U N1 Newsroomu gostovala je sveučilišna profesorica i aktivistkinja za ljudska prava Nadežda Čačinovič. Govorila je o ženskim pravima u Hrvatskoj u svjetlu sutrašnjeg okupljanja muškaraca koji opet mole za muški autoritet u obitelji na Trgu bana Jelačića u Zagrebu.
Kad je riječ o moliteljima, Čačinovič objašnjava: “Oni koji tamo dolaze osjećaju ono što su izgubili. Bez obzira koliko je otac obitelji van obitelji bio iskorištavan, u obitelji je imao mjesto gdje je mogao biti gazda. Uvijek je imao nekoga tko će biti manji od njega – žena, djeca, starije osobe. Samom činjenicom da ste rođeni kao muškarac imali ste opciju da se osjećate višim, boljim, jačim od nekoga drugoga. A otkad žene rade, gotovo nitko nema više mogućnost da u svojoj obitelji bude neprikosnoven. Niti bi trebao biti”.
“Ono što me čak i zabavlja je izravno imenovanje onoga što im je uzeto, a na osnovu čega su oni to imali, to naravno ne dovode u pitanje. Osim činjenice za koju nisu zaslužni, a to je spol, imaju i religiozni autoritet“.
Na pitanje o izjavi jednog svećenika koji je rekao da je stanje u muslimanskom svijetu bolje jer žene ne izazivaju odjećom, odgovara: “Sve su monoteističke religije ženomrzačke. To je ugrađeno u sam sistem. Društva su postala manje nasilna, postoji više vladavine prava. Dolazi do korekcije toga da su žene izvor grijeha, one koje treba držati u jasnim granicama. Ali budući da nismo stekli nimalo idealne prilike ni u jednom društvu koje ja poznajem, nasilnost se i dalje koncentrira u onim asimetričnim odnosima, tamo gdje su slabiji, ovisni, gdje se prelije ovaj višak nerješenih društvenih konflikata. Različite pojave nasilja su još uvijek takve da se moramo boriti za zakonodavstvo, za to što je prekršaj a što kazneno djelo, da moramo tražiti sve vrste puteva da osvijestimo što se ne može raditi. Naravno da me brine ovo. Potencijalno nasilje je još uvijek tu”.
Dodatno je problematično što je broj femicida u Hrvatskoj zastrašujuće velik, a godina je počela pokušajem femicida i ubojstvom djeteta: “Zašto je došlo do porasta, to ne mogu reći, ali svakako se patologija društvenih odnosa pokazuje na slabijima. Svaka disfunkcionalnost u odnosima traži žrtvu”, zaključuje profesorica.
Kad je riječ o Milanovićevim izjavama gdje Josipu Rimac i Gabrijelu Žalac naziva “Kninska Madame de Pompadour Žozefin Rimac i ova druga, Gabika”, dok je jednom prilikom imao i izjavu o “maloj koju su sklonili kod Ursule”, i sličnima, Čačinkovič kaže: “Kod svih osobina Milanovićevog nekontroliranog izražavanja je i mizoginija vrlo prisutna. Od prvih dana i prvih ekscesa. Mizoginija je konstanta u njegovim izjavama. Jedno temeljito nepoštivanje. Da li je to dio njegovog mangupskog postupka, da li on sebe doživljava kao jednog nositelja macho kulture, nesputanosti… Nekoga tko si može priuštiti da kaže sve što mu padne na pamet, ne znam, ne bih se bavila psihoanalizom, ali je to tako. Svakoga tko promatra njegove nastupe to bi trebalo zabrinuti. Na toj poziciji s koje se pokušava usmjeravati društvene tokove u pozitivnom pravcu mi imamo predsjednika koji zaoštrava predrasude. On je izričito lišen poštovanja”.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!