Gost Novog dana na N1 bio je ekonomski analitičar Damir Novotny koji je govorio o prvim koracima nove vlade kojima će smanjiti javni dug.
Je li bitka za kreditni rejting prioritet nove vlade?
PROČITAJTE JOŠ
Prioritet je sastaviti proračun koji bi, ne samo rejting agencijama nego i javnosti, pokazao da vlada i mandatar poduzimaju ozbiljne korake u sređivanju javnih financija. Trendovi su negativni jer se akumuliraju manjkovi u proračunu koji će dosegnuti nevjetojatnih 90 posto BDP-a i time ćemo postati jedna od najzaduženijih zemalja ne samo u Europi nego i u svijetu.
Koliki je prostor da se pokaže novi smjer politike?
Hrvatska se nalazi u proceduri smanjivanja prekomjernog deficita. To je obvezujuća procedura. Ciljevi su da se javne financije dovedu u red i da se ne stvara stalni deficit. Trebalo bi Europskoj komisiji pokazati kako do tih ciljeva doći. Procedura predviđa da se javni dug sreže u roku 3 godine, od kojih je jedna prošla i u kojoj se ništa nije dogodilo. Bojim se da će reforme nekoga zaboliti jer se troškovi moraju negdje rezati.
Zašto je novi mandatar spominjao MMF?
Nije obaviješten. Hrvatskoj ne treba MMF jer je članica EU. Vidjeli smo kako je EK zajedno s MMF-om pomogla Grčkoj. Ovdje problemi nisu tako veliki. Hrvatska mora zaustaviti stvaranje novog deficita. Uštedjeti 3 milijarde kuna to nije tako veliki deficit. Možemo se vratiti na 2008. godinu za koju mnogi vjeruju daje bila bolja nego 2015.
Što znače ocjene BB i BB plus?
To je najniža razina investicijskog rejtinga. Agencije ne preporučuju ulaganje u Hrvatske vrijednosne papire. Možda će i neki gradovi imati bolji rejting od države. To se kolokvijalno naziva smećem. To su ‘junk bonds’. Ono što više zabrinjava su trendovi koji su negativini, a sve tri agencije govore o tome. Upravo zbog efekta grude snijega. Deficit se morat pokriti zaduživanjem.
Kada se to može promijeniti?
U kratkom roku ne. Vlada mora napraviti vjerodostojan plan smanjivanja deficita i smanjivanja žarišta deficita. To znači napraviti ono što sindikati ne žele čuti. Slovenska vlada je izložila prodaji 37 javnih poduzeća kako bi smanjila javni dug. Ovako državni sektor istiskuje privatni sektor. Imamo problem što ovakvi rejtinizni nose visoke kamatne stope koje su sada niske, ali će biti veće.
Ove godine kamate dolaze na naplatu…
Dospijevaju kamate i dio glavnice. Kamata koju treba refinancirati samo će biti 10 milijardi kuna, a onda mora se osigurati 15 milijardi za ovogodišnje dospijeće. Sve je dobro dok vlada na tržištu ne traži novac za refiniaciranje duga. Tad će cijena biti sigurno viša nego prethodnih godina.
Koji su načini refinanciranja osim izdavanja obveznica?
Može se zadužiti na način da izdaje dugoročne obveznice. Dosad je upravljanje javnim dugom bilo loše. To su radila dva čovjeka. Vlada bi mogla angažirati stručnjake koji se time bave. U vladi su mislili da oni to mogu raditi pa je zavladao kaos u financijama. Negativni trend se ne može zasutaviti u roku 3 mjeseca ili jedne godine, ali se može napraviti plan kako će se to smanjiti. To je napravila vlada Irske.
Hoće li program vlade doći u nesrazmjer s onim što traži EK?
Vlada će se morati razduživati prodavati državne dionice i imovinu da smanji dug. To je osnovna ekonomska logika. Mora zasutaviti izvore povećanja deficita, a najbolje bi bilo kad bi vlada postavila uvjet nultog deficita odnosno suficita kao u Irskoj
Proračun bi trebalo smanjti 15-ak milijardi kuna, a to je moguće kad bismo se vratili na proračun iz 2008. godine. Tada nije nikoga bolio. To bi se moglo postići uz odgovarajuću političku volju.
Javne projekte će se morati odložiti jer neće moći to financirati.
Ono što je važno je pokrenuti privatna poduzeća i otvoriti im prostor. Vlada mora napraviti kvalitativni pomak u ekonomskim politikama, a to znači ukinuti mnogo zakona koji smetaju razvoju privatnog sektora.
Koja područja bi trebala najviše uštedjeti?
Zdravstvo prije svega se mora dovesti u red. Imamo viška bolničkih kapciteta oko 20 posto što se mora privatizirati. Jedan dio Mosta se tome oštro protivi. Reforma zdravstva je ključna kako bi se smanjili stalni manjkovi. Navikli smo da imamo izvrstan zdravstveni sustav za male novce. To nije moguće. Morat će se smanjiti obuhvat kapaciteta i usluga koje zdravstvo može plaćati. U zdravstvu ima sigurno 2-3 milijarde kuna ušteda.
Mirovniski sustav se isto mora dovesti u red. Državna poduzeća stvaraju jako veliki pritisak na javni dug, zadužuju se. Sve to mora izaći van i okrenuti se tržištu.
Državna uprava je neučnikovita i nemamo bolju. Sve općine i gradovi čine samo 5 posto državnih troškova. Kad bismo ih sve ukinulil ne bi dobili puno.
Puno je govora o socijali i tu se mora napraviti veliko pospremanje. Oni koji su sposobni raditi moraju raditi.
Imamo li jasan odgovor hoće li vlada ići u monetizaciju autocesta i prodaju velikih kompanija? Postoji li tu plan vlade?
Politička elita je zatvorena za pitanje privatizacije. Ona je zaustavljena prije 15 godina što je zaustavilo stvaranje novih tržišnih okolnosti. Mi danas govorimo o privatizaciji da se svježi kapital uvuče u zemlju.
Nije li upravo desni politički spektar najveći kritičar tih privatizacija?
To je taj mit koji se promiče od političara da su to nacionalna bogatstva ali eto sada treba smanjiti javni dug i upravo sada to treba prodati jer srebro, ako se ne proda, postaje mrtvi kapital.
Morat će se nastaviti ono što je prethodna vlada počela, a to je da se pronađe investitor u sustav autocesta jer je neodrživ. Mi smo na početku izgradnje autocesta imali politički kosezus, a sada vidimo da je to veliki teret koji slaba ekonomiija ne može nositi.
