Tročlani interventni tim Hrvatskog crvenog križa (HCK) otputovao je u srijedu ujutro u Makedoniju, gdje izbjeglicama nosi 1.400 setova prve pomoći vrijedne oko 100 tisuća kuna. Gost Novog dana bio je izvršni predsjednik Crvenog križa Robert Markt.
Može li Crveni križ ostati sam kao savjest društvu prema ovoj krizi?
“Naravno da pomaže onaj tko može. Mi smo dio velike obitelji međunarodne organizacije čiji je cilj pomoć tim ljudima”..
Koliko je direktno ugroženih ovom krizom?
“Govori se o brojci između 300 i 400 tisuća ljudi koji su pokretu i pokušavaju doći do svojih željenih destinacija”.
Jutros ste uputili ekipu na teren. Koliko ljudi ona može zbrinuti?
“CIlj interventnog tima kojeg smo jutros poslali u Makedoniju je u prvom redu dostava humanitarne pomoći koja je prikupljena novcem hrvatskih građana. Njihova zadaća je i posjetiti prihvatne centre i shvatiti o kojem obujmu je riječ da bismo se i mi mogli pripremiti za takav scenarij. Još jedan tim ćemo poslati u Suboticu kako bismo razgovarali s kolegama o tome koji su njihovi izazovi i problemi”.
Koje su najčešće ozljede izbjeglica?
“To su ozljede od provlačenja i pokreta. To su ogrebotine i lakše ozljede. Ti ljudi su samo ljudi i prije će kupiti kutiju cigareta nego set prve pomoći. Zato smo se odlučili na takav potez i pružiti im i medicinsku pomoć. Iznos od pet tisuća eura smo uputili grčkom Crvenom križu. Makedonija i Grčka su za razliku od Srbije i Mađarske raspisali poziv za pomoć”.
VEZANE VIJESTI
Na koji će se način rasporediti novac koji je do sada prikupljen i koliko je sredstava prikupljeno?
“Do jutros je skupljeno 221 tisuća kuna. Mi smo pišući apel definirali da je to novac za pomoć osobama na području Jugoistočne Europe”.
Kakva je suradnja s vladom i državnim službama?
“Mogu reći da je na zadovoljavajućem nivou i da smo sada kroz brojne kontakte razgovarali o brojnim scenarijima. Teško je reći da smo spremni jer ne znamo što nas čeka, ali definitivno koordinacija postoji. Vidjet ćemo da li smo svi bili na onom nivou koji se očekuje”.
Može li Hrvatska zbrinuti broj ljudi koji se spominje u procjenama od tisuću do nekoliko tisuća izbjeglica?
“Hrvatska je organizirana država. I u trenucima ako to bude nadilazilo naše mogućnosti uvijek možemo pozvati u pomoć. Možemo se nadati da se ovakve slike neće događati i kod nas”.
Kako vidite rješenje te krize?
“Rješenje zbrinjavanja je sigurno težak posao za nas. A rješenje cijele situacije treba tražiti na drugom kontinentu tamo gdje i taj problem nastaje. Mislim da strahovito sada nedostaje aktivnost UN-a koji bi mogli sa svojim mehanizmima utjecati na rješenje situacije. U Hrvatskoj neće biti problem smjestiti te osobe, mi radimo i na integraciji”.
Što je najvažnije u integraciji?
“U tom kontekstu je strašno bitno pripremiti lokalnu zajednicu za takav scenarij. Primjetili smo da su određene aktivnosti vezivno tkivo između tih ljudi i domaćeg stanovništva. Naravno da postoje brojne bojazni od nekih teško dokazivih problema. Spominje se terorizam pa do nekih vrlo realnih problema poput konkurencije tih osoba za radna mjesta. Ali mi smo pokazali veliku solidarnost u brojnim prilikama poglavito u Domovinskom ratu”.
S kojim institucijama najviše surađujete?
“Imamo već nekoliko godina potpisan ugovor s MUP-om koja nam je najvažnija institucija, pa UNHCR i druge udruge koje se bave tim pitanjima. Krenuli smo razvijati određene programe za djecu da i za njih imamo rješeno pitanje spavanja, boravka, igranja”.
Koliko surađujete s Caritasom i vjerskim zajednicama?
“Mislim da je strašno bitno da bi se lokalno stanovništvo oslobodilo straha koji izaziva agresiju. Mislim da svi moramo raditi na tome da izbjeglice gledamo kao ljude. To su ipak samo ljudi koji imaju svoje emocije, a to je strah u čemu im moramo pomoći”.
Kako im pomoći?
“060 9011 je broj za donacije. Za sada prikupljamo isključivo novčana sredstva putem žiro-računa i donatorskog telefona”.
Planirate li daljnje akcije?
“Svakako. Mi smo u dnevnom kontaktu sa susjednim kolegama, obavljamo razgovore i u trenucima kad skupimo dovoljno sredstava odlučujemo gdje i što poslati”.
Kako gledate na ove žice, logore, kakav je to dojam Europe?
“To nije bila ideja onih koji su kreirali jednu zajednicu država da ta država bude ksenofobna i zatvorena nego upravo suprotno. Mislim da to nije dobro ni za našu djecu jer to podsjeća na crnu sliku doba 40. godina prošlog stoljeća.
