Jutros je u Temi dana emisije Novi dan Tihomir Ladišić razgovarao s ministrom gospodarstva Ivanom Vrdoljakom.
Predsjednik Uprave MOL-a Zsolt Hernadi, za kojim je zbog hrvatskih optužbi za korupciju raspisana Interpolova tjeralica, slobodno putuje po Austriji. Zašto?
VEZANE VIJESTI
Meni kolega uopće nije fokus interesa, to rade službe koje to trebaju i druge teme su mi aktualne zadnje dvije i pol godine, a to je stanje u Ini i njezina budućnost. On nikad neće biti neki “pojedinac iz MOL-a” , nego su u fokusu tisuću ljudi koji rade u Ini, i razvoj industrijske proizvodnje.
Problem koji traje oko dogovora s MOL-om još uvijek nije riješen, zašto?
Mandat završavamo bez rješenja problema, jer kolege iz MOL-a nisu shvatile da je jedini način da se kao partneri dogovorimo oko budućnosti INA-e. Jednom su donesena rješenja na štetu nacionalnih interesa, i rekao sam “ili ćemo se dogoviriti u MOL-ovom i hrvatskom interesu, ili se nećemo dogovoriti. Ja sam poslao prijedlog novog dioničkog ugovora, kolege su predložile da nije dobro u kampanji koristititi to pitanje, i složio sam se da se vidimo poslije izbora.
Očekujem da ću s ovom Vladom sjesti s njima i dogovoriti se. Vjerojatno kolege iz MOL-a računaju “doći će nam bolji sugovornici, ovi iz HDZ-a.”
Prije 9 mjeseci ste dakle poslali prijedlog novog dioničkog ugovora. Reakcije?
Nismo dobili pismeni odgovor, ali nije bilo tenzija. Trebalo im je nekoliko mjeseci da se dogovore, a onda je došlo ljeto. Sve je spremno, na stolu. Zanima me kako HDZ opet može ići korak nazad i kontra nacionalnih interesa. Nema veze, MOL će to s nama potpisati u drugom mandatu.
Stigla je potvrda od INA-e da do kraja listopada sisačka rafinerija neće biti zatvorena, no očito je da se radi na tome.
To je njihov strateški plan, da eksploatiraju hrvatsku naftu i onda nam prodaju derivate, ali to nikad nećemo dozvoliti. Došli su na prijedlog odluke Uprave sisačke rafinerije prije godinu dana, no povukli su je na kraju. Nikad nisu donijeli odluku o investiciji u Rijeci, a sada pregovaraju i pokreću se. Ali reću ću vam jednu istinu, ako nakon izbora ostane ista vlada, oni će ili investirati u Rijeku, ili izaći iz Ine.
Vidjeli su da se s nama neće igrati. Uništavaju nam znanje unutar Ine, gube pametne ljude koji su tamo radili godinama na istraživanjima, smanjuju nam plaće. No, oni su i vlasnici, to je također neosporno, i moramo s njima za stolom dogovoriti novu fazu Ine.
Bit će, Ili brzi odgovor, ili brzi izlazak, nakon izbora. Ja sam im predlagao i da mi otkupimo njihove dionice i onda ih u nekom periodu prodajemo. Najbolje bi bilo da ih oni prodaju nekome novome.
Prije nekoliko dana je ruski veleposlanik gostujući na N1 televiziji izjavio da će se založiti za ulazak tri najveće naftne kompanije u Hrvatsku i rafinerijski biznis. Imate li kakve informacije o tim ponudama?
“Ja sam s Gazpromom bio intenzivno u kontaktu, oni su ponudili istraživanje i eksploataciju nafte i plina na kopnu, ali su htjeli mjesta gdje je Ina imala bolju ponudu. Zašto ne bi došli takvi novi investitori, dapače.
Ali, htjeli su “sve ili ništa”, no doći će novi proces, i pitanje je vremena kada će i oni biti prisutni tu. Ima tu tisuću pitanja u kojima odgovore donosi biznis, a ne ministri.
Čini se da je nakon velikih najava istraživanje nafte i plina palo. Što je bilo s projektom?
Ma kakav završetak projekta? Mi smo konačno stvorili infrastrukturu. Donijeli smo i stratešku odluku o istraživanju utjecaja na okoliš koja nikad nije postojala. Mi ne žurimo. Tko je onaj tko ima pravo žuriti na eskploataciji bogatstva koje imamo? Trenutačno četiri investitora čekaju potpis ugovora, a 10 ih čeka novi natječaj za kopno i za more. Nismo žurili jer ne želimo da to izgleda kao dio kampanje, da tako dobijemo jeftine političke teme. To je projekt koji neće stati. Daješ i sigurnost jugoistočnoj Europi.
Ima li onih koji su odustali?
Maraton je bio tu, potrošio desetke milijuna dolara, ali na kraju nisu potpisali, zbog lošeg stanja u svijetu tada. Povećanje proizvodnje nije samo hrvatski interes, nego i europski. Zašto bismo mi uvozili naftu i plin, ako imamo domaće? To nije više pitanje Hrvatske, nego jugoistočne Europe.
O projektu LNG na Krku godinama se govorilo. Tko je spreman platiti LNG – američka vlada?
Ne. To će biti još godinama tema u Hrvatskoj, i to je euopski, a ne američki projekt. No, američki je interes vidjeti ima li šanse otvoriti nove rute opskrbe plinom i mogu li ući u JI Europu. Naravno da mogu, ući će oni koji budu nudili najjeftiniji plin. Najbitniji se sastanci donose u Hrvatskoj, u Dubrovniku. Promijenili smo energetsku sliku u Hrvatskoj, i moramo vidjeti što ostavljamo potencijalnim partnerima, a što ćemo financirati s Europom. Moramo najprije imati infrastrukutur za LNG, i računamo da će nam Europska komisija pomoći u financiranju.
Tko će platiti vaučere za struju koji se dijele najugroženijima u RH?
Mi smo zakonima olakšali poslovanje tvrtkama koje posluju energijom, smanjili im troškove proizvodnje, i onda su nam pomogli iskompenzirati ove naknade. Mi smo godinu dana tražili model da ne poskupimo struju, a izvršimo obavezu prema najugroženijim građanima.
Mogu li oni naknadno odlučiti poskupiti cijenu struje?
Oni uvijek mogu dići cijene, no onda mi njima drugačije možemo uzeti dio zarade koju bi time dobili. Ovo je fer dogovor s opskrbljivačima. Smanjili smo im troškove. Ako se ne budu držali, možemo im uvijek to nekako uzeti.
