiji, a nanijet će i znatan financijski udarac kompletnoj branši industrije plastike i gume.

Romeo Deša, umirovljeni je brodostrojarski inženjer iz Omišlja na otoku Krku. Gotovo cijeli radni vijek, više od 35 godina bio je zaposlen u DINA Petrokemiji na raznim mjestima – od inženjera u procesu proizvodnje, rukovoditelja postrojenja do pomoćnika direktora za proizvodnju. Deša je stručnjak za područje plastike, posebno za plastičnih vrećica i plastičnih proizvoda i autor bloga „Plastično je fantastično“.

U svom uvodnom dijelu, Deša posebno naglašava nekoliko činjenica: “Ma koliko god se to sada neki, naročito zeleni populisti protiv bunili protiv činjenica, danas živimo u “plastičnom dobu”. Danas je plastika sveprisutna i današnjeg života i današnjeg stupnja civilizacije bez plastike jednostavno nema. Plastika i plastični proizvodi su praktični, jeftini i ekološki vrlo prihvatljivi. Plastika se ne raspada, ne zagađuje okoliš, omogućava znatne uštede energije i goriva, higijenska je i danas u medicini nezamjenjiva (naročito jednokratni plastični proizvodi što imamo prilike vidjeti tijekom ove pandemije), lagana je i može se reciklirati te nebrojeno puta ponovno koristiti. Dakle, nije problem u plastici kao materijalu već je problem u našem, ljudskom neodgovornom ponašanju s plastičnim proizvodima. A ti problemi ne mogu se riješiti zabranama niti oporezivanjima plastike i plastičnih proizvoda već samo promjenama navika i uspostavom sustava prikupljanja, zbrinjavanja, recikliranja, odnosno uspostavom sustava kružnog gospodarstva. Dio sustava u Hrvatskoj već desetak godina vrlo uspješno funkcionira s PET ambalažom – dakle, znamo i možemo.”

„Moje mišljenje je da zabrana plastičnih vrećica nema smisla dijele i stručnjaci s Katedre za polimere Fakulteta strojarstva i brodogradnje, ali i brojni drugi. Postoje razne stručne analize i znanstvena istraživanja kao što je primjerice istraživanje Agencije za zaštitu okoliša danskog Ministarstva okoliša i hrane iz 2018. godine koje je uspoređivalo utjecaj na okoliš različitih vrećica i torbi. Istraživanje je pokazalo da bi, ukoliko bismo htjeli da ekološki utjecaj bude manji nego kod primjene obične, jednokratne plastične vrećice, organsku pamučnu torbu treba iskoristiti čak 20 tisuća puta. Papirnata vrećica najgora je za okoliš u kategoriji ekotoksičnosti voda te bi se trebala koristiti barem 43 puta da bi imala manji utjecaj na okoliš od plastične vrećice. Što je naravno nemoguće s obzirom na vrlo kratak životni vijek papirnate vrećice. Slična studija izrađena je i u Velikoj Britaniji.“, objašnjava inženjer Deša.

Aktualna pandemija koronavirusa donijela je i novi, neočekivani argument da su jednokratne plastične vrećice pogodnije i sigurnije za korištenje od nekih drugih rješenja. Upravo upute epidemioloških stručnjaka o zbrinjavanju iskorištene zaštitne opreme naglašavaju nužnost korištenja jednokratnih plastičnih vrećica.

„Neke zemlje koje su pod pritiskom “plastofobije” zabranile korištenje plastičnih vrećica sada su ih vratile u upotrebu zbog krize izazvane Covidom 19, dakle iz zdravstvenih i higijenskih razloga. Najnoviji primjer je San Francisco koji je prvi uveo zabranu korištenja vrećica još 2007. godine, a sada ju je povukao. Nakon toga isto je napravila cijela država Kalifornija, a brojni su okruzi i gradovi u SAD-u koji su zabranili višekratne torbe i vrećice – kao moguće prenositelje virusa.“, govori Romeo Deša.

“Svaki proizvod treba sagledavati kroz njegov cjelokupni životni ciklus – od pridobivanja sirovine, proizvodnje i izrade, dobave, korištenja pa do zbrinjavanja nakon isteka vijeka korištenja. Tu su se jednokratne plastične vrećice pokazale kao ekološki najpovoljnije. Na primjer: papirnate vrećice su 10 puta teže i voluminoznije od jednokratnih plastičnih, a pamučne 20 do 50 puta više, što znači da se za prijevoz papirnatih od proizvođača do potrošača koristi i do 10 puta više kamiona, deset puta više potrošnje goriva, deset puta više emisija ispušnih plinova, itd. Kod pamučnih je to i do 50 puta više – odnosno 50 puta lošiji utjecaj na okoliš. I nije to slučaj samo s plastičnim vrećicama, to je tako i kod cijelog niza drugih jednokratnih plastičnih proizvoda – čaša, boca, ambalaže, itd.”

Sada, u uvjetima kada je cijeli svijet stao zbog virusa, zahtjevniji transport ne znači samo veće zagađenje i financijske gubitke nego to može biti i razlika između dobre opskrbljenosti i nestašice. Posebno zato što se plastične vrećice proizvode u Hrvatskoj, a papirnate bismo uglavnom uvozili.“

Industrija plastike i gume, kao jedna od rijetkih uspješnih i rastućih industrija u nas, u strukturi hrvatske prerađivačke industrije sudjeluje s 3,59 posto. Ukupni prihodi tvrtki iznose gotovo 6 i pol milijardi kuna, s dobrim izvoznim brojkama od čak 444 milijuna eura. Hrvatski prerađivači plastike jedna su od rijetkih grana s pozitivnom izvoznom bilancom. Jedna od predstavnica industrije je Irena Gec Andlar direktor i suvlasnica tvrtke Gec koja je osnovana još 1990. godine. Kao nasljednik obrta za preradu plastike i metala kojeg  je obitelj Gec pokrenula 70-ih godina prošlog stoljeća, jedna od najstarijih tvrtki tog tipa u državi. Danas proizvode u 4 proizvodne dale, a imaju i liniju za ponovnu uporabu otpada iz proizvodnje koji se na taj način u stopostotnom udjelu vraća u proizvodnju.

„Vrećice su uz folije danas glavni proizvodi tvrtke GEC d.o.o. te smatramo kako bi bilo kakva zabrana, posebno u ovim ekonomski izuzetno nesigurnim vremenima pandemije koronavirusa, nama kao tvrtki naštetila te ćemo se boriti protiv toga. Svojim vrećicama opskrbljujemo uglavnom trgovine i proizvodne firme širom Hrvatske, a zadnjih godina i dosta izvozimo u Sloveniju.“, o svemu govori Irena Andlar Gec, direktorica tvrtke, te nastavlja: „Svjesni smo vremena u kojima živimo i potrebe zaštite okoliša, naša tvrtka nosilac je certifikata “Green mark – sign of excellence“ koji potvrđuje da je naša usluga održiva i ekološki osviještena. Uz to smo uložili i u obnovljive izvore energije, pa tako struju dijelom dobivamo iz vlastite sunčane elektrane koja proizvodi 20.000 kWh godišnje i tako uštedi znatnu količinu CO2. Također smo uveli I ISO 9001:2018, Halal I Kosher certifikat za našu ambalažu. Međutim, zabrana bi nam donijela nepotrebne gubitke, a uz to, upoznati smo sa stručnim i znanstvenim analizama koje govore da je alternativa u obliku pamučnih ili papirnatih vrećica znatno štetnija po okoliš.“

Andlar Gec smatra kako problem nisu plastične vrećice nego to što se u Hrvatskoj ne reciklira dovoljno kao što se niti otpad ne odvaja. Rješenje svakako može uključivati i neki oblik kompromisa koji bi zadovoljio proizvođače, ali i ekološki orijentirani dio javnosti I struku.

„Naknada za zbrinjavanje plastičnih vrećica do sada nije korištena za potrebne mjere osvješćivanja potrošača o smanjenju potrošnje i adekvatnom odlaganju otpada od vrećica. Također, nije iskorištena ni za izgradnju sustava održivog gospodarenja otpadom od plastičnih vrećica. To nam govori da se mjere ne donose planski već ad hoc, ne bi li se zadovoljila neka forma. Smatram da to nikako nije dobro jer je industrija prerade plastičnih masa jedna je od perspektivnijih u državi. Budući već toliko dugo uspješno poslujemo, zapošljavamo i uredno ispunjavamo sve državne namete željela bih da se i nas pita za mišljenje, pogotovo u vrijeme kada bilježimo pad narudžbi i pitamo se što će biti sutra“, na ovu je temu dodala Irena Andlar Gec.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.