Ministarstvo pravosuđa je sredinom ožujka ove godine upriličilo svečanost zatvaranja projekta IPA 2010 “Jačanje učinkovitosti pravosuđa u Republici Hrvatskoj” vrijednog više od milijun i 150 tisuća eura, a koji se provodio od ožujka 2013. godine
Kako je prilikom početka projekta 2013. godine objavilo Ministarstvo pravosuđa, očekivani rezultati koji se žele postići su “podrška procesu racionalizacije, analiza statusa sudskih referenata i preporuke za poboljšanje tog statusa, razvoj efikasnog sustava sudske dostave, uspostava sustava snimanja sudskih rasprava i edukacija korištenja novog sustava, pravosudna suradnja u građanskim, trgovačkim i kaznenim stvarima, opremanje odabranih sudnica potrebnom opremom za snimanje sudskih rasprava”.
PROČITAJTE JOŠ
I baš ova zadnja komponenta, odnosno opremanje sudnica opremom za snimanje sudskih rasprava i sama mogućnost korištenja tog sustava, tema je našeg mini istraživanja u kojem smo, možemo to slobodno reći, ustanovili da se na dalmatinskim sudovima, iako su pojedine sudnice opremljene za snimanje, gotovo niti jedna rasprava u ovih godinu dana nije snimila. Vrlo je zanimljiv i zakonski okvir vezan uz snimanje rasprava. Tako se, što se tiče parnica, u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2011. godine, u članku 126., navodi da se “ročišta pred sudom mogu tonski snimati. O tonskom snimanju rješenjem odlučuje sud sam ili na prijedlog stranaka. Protiv tog rješenja žalba nije dopuštena”.
Laka manipulacija
”Vidite koji je to apsurd! Pa, zna se da suci, pogotovo u parnicama gdje nema vijeća, sami interpretiraju u zapisnik iskaze svjedoka i stranaka i lako mogu njima manipulirati, odnosno unositi izjave kakve oni žele. Imao sam primjer gdje je sutkinja uzimala izjavu tužene strane preko telefona i onda je to unosila u zapisnik, a samo je ona znala i čula što joj stranka kaže. Da se rasprava snimala, onda bi ta stranka morala doći na ročište ili bi se onda točno čulo što sutkinja govori i unosi u zapisnik”, govori Slobodnoj Dalmaciji jedan iskusni splitski odvjetnik.
”Pitate me zašto suci ne žele snimanje? Zato jer tad ne bi bilo manipuliranja iskazima i ‘nagovaranja’ stranaka, sve što se kaže u sudnici bi bilo snimljeno. Apsurdno je da se sudu ostavi da odluči o snimanju bez prava žalbe, pa oni nikad na to neće pristati”, komentira jedna sutkinja građanskog odjela splitskog Općinskog suda.
Što se tiče kaznenih postupaka, ministar pravosuđa je prošle godine donio Pravilnik o zvučnom snimanju rasprave u kaznenom postupku u kojem stoji da ‘odluku o snimanju rasprave audiouređajem donosi sudac nakon otvaranja zasjedanja ako postoje uvjeti za održavanje rasprave’.
